full se slažem
Sa starim sam uvijek sudjelovao u pravoj slavonskoj svinjokolji (od izvlačenja kapitalca sajlom iz svinjca - zvuk nije za svakoga - do klanja bez uporabe kojekakvih pištolja
- išla je i zanimljiva priča da su se stari i susjed jednom precijenili pa su loše zaklano svinče dvaput klali jer se ustalo nakon prvog puta
). Nakon toga šurenje u vreloj vodi i skidanje dlaka (usput, pečenu krv nisam baš volio) prije stavljanja na vješala. Tu ide najveseliji dio. Stari zagrabi u utrobu a ja ispod držim korito i pred nos mi pljusnu iznutrice i sva ona crijeva (koja baš i nisu bila prazna).
Zapravo, ženski je dio podnio najveći teret (ispiranje crijeva OMFG).
Jedino mi bed bio što sam uvijek ja operirao mehaničkom mašinom za mljevenje mesa za kobase i kulin (starijom od moje bake jer ko je vidio struju na svinjokolji).Nikad kraja jer nismo ništa ostavljali za zamrzivač.
A "obarine" (jezik, obrazi i ostalo) žestoko posoljene sa kiselom paprikom su mi najdraži dio prije mljevenja za krvavice (naravno i džigerice s češnjakom).
A čvarci, pa to je bio užitak miješati sa veslom od nekog većeg čamca.
Uglavnom, ne mogu mjerit našu šunku s pršutom. Šunke i plećke prvo debelo nasolimo i ostavimo u plastičnim buradima da se izvuče krv. Poslije toga u salamuru a nakon toga u pušnicu. Bude mekša, svježija, žilavija a režemo ju na "debelo" za razliku od pršuta.
Al taj miris dima. To nijedan pršut nema.