HIiM raja, mtBAjkeri/ce
kako nas nebu deda furt špotal kaj ne vozimo ceste, jer je dobar kardio-trening, uzmem ja svake godine par dana pa nekaj odvezem, tako je ove godine palo da odvrtim do svojih u Rovinjsko selo, na trekkingu focusu, sa sve bisagama, a sam bic teži ravnih 15,98 kg (sa nosačem bisaga, 2 bidona, rogovima...)
Jest i pit-stopovi:
1. dan: Soblinec-Ogulin (Sabljaci) 142 km
2. dan: Ogulin-Kastav 120 km
3. dan: Kastav-Učka-Rov. selo 90 km
Zadnji tjedan prije starta u nedjelju (12.Maja) sam gled'o da završim sve poljske poslove na selu doma (vrt, trava, živica, kompost, strikina trava-greška 1) tako da sam odbacio Sljeme, vrtio samo na poso i radio 2 noćne za redom čet i pet, a u nedelju start-greška 2.
Pripremim sve, noć prije spavam cca 6h-greška 3 i krenem u nedelju ujutro posle Sv.Mise okolo 8,40h.
Uvjeti suvi, temp eXtra, do Ogulina sam stigo za 6h14min, avg oko 22.5 km/h. Odmora sam imo sve skupa oko 1h, nije bilo potrebno jer praktično do Duge Rese i nema pravih visina.
Dolazak u Og, obilazak raje, smeštanje kod jarana, igra sa njihovim sinom (3god) do 22h, leganje oko 22,15h, buđenje u 5h, greška 4 (premalo sna). Start oko 6h preko Hreljina, Gomirja...e tu počinje show. Tijelo traži sna, a ja mu nemam kako udovoljit, agonija, sve pogledavam oko sebe gdje da se pružim, ali bez cca 3-4h znam da nema smisla, a tolko nemogu priuštit. Prvo me počinje koža bolit na dodir (prvi simptom početka groznice, pa mi postaje ladno, navlačim sve što imam i dalje mi ladno. Snage u nogama ko Hektor, ali mi se spava. Stajem i protiv bolova uzimam 1 tabletu pain-killera
zaldiara, i lupoceta jer osjećam da me fata temperatura lagano i žvačem pljeskavice i nastavljam dalje. Snage u nogama ima, ali brzina ne prelazi 15 km/h, reko dobro je, glavno da se muvam, penjanje konstantno...Gomirje...e tu me obilaze kola hitne pomoći i u drugom trenu ja se vidim kako mi daju infuziju (ovo je nuspojava zaldiara, tako da to nesmiju da uzimaju labilne osobe, jer bi stvarno mogli da pomisle da je to java
)...dolazim u Vrbovsko i tu počinje prava groznica, zubi cvokoću, hladno mi, vani Sunčano, a ja zabundan na NN. Osvrćem se oko sebe da legnem, sve tražim neku straćaru napuštenu i na kraju se bacam na klupu drvenu neke busne stanice i otkunjam 30min. Nastavljam uspon prema Ravnoj Gori. Brzina pada na 5-6 km/h i tada neprestance menjam na ciklo-kompu prikaz čas temperature čas sata samo da je 2 znamenkasto
. Uspon Gornje Jelenje-spust do Grobnika i sad opet penjanje do Kastva, ali Petrolejskom cestom, preko Dražica i Viškova, opet brzina na 5km/h, ali je priroda tamo eXtra. U tim momentima, kada me bolest bacala, mi je bilo samo bitno da ne prestanem vrtit, pa sam pozvo anđele čuvare, a oni vele: ti samo vrti, a mi ćemo gurat, tako je i bilo
. Okolo 18h dolazim kod prijatelja u Rijeku, nakon 12h na cesti i odveženih 120 km, liježem u 20h i budim se oko 9,30h ujutro, sa još uvijek groznicom, hladnoćom...tek sam apsolutno izgubio, pijem 1L čaja, limunade, meda...spremam klopu koju nisam praktično tako u zadnjem danu i gulim dalje prema Učkoj. Sam uspon na Učku je ko Sljeme, stara škola, spust do Vranje pa Paz-Novaki Pazinski-Pazin-Kanfanar-Rov. Selo. krenuo sam oko 11h iz Kastva, a stigo oko 18,30h u selo, a prešao 90 km pa vi računajte kolka je to prosječna brzina
. TaHman na vrijeme na Sv.Misu u 19h, pozdav ocu+majci+burazeru, pa počeo sa kurom antibiotika i evo me nakon 2 dana ko violina, Bogu hvala.
Generalije:
priprema točka: deda
vozilo
NN oprema (ovo ima i Zlayo pa sam mor'o, a meni ustupio Vivasport):
plavi greben (Klek)
krevet u Delnicama na BP
kako se lepo piše Sljeme
ima u Istri i
..., ali to dođe i samo bez da se traži, pa nisam tamo iš'o
jedini kvar i to na kraju puta:
zbužala mi se goma i to kad sam ga parkir'o, zadnja, Aleluja
naravnoUčenje:
a) nećeš više majci sine prije puta bar 3 dana bilo kakvog posla, osim spavanja, jela, šetnje i vožnje ili rolanja sa 'ćerkom po Jarunu, sladoleda i meraka
b) upozno sam još jednu stranu sebe, a to je da bolest (naravno ne svaka) može da pritisne, ali ako ti je važno da izguraš samo vrtiš i sa 5-6 km/h može se doći do cilja i da zaboravim na prosječne brzine...
Na kraju puta kad sam lego u krevet sam zahvalio Dragom Bogu što me pogur'o, pa sam se sjetio i svoga zemljaka Alije Sirotanovića, starog druga kako je nakon rukovanja sa drugom Titom sa osmjehom na licu ga zamolio: "Druže Tito, meni treba veća lopata!"
Zapravo u originali je bilo vako: Jednom prilikom , kada je Alija Sirotanović bio na prijemu kod Tita pitao ga je: "Kako je?", Alija je odgovorio: "Loše, druže Tito, zato što mi je lopata mala". Kasnije je za njega napravljena veća lopata kako bi mogao više da zahvati!
mjuza lakše ulazi u uho...
...odo odmarat, vraćam se s kolima u petak u zgb, pa subota Psunj, jupi. Samo 13kg ubrdo + pun ruksak dh robe
, vozdra balkaneze
EDIT: popravljeni su linkovi na slidže