Evo Jackie reporta:
Nakon dugih pregovora gdje i kako, napokon smo se u subotu u 12 navečer dogovorili da sutra krećemo i da trebamo biti u Lovranu u 8h. Kupimo Zlayo oko 6h, i krećemo prema vratima Jadrana gdje se nalazimo sa ostatkom ekipe iz Team Rodea. Vuco, Zlayo i ja isprobavamo WC na OMV benzinskoj i savjet je da se tamo ne ulazi još barem tjedan dana dok toksični otrov ne ispari
. Kupujemo neke potrepštine, i krećemo prema Lovranu. Raspakiravanje, provjera bajkova i krećemo na brdo oko 8:45h. Nalazimo se na 9m nadmorske visine, a cilj je popesti se na 1100 metara gdje je Babin grob i gdje kreće spust. Započinjemo sa usponom, prvi dio genijalan, sve do cca 300m se penjemo kroz uličice grada i dolazimo do prvog stajališta. Kratki odmor, i nastavljamo dalje po planu. Penjanje po strmom i dosadnom makadamu sve do jedne prekrasne tehničke singlice sa ogromnim kamenjem. Neki djelovi su bili nevozljivi radi prevelikih prepreka, ali ono što se dalo vozit je bilo fantastično. Penjemo se dalje po makadamu, i dolazimo do zadnje točke gdje se lagano odmaramo za najgori dio. Ostalo nam je još 3km do vrha, a treba skinut cca 400 metara visinske razlike. Neki djelovi su asvaltirani samo zato što đipovi nisu mogli prolazit, eto kolko je strmo. Krećemo dalje, i uz malo vaginalizma i kukanja dolazimo do vrha. Na vrhu pogled fantastičan :
Na vrhu odmor, mjesto se zove Babin grob i stvarno je gore jako ugodno, hlad i klupice sa jednom prirodnom ljuljačkom. Kreće oblačenje i priprema za spust. Spust je neopisiv i ne može se dočarati ni opisati riječima, treba doć i vidjet. Prvi dio je zemljani sa kamenjem koje je stvoreno za skakanje, sa svakog kamena se da skočit, dropat, đipsat, milina. Ostatak spusta nije sličan ničemu na Sljemenu, Psunju, bilo čemo u kontinentalnoj Hr. Kamenje, kamenje i samo kamenje. Brzina je minimalna, tehniciranje na svakom centimetru staze, trenutak nepažnje i na podu si. Bajk doslovce vrišti od bolova, meni je shock bio vruć ko palačinka nakon spusta, to mi se na Sljemenu nikad nije desilo. Dolazimo do izvora, i taman kad su svi mislili da je gotovo, dobivamo informaciju da je ostalo pola sata dobrog spusta. Krećemo dalje, hrpetina i hrpetina stepenica, skala, kamenja itd. Tu počinju problemi, nekima popušta tubeless i zračnice, ali se sve popravlja i nastavlja dalje. Spust napokon završava nakon dva sata, i dolazimo do pizzerije. Vračamo se prema autu, uspust se i kupamo u (prljavom) moru i krećemo Prema ZGu. Ekipa iz Team Rodea je genijalna, hvala im puno i nadam se da se opet vozimo uskoro.
Track od Zlaye :
http://connect.garmin.com/activity/3287 ... o.facebook
Zlayo ima dosta slika pa će on stavit malo toga da vidiite kako to otprilike izgleda.
PS, nebi poslao na spust bez fulke i najvećeg neprijatelja, tako da ako mislite ići nemojte sa HTom.