tor odobrio 1000px fotke s direkt linkanjem (< a href >).
--Putovanje--
Kiša je u četvrtak taman prestala kad sam počeo pripremati zadnje stvarčice za putovanje u ruksak. Naravno, ne griješeći kao kad sam s Nikom išao na Zavižan i zaboravio sendviče jer nisam imao popis stvari za put, ovaj put sam crvenom olovkom križao elemente popisa kako sam bio siguran da sam ih stavio u torbu
Kao prijevozno sredstvo do Splita odabrali smo vlak. Iako 10h putovanja zvuči puno, u dobrom društvu brzo prođe. Bicikli se vrlo jednostavno postavljaju na za to predviđena mjesta, a bome izdržavaju i težinu bajka + vozača
bajkići spremni za put
Mjesta ima koliko srce poželi
Mirta je bila pomalo frustrirana jer su joj kazeta i mašinica bile „uprljane“ (
), a ja sam nakon otkrivanja njene zadnje super jake bljeskalice (i malo igranja njome kao lightsaberom) demonstrirao kako se spava.
uprljani dijelovi, sramota neviđena!
što je ovo?
zing!
spavanje
--Dan 1--
Po dolasku u oblačan i tmuran Split morali smo malo pričekati Mitsuoku jer se nije nadao da ćemo tako rano doći (njegov vlak je kasnio kad se vraćao), pa je zapravo preko volje došao po nas. Neka neka, pamtimo mi
Da se skrati čekanje, a i da se sakrijemo od prilično jakog juga koje je nosilo slabu kišu, skakutali smo po kolodvoru na bajkovima i opalili pokoju fotku. Jugo je dobro došlo za razbuđivanje, nismo se baš naspavali jer me Okruglica morala rasturati u šnapsu kojeg je prvi put igrala.
Di si, Mitsuoka?
Vozačica
Specialized1
Specialized2
Naš vodič pojavio se ubrzo i krenuli smo prema stanu, pretežito usponima koje grad pruža svojim ulicama, taman za vraćanje u normalu.
Nakon toga krenuli smo prema Mitsuoki koji je pripremio turistički obilazak Splita na putu prema njegovom stanu. Naletjeli smo i na čudan natpis koji je sigurno osvanuo kad je Vuco zatvorio temu bio. Čak je bio i odgovarajuće boje.
Nezaobilazan posjet Dioklecijanovoj palači i prolazak navodno najužom ulicom na svijetu.
Domaćin i hostesa
Jedan od paunova usred grada kod tvrđave Gripe. Slobodni ko ptice, doslovce, nisu domaće životinje.
Dioklecijanova palača
Nakon Splita zaputili smo se u Solin, Mitsuoka je imao nešto za obaviti pa smo usput posjetili Salonu i amfiteatar. Zadnji dan smo ga opet prošli ali o tome više u flimićima.
Amfiteatar 1
Amfiteatar 2
Amfiteatar 3
Spremni na duel
No dobro, kažete, di je tu vožnja? Evooooo
Prvi dan u planu je bio Marjan. Popodne se nebo razvedrilo, jugo posustalo, drugim riječima savršeno! Na putu prema Marjanu prolazili smo tik uz obalu, pri čemu smo se Mitsuoka i ja zamijenili za bajkove. Prilikom namještanja za fotkanje Trek je skoro završio u moru, ali Mitsuokino vrištanje je urodilo plodom pa sam ga na vrijeme uspio spasiti od potonuća
fotka tik do mora
Nakon uspona odvezli smo tehničku stazicu po hrptu Marjana i zavinuli na stazicu s kickerima, već poznatu iz prošlog osvrta na boravak u Splitu. Malo lijepih fotki s vrha Marjana i par trenutaka na skokovima, Okruglica se nauživala
pogled1
pogled2
pospana ekipica, ipak nismo spavali uopće više od cijelog dana.
Okruglica letiii (gif, 1.5MB) s osmijehom
od uha do uha
Mrcvarim treka pa
pitcha, dok je
Mitsuoka na pitchu isprobavao kako letjeti.
Bez naginjanja kamere ovaj drop izgleda poprilično strmo, ne?
Dan je završio klopanjem i ranim spavanjem jer smo se stvarno izmorili.
