Meni je najdraži bio kad sam išao na ulaz Južne staze na Marjanu, ide puteljak, lijevo provalija, a moraš preć preko nekih amo reć vododerina u kamenu, pa idu tako prirodno napravljene visoke skale. Inače uvijek lijepo prođem, ali jednom sam otišao predesno, uhvatio volanom granu i puf dole 1 m na veliku kamenu gromadu, a bike po meni >.<
Nedavno sam zupčanikom i lancem zahvatio nogavicu, pa ostao na mjestu u usponu i puf na tu stranu, a danas, kako je padala veća kiša dok sam na faks išao, skrećem desno i tako malo nagnut prokližem po zebri kako je stariji glatki asfalt a preko boje, slično sam pao i prije tjedan po suhome, ali skrećem lijevo na sporednu i iz nje izleti auto, ja tako već slegnut i samo prokližem prednjim prilikom skretanja.
Uglavnom, smotan sam na cesti.