23.10.2011., 09:17
			
							
		 | 
		
			 
			#874
			
		 | 
	
	| 
			
			
			
			 Registered User 
			
			
			
			
			
			
			
			
				
			
			
			
				 
				Datum registracije: Apr 2011 
				Lokacija: Osijek 
				
				
					Postovi: 1,430
				 
				
				
				
				
				     
			 					
		
	 | 
	
	
	
		
		
		
		
		
		
                
	Citiraj: 
	
	
		
			
				
					Autor  McG
					 
				 
				Da, ali bojim se da to skoro više nitko ne  prakticira. Svi koje znam, (a da su moje ili slično godište), ne izlaze  iz auta otkad su dobili vozačku, a na neku šetnju ili vožnju s biciklom  gledaju ko da im je to ispod časti. Mada to je postalo općenito stanje  stvari. Oni koji su u međuvremenu postali roditelji, uredno prakticiraju  "američki model", tj. djecu se obavezno vozi u vrtić, školu ili di već i  ide se po njih, bez obzira na vremenske uvjete, jer eto - vele  roditelji da njima nije problem i zbog čega bi djeca pješačila. Došlo je  do toga da se dvosmjerne ulice režu na jednosmjere, dok druga strana  poprima oblik parkirališta, pa kad roditelji nahrle po djecu - da imaju  gdje parkirati.  
 
Marke automobila ne budem ni spominjal, jer cijela stvar postaje tim  veća tragikomedija, ali SUV modeli prevladavaju. Djeca poslije škole  automatski smartphone u ruke, zovu starce i čekaju da se dođe po  njih, mada za to vrijeme dok čekaju stignu doma pješice. I to u  Varaždinu, gradu u kojem si pješice ili s biciklom za maksimalno  20-30min na drugom kraju grada, a djeca koju su razvozi žive u  kvartovima di je vrtić, škola na 5-10min udaljenosti pješice. Kao  društvo smo postali neopisivo veliki gotovani i tražimo komociju uvijek i  svugdje. 
			
		 | 
	 
	 
 SUV, smartphone, vrtići.  
Koliko se god radilo o degradaciji nekih normalnih i poželjnih navika (šetnje, vožnja biciklom) tu se zapravo radi o mogućnosti izbora.
 
U Osijeku je, s druge strane, sve češća slika šetnji, biciklizma (napravljena je biciklistička staza od jednog do drugog kraja grada) i smanjivanja broja djece u vrtićima (spajanje malih grupa u veće kako bi opravdali nezatvaranje pojedinih vrtića). 
 
Nažalost, ne radi se o zdravom načinu života i razmišljanja već o izostanku mogućnosti izbora.
 
Zbog gubitka posla roditelji nisu u mogućnosti plaćati vrtić te ostaju kod kuće s djecom.  
		
	
		
		
		
		
		
		
		
		
		
	
	 | 
	
		 
						
		
		
		
		 
	 | 
	
	
	
		
		
		
		
			 
		
		
		
		
		
		
			
		
		
		
	 |