--Dan 2--
Buđenje oko 8h i na tašte pedaliranje par kilometara do Žrnovnice gdje smo u Konzumu kupili sastojke za doručak i mezu kasnije u danu. Lijepo smo sjeli na klupu okupanu suncem, bilo je stvarno vruće, pojeli određene količine kalorija i zaputili se prema Tugarama gdje je već tradicionalno stajalište za popiti kavu. Tamo smo se našli s još dva lokalna vozača.
Ergelica:
Nakon toga smo se zaputili kroz zaseok Gata preko Gojsalić vidikovca s kojeg puca odličan pogled na kanjon i ušće Cetine kod Omiša.
Jedna panoramica:
Uslijedilo je malo poziranja na koje smo se odvažili samo Okruglica i ja dok je ostatak raspravljao o tome čija je modulacija na kočnicama najbolja.
Nakon odvažnih poza uslijedilo je još malo pedaliranja cestom i šljučanom stazicom sa
skokićem (gif) do početka uspona na Trpošnjik.
Prije uspona:
čekiranje suspenzija.
Ovaj uspon se odrađuje u potpunosti na nogama s biciklom
pored ili
na sebi.
Pri vrhu već puca jako lijep pogled, ne znaš gdje bi gledao, na sve strane pucaju odlični vidici
Nakon malo
odmora, rehidracije, klopice,
uživanja u cvijeću,
spavanja, krenuo je spust istim putem dolje. Staza je zahtjevna i na svakom koraku su switchbackovi, nekoliko njih nad provalijom, a vožnju je snimio Mitsuoka. Ostao sam zadnji i nisam htio proći niti jedan zavoj dok ga nisam odradio kako treba i bez silaženja s bajka, čisto za vježbu jer nemam pojma pivot raditi
Nakon spusta smo se zaputili na Zakučac, također posjećen prošli put kad smo bili u Splitu. Pogled na kanjon Cetine iz drugog kuta uz malu naoblaku jednako ostavlja bez daha.
Na spustu su ovaj puta switchbackovi išli osjetno lakše nego prošli put, brzine se nabralo i previše na mjestima, ali nam modulacije nije sfalillo i bez problema smo kontrolirano odradili sve. Pri dnu smo uočili slap koji se pojavio zbog kiša (nije ga bilo prošli put).
Potom je ostalo desetak minuta pedaliranja do Omiša gdje smo zasjeli na plažu i dokrajčili sendviče kupljene ranije u danu. Pri tome smo točali noge, ispisivali imena u pijesku, smijali se i uživali.
Mitsuoka je jedva dočekao sendvič i prvi umočio
noge u more, jadan. Slijedio sam ga i bome je bilo
hladno, ali se i Okruglica pridružila, takvo što se ne propušta. Dobro dođe za cirkulaciju
--Dan3--
Događanjima najbogatiji, fotkama vožnje najsiromašniji, dan treći bio je stvarno odličan. Našli smo se s ekipom BK Timun kod Plodina u Splitu i zapalili preko Stobreča do Žrnovnice gdje smo sjeli popiti kavu i baciti oko na obližnji mlin. Žrnovnica je jedino mjesto u ovim krajevima čiji stanovnici ne plaćaju vodovod jer su sami napravili svoj vodovod! Sam mlin je vrlo interesantan, kamena kućica s dva žrvnja i prekrasnom okućnicom i vrlo pitkom vodom, u što sam se i sam uvjerio.
Nakon kave krenuli smo na uspon vatrogasnim putem. Ovaj relativno lagani makadam nam je zagorčala stvarno jaka bura koja je na mahove bez problema zaustavljala kretanje. Nakon uspona je krenuo prvo spust u Amižiće gdje smo okinuli jednu fotku na prvom oštrom zavoju s pogledom na splitsko zaleđe
Onna u prvom planu izvodi gluposti jer se krajnje desni lik trenutak prije skotrljao od kamere do nas po makiji pa smo umirali od smijeha.
Nakon toga popeli smo se istim putem s biciklima na leđima te se spustili u Privor, pa od tamo natrag u Žrnovnicu gdje su nas Timunovci pozvali na gradele i to je bio pun pogodak, najeli se taman, popili koju pivicu, nasmijali se s ludom ekipom, ma legende žive
Onna: crvenokosa s dubioznim pogledima u okolinu. Jaka na riječima, odustala od ponovnog uspona, samo nek se zna! haha!
