Citiraj:
Autor ivan77
Kill Bill , bastardsi i na kraju Django su pomakli
Tarantinov rad na sasvim novu , bolju razinu!
A to "što ne bi sa lokalnim recezentima raspravljao" , je logično
, jer ti je argumentacija smješna , "Leone je uveo hiperrealizam" ,
e, pa nije , nego ga je uveo prvi High Noon 1952 na svojesvrsni način
jer je tada nesiguran šerif i njegove dvojbe bile zidarska šamarčina
mccarthy ovoj paranaoji od "komunističke opasnosti".
A elementa vidiš i u Rio Bravo , sa John Wayneom , što je posebno
zanimljivo s obzirom na njegova "uvjerenja" |
Ne bih želio da idemo s raspravom na nisku razinu.
Ovo što navodiš (nesigurni šerif) nije hiperrealizam. To je karakterizacija likova kao vjerna preslika stvarnosti (sličnija realizmu u književnosti) i tu je teško postići efekt prenaglašenosti (hiperrealizma).
Hiperrealizam se postiže prenaglašavanjem na vizualnom planu. Mimika lica u krupnom kadru, dueli očima, prenaglašenost detalja, usporenost i razvučenost pojedinih scena na način da više podsjećaju na stvarni protok vremena i to je ono što je Leone napravio u svojim špageti vesternima.
A Tarantino koji je proveo godine u videoteci i pogledao vjerojatno tisuće filmova, ostaje vjeran svom all style - no substance principu i ako ću ga cijenit po nečemu, to je scenarij i vanserijski dijalozi.