Joj, danas nije bio dan za spust. Došli do žičare, obukli se gore i spust po cesti do Tomislavca i buraz je htio u brzini (sigurno preko 40kmh je išao) bani hopat rinzol i onda na stazu duž Tomislavca dalje, no prednji je podigao, a stražnji nije uspio jer je brzo išao i pao. Brutalan pad, ali Bog čuva pijance, budale i bajkere
Guma u 8-icu, pokazivač brzina na desnom šifteru više ne postoji, a on se samo malo zgrebao. Al izgledalo je jako ružno.
I tu nastaje sranje. Ja sam bio jako blizu njega i kad sam vidio kak se razbio, nisam mogao isto preskočit jer bi ga pregazio sigurno, te sam lupio po kočnicama, lupio prednjom u rubnik, probušio je na snake bite veličine 1cm, i onda zadnju isto lupio i zbušio. Čak sam i gume napumpao na više nego potrebno i svejedno sam snake bite-ao obje.
Jednu sam zamijenio jer sam imao rezervnu, a drugu nisam mogao pokrpati jer je stalno puštala na zakrpi jednoj (od dve). Buraz ošo dolje po auto doma, a ja pokušao sa lišćem u gumu, nije išlo, onda sam malo brao trave i cvijeća - nit to nije išlo u gumu (ne znam kako je Mik to uspio prije ?), na kraju još nešto tandrkao zračnici, napumpao i držala je po cesti uz par pumpanja. Spustio se na Mihaljevac gdje me buraz na kraju pokupio autom.
Bolje da sam ostao doma, da bik bika...Al' bit će bolje, osjećam