Nesavršenost proizvodnog procesa.
Svaki procesor ispadne drugačije i svaki procesor se zasebno testira. Ako procesor zadovolji kriterije koji vrijede za 3500+, pakira se kao 3500+. Ako ne, isprobava se na nižim brzinama sve do najsporijeg modela te obitelji procesora. Ako ne zadovolji ni te kriterije, onda ide u otpad. U to sve uračunaj i toleranciju jer ne izlaze procevi nabrijani do kraja iz tvornice (razlozi : reklamacije, životni vijek...) i dolaziš do zaključka da 3500+ bi trebao postići više frekvencije.
Naravno, tu se uvijek nađu anomalije poput velike potražnje za slabijim procevima pa se i jači procevi pakiraju kao slabiji (famozne DLT3C serije A-XP) ili modeli poput DTR mobilaca (koji su prošli strože testiranje od desktop braće, iako su nominalno slabiji).