Stigao sam tek na drugo poluvrijeme sinoć, pa ne znam kako je to izgledalo prije. Ne volim Real, a Barcelonu ne mogu smisliti i iz utakmice u utakmicu imam sve više razloga.
Nemaju nikakvog respekta prema igri i igraju nogomet koji mi diže tlak jer želim gledati ekipu koja se trudi do 90. minute, a ne ovo što oni nazivaju igrom.
Ovako oni fino nekako jedva zabiju gol i onda nakon tog slijedi 2352365 međusobnih dodavanja koja su totalno nebitna za cijelu igru pa se iz toga izvlače "činjenice" kako je Barcelona nadmoćna. Barcelona je fizički jedna od najslabijih momčadi. U mentalnom dijelu su zato najjači, mogu brzo procijeniti kud i kako krenuti/dodati da ostave protivnika na krivoj nozi ali to meni nije atraktivan nogomet. Ne sjećam se kad sam zadnje vidio da je neki igrač Barcelone pucao izvan 16m. Nema tu atraktivnosti odavno, sve se svodi na kalkuliranje.
Igra "boga" Messija mi je jadna. Uzmi loptu i zabij se među minimalno 3 igrača i računaj na to da ako te netko sruši, ekipa će napraviti pritisak na suca, i hop, crveni karton ili slobodni udarac u dobroj poziciji.
Pokazalo se i jučer na kratko kako treba igrati protiv Barcelone, no očito je jedini raspoložen za to bio Adebayor koji je par puta pritisnuo zadnju liniju i skoro došao do lopte. Taman mi postane zanimljivo i eto opet crveni u Barceloninu korist. Više se ni ne sjećam kad su odigrali neku važnu utakmicu protiv 11 igrača.
I naravno, nakon tog mora past gol pa slijedi 20 minuta demonstriranja dodavanja na centru u stilu: ja dodam tebi, ti vratiš meni i tako x5. Ne znam kako to možete mirno gledati i još toliko dizati Barcelonu u nebesa. Suđenje neću ni komentirati, pogotovo nakon onog Messijevog leta na braniča Reala s laktom u leđa, hodu prema sucu i mahanju u stilu: "Ma ne, hvala, ne treba mi žuti, sve ok".