Sve je to stvar sreće.
Tako su meni govorili za Opela. Prvi je bio Astra F 1.7 TD, dakle ona slabija turbo dizelska inačica sa opelovim dizelom, osim nje je postojala još i 1.7 TDS sa Isuzu-ovim motorom, bila je 10KS jača.
Svi pljuvali po autu, da sam se zeznuo što sam to uzimao, da sam trebao tražiti ovu sa Isuzu motorom, da ova neće htjeti paliti po zimi i tako redom.
2 frenda su imali baš te verzije sa Isuzu motorom, i moja ih je obje nadživjela, a ja sam svoju stvarno gazio nemilice. Nikada, ama baš nikada u 5 godina koliko sam ju imao, niti jednog jedinog kvara na motoru nisam imao, a u to vrijeme sam radio na terenu u Gospiću (radila se auto cesta ZG-ST) i putovao sam svakih par dana u ZG do tadašnje cure. Dovoljno je reći da sam 4 puta godišnje morao mijenjati ulje. Ja sam ju kupio 7 godina staru, i prodao ju nekih 4.5g kasnije sa 360 000km, motor je još prolazio na eko testu. Ove TDS-ice su uredno padale, i uostalom obojici su karike otišle i morali su slagati generalku.
Sada imam Astru G 1.4 16v, i mogu reći da mi se ni nakon pune 3 godine posjedovanja taj auto nikako ne sviđa. Jednostavno kvaliteta izrade je na daleko manjem nivou, i to se osjetilo od prvog trenutka (f- njemačka, g- poljska). Motor je sa svojih 90KS slabiji odnosno manje startan nego F sa 70KS. Kvarova nisam imao (još za sada), a trenutno imam 56 000KM, pa rcimo da mogu reći da je auto pouzdan, ali jednostavno nije to to.
Što se tiče talijana i ostalih, jedni hvale Alfe, drugi ih kude. Jedan frend je imao 145 a drugi 146, ovaj sa 145 nikad nikakvih problema u 6 godina posjedovanja, a ovaj sa 146 svako malo neki vrag sa motorom. Tako da ipak, mišljenja sam da je sve stvar sreće na kakav se primjerak naleti, i kako se održava nego da su stvarno loši auti.