Report
I tako, krenusmo mi u 6h ispred moje zgrade, tandrkali se neka dva sata i kusur i došli do Senja. Meni su se serpentine pred Senjom zgadile jer ne volim putovati, a najnevolim putovati serpentinskim cestama.
No dobro, došli smo na magistralu, našli stvarno idealno mjesto za parking točno ispod Nehaja s odličnim pogledom na more, Krk i onaj otok ispod njega, tak svejedno kak se zove.
Palo je par fotki, vidi se da je sunce na izlasku fino, 20m ispod nas je neka ko fol plažica i ono, svo bilje cvjeta, a rojevi pčela samo zuje oko njega. Nemojte sad mahnito baš svaku fotku otvarat, neke su vrlo slične, pa ono, čisto da ne potrošite bezveze koji elektron u bakrenoj parici bezveze.
Uspon asfaltom kreće dosta opasno, no vrlo brzo se pretvara u pitom asfaltirani uspon koji kasnije prelazi u makadam te se na nekim intervalima opet miješa s asfaltom. Na nekim mjestima makadam je fini za voziti no uglavnom je malo rastresitiji. Vozio sam sa zaključanim marzom, tak da se može i sa rigidom proći to sve.
Krajolik je stvarno šaren i prekrasan. Neke biljke cvjetaju, druge su suhe, treće pomalo odbacuju lišće što rezultira šarenim skladom boja.
Obratite pozornost na ogromnu rupu koja kao da usisava ostatak udoline.
Domaće životinje su neizostavni dodatak, a ovi lijepi i timareni konji su nas čudno gledali
Tako smo se više uspinjali, ali bilo je i finih spustića za odmorit noge sve do Oltara, ak me sjećanje služi 954m nv, nemam tu nekih fotki. Tu je malo više od pola puta bilo, sjeli pojeli sendviče, Nik će nadopuniti svojim fotkama. Usput budi rečeno, zaboravio sam sendviče u frižideru doma, pa sam preživio sa jednim doniranim i 5 čokoladica te dvije Nikove jabuke. Fino za uspon od 38km + spust = nešto ispod 70km.
Dalje se fino kreće asfaltom prema ulazu u nacionalni park, ima fanj komad do kućica gdje naplaćuju trodnevnu kartu 25kn. Nik je stalno govorio, evo tu iza drugog zavoja je ta kućica, i tako mi prolazili zavoje i nismo stali nijednom, dupendara nas bolila obojicu pa smo htjeli što prije doći i odmoriti.
Fascinantno je da nam pri kupnji karte nisu rekli da je "zabranjeno" ići biciklima. Yea right
Nakon kućica trebao bi ići makadam do Zavižana, no tu neka teška mašinerija očito priprema donji osnovni sloj za asfalt protiv kojeg se planinari bune. Tako je mašinerija od fino utabanog makadama napravila slojevitu smjesu mrvljenog kamenja i prašine, tako da je bilo teško voziti bicikl te smo gurali tih 1.5km cca. No nakon toga se opet dalo pedalirati fino, sreli jedan kamion na putu dolje, došli do parkinga za buseve i mjesta gdje je trebao pucati fini pogled na more, no oblačine koje su se kotrljale preko zavižana napravile su turobnu atmosferu i spustile temperaturu na jednoznamenkastu brojku: 9°C
Ok, dosad ste valjda shvatili da se hvalim novim Hope V2 kočnicama koje odlično koče. I naravno: marz powah!
Još nas je čekao kratak uspon do same meteorološke postaje na Zavižanu koja je ujedno i planinarski dom. Na sljedećem nizu fotki možete vidjeti kako oblaci čas zaklone pogled na dom, pa se opet pomaknu i tako u nedogled.
Pogled na jesensko šarenilo prije samog Zavižana:
Parking ispred samog PD Zavižan i par fotki najbližeg brda Balinovac udaljenog cca 200m, čas se vidi čas ne
I na kraju, dokumentirani video spusta koji će Nik srediti samo za vas, a prije samog polaska natrag smo još malo uprli nogama i popeli se tih par stotina metara do Nehaja (dužinski, ne visinski).
