Isuse Bože dragi , zakaj se dam na sve nagovorit?
Čekam Daniela na tunelu 15min , lagano krečemo prema toj krvavoj Gorščici. 7 kilometara do tamo , uglavnom uspon pa spust. I onda počinje veselje , makadam od 8km i pod stalnim nagibom sa kamenjom veličine šake , nekad ful strm da se mora na noge ustat , mušice ubijaju , barem njih 5 oko glave lete i upadaju u oči. Nakon makadama , dolazi šuma koja po Danielovim riječima je lagana i ravna. Ja sretan , sad ćemo lagano , kad prva 3 kilometra ima uspona da se sasereš od muke. I onda još 4km gor dol ravnice. Sve bi bilo ok da se nije desilo ovo :
Na slici se ne vidi , al lanac je pukao , a mi naravno , bez alata. Ja ga skidam pomoću powerlinka , Daniel traži kamenje da probamo zabit kariku da se popnemo još ta 2-3km do Hunjke. Nakon 10min lupkanja i nariktavanja , popravljamo lanac i nastavljamo gore. Da se sve začini , pak me boli zbog šugavih bicki koje samo sranja rade nakon 3+ h neprestane vožnje. Spust 20 i pilana , jeben tempo bez stajanja , manje od 20min do dole.
Zaključak : Nema te sile koja će me navuć na ovu stazu ove sezone. Bikča je mila majka , ak niš drugo bar te sunce ne ubija.