Koji ste vi provokatori, hehehe. Sad sam tek dosao doma. Ne sa Sljemena vec izvana
Uglavnom, evo izvejstaja.
Plan je bio krenut u 10h od doma, ali kao po obicaju nisam se drzao plana pa sam krenuo tek oko 11:40-45.
Ujutro sam se fino namazao speka, kobasice, kajgane, itd. Reko trebat ce snage za ispeljat buduci da krecem od staraca, iz Novog Zagreba.
Nakon sto sam doruckovao otisao sam odzraciti zadnju kocnicu, ovaj put nadam se kako treba. Postupak sam obavio ovaj put tako da je bicikl bio okomito u odnosu na tlo kako bi sav zrak izasao van. Izgleda da je uspjelo. Kasnije cete skuzit zasto nisam 100% siguran.
I tako, spremio sam stvari i krenuo od doma, pa sam se nakon 500 metara vratio natrag jer sam se sjetio da nisam uzeo rezervne zracnice i alat.
Kad sam to pokupio krenuo sam lagano.
Za jedno sat vremena od doma bio sam kod tunela, oko 12:45.
Tamo sam zatekao neku babu sa unukom, nema zive duse.
I tako, napisah post tu na forumu jer vec ste se zapitali gdje sam, i krenuh polako.
Cim sam zapeo na onom malom dijelu gdje se treba poest kod zicare znao sam da ce biti jebeno doci do vrha. I bio sam u pravu.
Odmah kod one stare kucice sam morao poceti gurat jer nema sanse da mi zadnja guma uhvati grip. Tlo se jednostavno rasipa pod gumom tako da sam morao sici i gurat.
Kad sam taj dio prosao onda sam mogao vozit dalje do prvog uspona gdje se sa Lojsteka odvaja staza prema zicari. Tu sam opet morao gurati. Nakon toga dalje je islo bez problema skoro skroz do klupica, tocnije 10 metara od klupica.
Jedan lijepi labrador
Nastvak staze od klupica
Planinari odose nizbrdo
Nakon klupica krenuo sam prema Adolfovcu, ali kako je gore nagib podosta veci morao sam gurati. Tek od onog prvog mostica prema Adolfovcu sam mogao voziti.
Adolfovac i Vepar
Vepar u krupnom planu
Pogled iz kucice
Dalje sam opet morao gurat sve do onog dijela 100-tinjak metara prije ceste. Od ceste je krenulu dosta teze guranje jer je prtina uska, a snijega ima poprilicno vise nego dole.
Tu sam vec lagano pizdio. Konacno sam dosao do odvajanja za Runolist.
Pogled prema cesti
Pogled na ostatak staze i odvajanje za Tigrovo oko
Vepar opet
Tu sam stao 10ak minuta, da razmislim kuda dalje. Odlucio sam da cu preko Tigrovog oka do Lugarnice jer mi se cinilo da je put dosta dobar za voznju, ali prevario sam se e sam se nakon 50ak metara vratio natrag i poco gurati prema stengama.
Nakon sto sam prosao stenge moral mi se popravio pa sam malo brze poceo gurati. Evo pokoja fotka prije izvora.
Pogled unatrag
Pogled na mali toranj
Ovo je kakti trebala bit umjetnicka
Putem sam sreo dosta planinara, sto starih sto mladih. Bilo je i pohvala putem i cestitanja
Kazu da je jedan nedugo prije mene prosao po Lojsteku, ali nisam ga vidio gore. Nit sam vidio tragove guma. Malo nas je al nas ima
I tako, polako stigoh do Lugarnice ispred koje nije bilo niti jednog bicikla niti njegovog traga dok ja nisam dosao
Ulaz u dvoriste Lugarnice
Donji dio dvorista - fino je napadalo snijega
Skije, snowboard, sanjke i Vepar
U Lugarnici sam se posteno okrijepio, osusio i naravno prije polaska maznuo medicu da me malo ugrije za ono sto slijedi. Dugo sam vagao dal da idem na 57-52-55-moj drop ili na 9, ili pak na 18-20. Presudila je 18-20 zato jer ne moram nista puno pedalirat, a i to sto izlazi blizu tunela pa necu imat puno pedalat do doma. Dosao sam kod Puntijarke polako krenuo nizbrdo. Driftao sam se ko nikad u zivotu. I maxa sam presisao
Kad sam skrenuo na 18icu, onaj dio koji ide prema Hunjki, imao sam sta i vidjet. Visoki snijeg + tragovi bicikla koji je netko gurao. Nemoguce je bilo voziti. Gurao sam stvarno dobar dio, a u jednom trenu sam pomislio da sam otisao prema zagorskoj strani jer nisam bio siguran da li su dobre markacije. Tu sam se vec pomirio da cu izbit ko zna gdje te da cu doma doc sutra
Srecom, nisam fulao i nekako sam dosao do Njivica. S obzirom na gornji dio staze nisam produzio na 20tku nego sam otisao na Pilanu. Reko tu sam ziher da ima strmine pa da necu morat pedalirat. I bi tako. Dosta sam morao kocit, ali putem sam skuzio da mi zadnja uopce ne grize jer se ulje ono Citroenovo smrznulo. Cak su mi se i rucice putem smrznule koliko je bilo hladno. Tako da sam se do dole prakticki spustio samo sa prednjom. Nekoliko puta sam zalegao na bok jer je jednostavno presklisko bilo, a i 2 puta sam malkice letio preko volana. Srecom, bez posljedica. Donji dio Pilane se dao jako fino odvoziti i tu sam par puta i skocio preko onog velikog kamenja. To mi je vratilo osmijeh na lice nakon onog sorog gornjeg dijela
Kad sam dosao dole popeo sam se do zicare pa preko tunela do doma. U dvoristu sam bio oko 17:15, oprao bajk, podmazao i bjez u kucu na tusiranje i grijanje.
Vepar pozira
Moram priznat da mi je jedino bilo hladno dok nisam dosao do tunela. Kad sam krenuo tjerat uzbrdo mogu rec da mi je bilo i vruce.
Ukupno sam napravio oko 60-65 km i mislim da sam spalio dosta kalorija
Guranje je uzelo danak
Moram reci da je mozda bolje bilo da sam ostao doma jer nisam se bas uspio navozat, ali ipak na kraju vrijedilo je svake kalorije. Bar sam se psihicki odmorio i uzivao (koliko je to bilo moguce) u prirodi