Eto, Saša i ja odradili Sljeme.
Uspon preko Lonjščine do lugarnice koja je tak jasno bila zatvorena, produžili dalje do vrha preko livade tj. do vrha/vidikovca sa "stražnje strane" - 1.25h od Dione.
Vuklo Sašu da bi brže malo no usporavao sam ga jer se meni ne juri
U "Medi" si drmnuli točenog radlera, odlučili 57-cu (sa zaobilaskom planinarskih klinova, desno) jer se ekipno jako rjetko vozi, a njemu i meni je staza odlična.
Osobno sam se fino naskakao na svim postojećim kickerima, korjenjima, jamama, hupserima i ostalim lansirajućim preprekama (grebe me još jedino onaj najveći kicker
ali sam si zacrtao da ću ga ovo ljeto odraditi
).
Kako sam bio prvi, na jednom djelu se Saša i ja nismo razumijelil (u hodu, jel), ja viknem: "Odi tu desno da zaobiđeš, ispred ti je dropić", a on čuo: "Odi tu.....,ispred ti je dropić"
i tak jasno da je ošao zamnom
, ja prođem i iza sebe samo čujem: "A jeb*te, uf, ček....*PLJAS*" no Sašina snalažljivost i brzo razmišljanje tokom leta preko volana rezultiralo je uber kun-fu/judo chop saltom preko ramena i boljim "doskokom" leđima nego što bi to bilo biciklom -
Prošao bez ikakve ozljede i sa minimalnim ogrebotinama po desnoj nozi
Sve u svemu, obojci je bilo odlično.