Dečki, što smo mi danas na Psunju odvozili pa to nisu istine.
Imaju tako sređen vozni park, a sve je na dohvat ruke. Visina 650 i kusur metara.
Uspinjali smo se cestom, a kad smo na vrh došli napravili smo krug po XC stazi, tj. dolje prema sjeveru, s druge strane Psunja pa gore natrag po makadamu. Usput smo se nabirali kupina
XC staza je uska, zavija među drvećem stalno i kroz kanal par puta, puuuuno korijenja i više je položena ali ide prema dolje. Ima jedan grdi dio gdje te nakon zaleta baci van, ali sve se da provesti čak i sa ex8 koji je bio jako prepumpan, od 120 hoda sprijeda efektivno sam imao 80. Dopumpavali smo prije vožnje, ali previše očito
Niku na remedyu isto tako, vilja je imala još ziher 4-5cm hoda do kraja, ali razlika između exa i remedya je ono... Remedy i ovako prenapumpan hvata svaki korijen puno bolje, ali i dalje to nije to. Stražnji kraj na njemu je bio samo malčice prenapumpan, ali imam dojam da nije to tako mekano kako sam očekivao, navikao sam se na singlepivot izgleda koji guta sve pod sobom.
Nakon što smo se vratili na vrh, poslikali skijašku stazu, krenuli smo put Pakraca, nazad otkud smo krenuli. Na početku strm i zahtjevan put koji stalno zavija među drvećem prolazi kroz hrpu korijenja na kojem sam (zbog jako tvrde vilje) skoro popušio noob pad. Dalje nije bilo problema
Nakon što se izađe iz tog gadnog ružnog dijela, kreće uživancija, prvo posred grebena (a lijevo i desno kanali), pa onda par ogromnih rollova koje se na novim bajkovima ipak nismo usudili prijeći, ne znaš kak će te bajk baciti.
Nakon toga kreće rapsodija kroz zaraslu travu kroz koju se bez problema nazire staza, ali granje i koprive šibaju te se treba paziti na pokoju granu kupine na podu.
Nakon toga se mijenjaju široki kolotrazi sa zaraslim singletrackom sve dok se na jednom mjestu ne izađe na livadu po kojoj pičiš dobru dionicu, meni najljepšii dio. Onako drveće raste u skoro pravilnom rasporedu, stazica se nazire, trava izrasla na svega 15ak cm i dereš po tome kolko želiš. Mrak osjećaj.
Na kraju se izađe na FR stazu koja izgleda
Što su oni tamo napravili, grma se može sakrit u grmlje i ne izlazit više van. Drveni mostići, hrpa skokova, dentovi, ma mrak, nemam kako opisati to. Nakon toga smo izašli na šljunčanu cestu do sljedećeg ulaska u šumu i još par minuta i natrag smo bili na asfaltu.
Ovaj zadnji spust, znači od vrha dolje, traje jaaaako dugo i stvarno je gušt. Da se bar jednom okupimo, odemo tamo i cijeli dan kombijem gore i dolje bajkovima, uživancija do bola
A trebalo bi tko zna koliko tjedana da se sve stazice istraže.
Nik ima sve fotke i track, ali njega nema do ponedjeljka. Čekajte i slinite
