Vikend u Istri.
Nisam izašao iz auta, niti vidio more, već sam se morao pojaviti na večeri. Pršut, sir, kolači i domaći Teran. Merlot sam dobio na osobni zahtjev. 3 sata puta i 5 sati papanja. I tako je prošao petak.
Subotnja jutarnja kava i doručak kao i večera od petka. Ni kavu mi nisu dali.
Sav premoren od hodanja u duljini od 500m, žedan i gladan priveden sam na večeru.
Za početak nalo istrijanskog pršuta, sira i maslina. Za zagrijavanje. Ofkors uz francusku salatu ali uz onaj pršut, to je žalibože jesti koliko god obožavao francusku.
Nakon toga goveđa juha (definitivno najlošiji dio - nije bila na visini zadatka).
Onda njoki s divljači i malo tijesta za neznalice, te kiselo zelje sa govedinom. Tek da se malo šalabrcne.
Ondak bečki, teletina ispod peke i kuhana govedina uz mladi pečeni krumpir i mješanu salatu.
Slijede kolači. Poprilici jedna kutija od 10 litara za dvije osobe.
Za kraj odojak i janjetina sa mladim lukom. Samo za one koji su na nogama.
Ostatak vikenda sam proveo uz pršut, sir, kolače i domaći Teran. Moraš obići 10-tak kuća a svugdje moraš jesti da se domaćin ne uvrijedi. Sva sreća da sam ih 2 propustio vještim taktičkim manevrom. Kada sam na Učki bio, već je bilo kasno.
Za put od 2.5 sata sam dobio tacnu kolača, tacnu pršuta i tacnu sira uz isprike što mi ne mogu negdje natočiti Teran. Skoro sam umro od gladi do Gorice.
Ne idem više u faking Istru. Nakon ovoga će bi Bakina kuhinja biti tvornica splačina. A nisam niti jeo najbolje njoke na svijetu, ribu na savor i maneštru s bobići koje samo jedna živuća osoba zna napraviti na taj način. Ne treba ništa žvakati. Samo se otvore usta i trpa. Samo se topi i klizi prema želucu.
Sada moram izrezati stol jer preko škembe ruke ne dosežu do tipkovnice.