Napokon smo se Tajci i ja zaputili biciklima po unutrasnjosti Istre. Cilj je bio ispedalirati kruznu rutu od Buzeta na Cicariju pa preko Zrenja i Oprtalja do Groznjana, zatim se spustiti u dolinu i popeti na Motovun te preko Istarskih toplica laganini se vratiti nazad u Buzet.
Odmah na startu pri pocetnom usponu na Cicariju smo poljubili makadam po kojem se meni nije bas vozilo s mojim gradskim cestovnjakom i gumama na 7 bara, pa smo se vratili i malo "skratili" rutu po asfaltu - i krivo skrenuli za Kajine. Lijepo mjesto s lijepom cestom i jos ljepsim pogledom na Buzet, tako da je ovo bilo slatko krivo skretanje, he he. Pri povratku nazad umjesto da se spustimo u dolinu odosmo mi ponovno u krivo i to prema granici. Dobro smo poceli. Nazad, i 4. pokusaj i eto nas na pravom putu.
Uspon na Zrenj je prava ubitacina, pogotovo kad je vani +34C. Tajci je ustopirala jednog lokalca u terencu i kraci dio puta do Seljaka se povezla, dok sam ja taj zavrsni dio uspona gurao dva bajka a onaj polozeniji dio i vozio paralelku s dva bicikla. Islo mi je kao da se svaki dan tako vozim
U Seljacima tankiramo vodu i odmaramo u ugodnom razgovoru s jednom mjestankom. Uspon do Zrenja je laganica u odnosu na ono sto je iza nas, pauza i klopa u debeloj hladovini crkvenog tornja pa pravac Oprtalj. Oprtalj je prilicno simpatican gradic, s lijepim pogledima i okolicom a najvise nas se dojmilo nazovi to dvoriste, trgic koji je u renoviranju - prodjete ispod nadsvodjenog luka i, HOP! - pravo vizualno iznenadjenje u vidu zuto obojane kuce i sitnih detalja uokolo. Prekrasno. (v. slike).
Slijedi vise-manje laganini voznja nizbrdo do Groznjana. Njega smo uvrstili na popis tek na savjet frendice koja je rekla da nam je bolje obici Groznjan nego Motovun. Kako je samo bila u pravu. Za nas je Groznjan pravo otkrice, fenomenalno mjesto, s umjetnickom notom. Svako malo se iz neke kuce cuje muziciranje - violina solo, klavir i flauta, violina i celo. Secete uskim ulicicama, gledate sto se nudi u brojnim umjetnickim galerijama a prati vas ugodan zvuk violine. Najvise slika u albumu je, vec pogadjate, iz Groznjana. Spust po bijelom prasnjavom putu, u duzini od cca 6km je za mene i moj bajk bio prava koma, zglobovi na rukama su dobili po tamburi, ali na svu srecu nije nista bilo biciklu, no zato je Tajci na ravnom i cistom asfaltu probusila gumu.
Nakon Groznjana, Motovun je na nas ostavio nekako mlak dojam, (pre)vise je razvikan, s previse turista koje se dovozi autobusima a jos i treba dopedalirati na to brdo. Da se razumijemo, Motovun je lijep, ali Groznjan...to je ljubav na prvi pogled.
Nakon krpanja gume, bajk pod tur i ravnicom do Istarskih toplica i nazad u Buzet.
Prekrasna ruta, jako lijepa voznja, samo treba odabrati malo hladniji dan
.
track
slike