Vec duze vrijeme razmisljam da se provozam biciklom po Juznom Velebitu, a kako je vrijeme bilo skroz vrludavo vec sam pomislio da to nece biti ovaj tjedan. Vrijeme se bas u subotu smilovalo pa smo se Ivan i ja zaputili u juzne krajeve.
Turu sam zbog obveza zamislio kao jednodnevnu pa iz Zagreba krecemo u 2:40h, usput stajem u firmu da zavrsim poslove pritiskom jedne sklopke, te s istoka grada vozim na zapadni dio po kolegu supatnika.
Vrijeme u Paklenici je idealno, bez vjetra i oblaka, zrak je suncem ugrijan na 10ak°C i taman je za strmi uspon asfaltom. Startamo s Trga Marasovica u Paklenici i uz razgovor i lijepe poglede prema moru nismo ni primjetili i evo nas vec na Velikom Rujnu (cca 900mnv).
Nastavljamo prekrasnom singlicom u hladovini borove sume prema Strazbenici, iznad 1100m kombiniramo guranje i voznju, ovisno o terenu a 200 visinskih metara ispod Buljme je najgori i najstrmiji dio po kojem nosimo bicikle. Posto se nisam mogao sjetiti kakav je to teren jer je proslo podosta godina od kad sam tuda zadnji puta prosao tog dijela sam se najvise bojao da ne izdusimo s biciklima na plecima - ali, za dvojicu utreniranih konjina bila je to skroz neopravdana bojazan, dovukli smo na Buljmu bajkove puno lakse nego sto sam mislio.
Na Buljmi malo pedaliramo malo guramo, ovisno gdje je snjezni nanos a gdje nije. Znao sam da je snijeg pao, ali sam ocekivao da ce se otopiti. Struge su skroz pod snijegom. Izgleda da ga je ipak palo previse i to nam je poremetilo planove (mislili smo grebenom dalje), ali nema veze, postoji alternativa u vidu spusta nazad pa voznja V. Rujnom.
Na Strugama odmaramo i punimo baterije, te pricamo s grupom planinara koji vec dva dana kruze Velebitom. Vidjevsi nas s biciklima gore ostali su poprilicno iznenadjeni
U povratku onih 200injak mnv moramo opet nositi bicikle, ali nizbrdo je to djecja igra. Nakon toga pocinje spust, tehnicki vrlo zahtijevan, tu i tamo treba pregurati ili prenijeti bajk, ali meni je voznja takvim terenom nevidjeni gust. Teren nakon Strazbenice osjetno je pitomiji pa tu vec hvatamo brzinu, gustamo ko mala djeca u pjescaniku.
Posto smo imali viska vremena provozali smo se i Velikim Rujnom, uzivali u miru i spokoju koji pruza travnata zaravan, a pocinju se javljati i prvi znaci umora. Slijedi jurnjava makadamom i duuugi spust cestom do obale, nikako doci dole, pravi test za kocioni sistem.
Duzinski 51km, vremenski 10ak sati, visinskih pun kufer, i da, dolazimo ponovo, i to vrlo brzo.
GPS track:
http://www.gpsies.com/map.do?fileId=nvrfqwafjqxmrsmt
Slike:
https://picasaweb.google.com/0Slavek...ViaStrazbenica
Video:
http://youtu.be/4e6duImppWc