Evo i treći report
Kasniji nalazak, čekalo se Čorusa. Gore klasično Lonjščinom, htio sam vidjet kako Surge diše s 140 na usponu, nakraju bez prevelike muke izvozio cijeli Lojstek s vilicom na 140. Einz A! Evo ga pred Lugarnicom u cvijeće se sakrio.
Na moju želju idemo singlicom do Hunjke, da vidim hoće li me ono korijenje izbijat iz pedala ko svaki put do sad. Pregazio sam ga ko da se po asfaltu vozim. Upravo ono što sam želio od čelika, veliku ulogu sigurno igraju preogromne HD gume, al ajde.
Pretoplo sam se obukao, 2 majice i Lidl kabanicu, pregorio sam do Danjke, plus nešto loža krenula boljet ali yebiga.
20tka je super, previše nekih planinara/orijentacijskih trkača, skok u potok onemogućen hrpom granja i smeća. Na Njivicama odlučujemo ipak ne na Pilanu, nego dalje 20tkom, i tako se mi španamo do onog wallride-a, vidi se na slici kako je razrovan i nabacana rahla zemlja, rezultat =
Odradimo spust do kraja, ali ne ide mi se doma, nabrijan sam ko na drogama nekim, i tako odemo Čuki i ja na Strmopeć
Uspon krene odma u glavu, mene noge u startu bole, koljeno propada, loža steže, neki oblaci se navlače ali nema predaje.
Tu je već kiša lagano počela kenjkat, oblačim kabanicu, minutu kasnije jebeni prolom oblaka, grmljavina, sve crno, vjetar šiba, mi se i dalje ne predajemo.
Cuks skida uspon bez problema, ja za njim trčkaram i guram bajk, gore se treba ponovo obuć, mokri do kože, hladno za popizdit, ali za pederisanje i foto oportunity se mora uvijek nać vremena
Krenemo po onom kamenjaru, naravno produžimo skoro u one provalije, vraćamo se nazad a kiša ne prestaje, nalazimo pravi put (ja drugi put gore, Cuks prvi), i krenemo se igrat po blatu i kiši s switchevima.
Još jedan pokazatelj koliko mi je Surge legao ko budali šamar, sjeo sam na njega i sve je bilo toliko prirodno.
Spojimo se na Bikču, nevrijeme rastjeralo sve šetače, malo se pustili, i eto kazne na samom kraju, od silnog guštanja nisam uključio mozak, uletim ko sivonja na mostić prije samog parkinga, nagnut bike+tijelo naprijed+klizavo mokro drvo= Supermen. Ali dobro, odma sam skinuo junf, posljedica nema, štitnici rade svoje a iskustvo padanja također.
I šta sad, krenemo laganica nazad, kad ono, ma idem kurac doma, zapeljamo se Lojstekom do spoja s Lonjščinom i bombardiranje do dolje, prejeben kraj vožnje. Fino kavica u bircu kraj Dione da cirkulacija proradi i da se malo zgrijemo, i pali doma, promenada kroz Tkalču, skakanje preko stepenica na Trgu, gušt do ibera
Oduševljen sam čelikom, oduševljen sam gumama, htio sam odma vidjet što bike može i kako diše i jedino mogu reć da sam prezadovoljan i da je to to što sam htio.