Citiraj:
Autor hammer_of_thor
Nemoramo na kavu svaki puta u autu, nemoramo po kruh svaki puta u autu, neće klinci krepat ako odu biciklom ili busom u školu i na trening a ne da ih tata odvozi i dovozi.
|
Da, ali bojim se da to skoro više nitko ne prakticira. Svi koje znam, (a da su moje ili slično godište), ne izlaze iz auta otkad su dobili vozačku, a na neku šetnju ili vožnju s biciklom gledaju ko da im je to ispod časti. Mada to je postalo općenito stanje stvari. Oni koji su u međuvremenu postali roditelji, uredno prakticiraju "američki model", tj. djecu se obavezno vozi u vrtić, školu ili di već i ide se po njih, bez obzira na vremenske uvjete, jer eto - vele roditelji da njima nije problem i zbog čega bi djeca pješačila. Došlo je do toga da se dvosmjerne ulice režu na jednosmjere, dok druga strana poprima oblik parkirališta, pa kad roditelji nahrle po djecu - da imaju gdje parkirati.
Marke automobila ne budem ni spominjal, jer cijela stvar postaje tim veća tragikomedija, ali SUV modeli prevladavaju. Djeca poslije škole automatski
smartphone u ruke, zovu starce i čekaju da se dođe po njih, mada za to vrijeme dok čekaju stignu doma pješice. I to u Varaždinu, gradu u kojem si pješice ili s biciklom za maksimalno 20-30min na drugom kraju grada, a djeca koju su razvozi žive u kvartovima di je vrtić, škola na 5-10min udaljenosti pješice. Kao društvo smo postali neopisivo veliki gotovani i tražimo komociju uvijek i svugdje.