Bura se zaoštrila i postalo je dosta hladno, a jedan od Timunovaca (Vedran) dao mi je svoj
šuškavac u kojem sam bio napet ko puška
Mitsuoka je napravio
Marilyn Monroe pozu za potrebe fotkanja, a također je pokazivao
kako jedu divokoze.
Ali zato kad je na stol došla hrana, nitko nije bio suzdržan i svi smo navalili, nešto predobro, pogotovo onako izgladnjeli i nakon popijene pive
Mitsuoka nas je opet zabavljao svojim neprikosnovenim izrazima lica i pokretima, a i meso mu se malo objesilo
Nakon toga lagano doma s opuštenim mišicama od pive, lagano bušim gumu na trn od centimetra pa se smijemo.
--Dan4--
Četvrti i zadnji dan započeo je utapanjem u
čokolinu. Mitsuoka voli tvrđe pa je napravio
žbuku, mort, inkarat dok sam ja
mijenjao zračnice jer sam probušio dvije dan prije. Okruglica je isto tako pojela čokolino pa isprobavala treka, a nakon toga, dok smo tostirali sendviče namjestili smo se za fotkicu.
Nakon finog doručka lagano smo krenuli put Kaštela pa započeli uspon na Putalj gdje sam skužio veliku
rupu u laku na rami, negdje sam dan prije pošteno pokupio kamen.
Uspon do planinarskog doma je bio preko prilično strmog makadama po stvarno jakom suncu ali volje nam nije nedostajalo. Okruglica pozdravlja sve nazočne! Heil!
Nakon PD krenuo je uski strmi uspon prema vrhu Kozjaka koji nismo odradili u cijeloj dužini jer je staza nakon određenih detalja postala nevoziva, pa nismo htjeli bezveze trošiti energiju. Izrazi lica sve govore
Pogled: fenomenalan.
Samo za ekipu s bunkera, bez naginjanja kamere:
Jebeni pogledi, otoci na dlanu:
Naravno, bez
posljedica nitko ne bi niti rekao gdje smo bili. Ovako svaka ogrebotina ima drugu priču: kamen, makija ili grane niskog drveća.
Nakon što smo se opet spustili do PD, zasjeli smo na klupu i nazdravili pivkanima. Ispod nas se prostirala famozna Azbestoza. Čak se i na fotki može vidjeti koliki je kicker na njoj. Izgleda i fino ravno, a u stvarnosti potpuna suprotnost.
Gifovi:
destro-strmina
zvone strmina
destro-zvone
zvone switchback, kasnije će biti i na videu
Nakon ovih elemenata, spustili smo se prema naizgled jednostavnom singletracku do
crkvice, ali taj singletrack je bio sve samo ne jednostavan, ogromne prirodne stepenice preko kotrljajućih stijena, gotovo nemoguć zadatak za treka, ali ja sam se nekako uspio koprcati, zanimljivo u svakom slučaju. Pred crkvicom smo još malo pivotirali
Zvone i
ja, a nakon toga smo se spustili ponovo prema Saloni preko super fluidnog singletracka, opasne azbestoze, prošli amfiteatar još jednom, kroz Portu Cezareu preko pet mostova (
fotkica), pa nazad u Split.
Kako nam je dobro bilo već sam poželio ostati još par dana, ali obaveze tjeraju na povratak u Zagreb.
---
Dragi moji, evo report. Sigurno sam nešto izostavio, možda nešto previše nabacao, ali sve je tu. Neka me nadopune Okruglica i Mitsuoka ako treba jer sam od preko 500 fotki srezao na nekih 150, al opet da imate što vidjeti.
Stražnju novu performance NN gumu sam potrošio na preko pola u 4 dana (što će reći da na kamenjaru ne bih smio kočiti ko bedak u zavojima
), a pošteno sam krstio i bajk s 3 veće ogrebotine na vilici i oštećenju boje na rami.
--
Ovim putem bih se posebno htio zahvaliti Mitsuokinoj mami za gratis klopu u restoranu.
Naravno, hvala i njemu samom što me opet trpio i vodio nas svugdje.
Hvala Okruglici što nas je obojicu trpila, stalno fotkala i uvijek bila vesela i nasmijana iako je izbor staza bio ipak previše za jedan XC biciklić, ali to nju nije smetalo da stalno bude dio grupe.
Bravo za Mitsouku i level up kod switchbackova, a Okruglici bravo za skokove
Do sljedećeg puta lijep pozdrav svima uz jednu pozersku fotku!
