Unatoc, tamnim nakupinama oblaka, pedaliralo se i danas, neki su odustali ali Sanda i ja nismo.
Kisa je sipila jedino na vrsnom dijelu, i to iz onog oblaka koji je obavio toranj i bas se fino vidi iz grada. U sumi se kisa ne osjeti, podloga je skroz suha, temperatura super ugodna za pedlanje, na vrhu su potrebni dugi rukavi.
Spust 9kom.
Tamo negdje pred kraj sam umjesto desno zavinuo lijevo i zavrsio na susjednom brdu
, nije ta staza losa, dapace, nego sam bio uvjeren kako sam na pravom putu, sve dok se ispod mene odjedanput nije otvorila vododerina skoro pa do struka, a i ostale su opake i dublje od pol metra, teren naravno visi prema sredini (rupi) i na svu srecu sam bio na dobroj putanji inace bi se tak satrao i vjerojatno bi skinuo sve svece s neba
...kak bi moja natucena rebra prosla necu ni pomisljati.
Ekipi sa 150mm hoda preporucam to "krivo skretanje", pravi ali kratki AM dozivljaj, pogotovo ako se naleti ko sivonja kao ja (Sanda je naravno otisla pravim smjerom).