Cijena izrade vlakana je skupa (može se pojeftiniji i procjene su da bude), kao i proces izrade karbonskih djelova. Nema automatizacije - nema niti niske cijene izrade.
Dok se ne nađe način da se automatizira izrada bilo čega od karbona, umjesto da se ručno sve slaže - bit će skupo (ohoho skuplje od tehnologije obrade metala koji se štancaju u milijunima i čak se i posao radnika koji vadi obrađene cijevi i stavlja u prešu neobrađene može zamijeniti robotom). Jedino gdje se to napravilo (u bajk industriji) jesu Magurine MT8 kočnice i one Brake Force One kočnice. Koriste injekcijsko prešanje karbonskih vlakana (usitnjenih) sa polimernom matricom - no to nije niti približno čvrsto kao kad su karbonska vlakna dugačka i lijepo raspoređena kao npr. u okviru bicikla.
Robot košta u početku više od jednog radnika koji slaže vlakna u kalupe (koje traje ohoho). Ali on ne ide na godišnji niti se umara niti gubi preciznost.
Već sam pisao davno o tome - nekada je karbon pucao jer su eksperimentirali sa položajem i količinom. Isto tako je bilo kad su i čelični okviri došli, kao i aluminijski (čak je taj period trajao gro duže, dok se nije dobila dobitna formula). Sad su već neki proizvođači našli dobitnu kombinaciju za cijeli frame (Ibis Mojo HD ?), neki samo za prednji trokut (pa koriste zadnji aluminijski; pročitajte u testu od Scotta zašto). Ali opet, kad se pošteno napravi, neće puknut niti od udarca kamenja (na kraju krajeva, stavi se spužva od 100g težine ili aramidna/kevlarska vlakna na downtube pa ga neće sam Isus potrgati).
Scottov frame ima 2,6kg sa shockom ! Da ima 3kg ne bi bio težak, al bi bio neslomljiv ako ih pametno rasporede (tih 400g više). Ovako će vrijeme pokazati. Genius-i su im pucali stari (karbonski samo), ali to se tek nakon par godina vidi kako je tko napredovao.