Gdje sam savladavao prve korake u pravljenju pizze?
Pizzeria Zadar na Cvjetnom trgu, pocetak sedamdesetih, pizza se pravila u omanjim okruglim plehovima koji su putovali pogonjeni kruznim lancem u veliku dugu pec, izlazili za par minuta na drugom kraju, gdje je debela zenturaca u borosanama vadila pizze na tanjur te izvikivala redni broj, kojeg se dobilo pri placanju.
Pizza je bila prava socijalisticka: mala, debelog tijesta i skromnog nadjeva, no tada je bila
najbolja koju si mogao kupiti.
Cijeli proces izrade moglo se gledati preko pulta pa sam tako sve skuzio i oducio ih praviti po vlastitom ukusu.
Zimi sam ih pekao u kaljevoj peci na drva, a za podlogu je sluzio prst debeli i 4 kile teski zeljezni zamasnjak iz Rizovog gramofona, pa su i pizze bile manje, oko 20 cm.
Vrijeme pecenja 2-3 minute a okus nezaboravan.
Zato je tehnika pecenja pri vrhu pecnice po temperaturi najslicnija uvjetima koji su u pravoj profi peci na struju, a to je cca. 380-400 C.
Idealno bi bilo kad bi umjesto preokrenutog pleha, na resetki bila 2 cm debela ploca od terakote ili šamota.
Ne znam zakaj, ali sjetio sam se Broja Jedan iz Alan Forda...
