Otkad sam stupio na tlo Sljemena... ne sjecam se vjetra koji se spojiv orkanski kao jutros dozivljeno. Srecom, isao sam power walk sa stapovima bez bicikla. Parkiro negdje oko 5:40am i vec je stajao auto jednog veceg manijaka kardiologa, koji je vecinom prije svih u startu. Nije trebalo ni koju minutu da ga ulovim uz pomoc stapova. To nije bio vjetar, vec doslovno otimanje! On se vuko ko alkoholicar kako ga je nosilo
Sve zivo je letilo, a kako se tek pocelo razdanjivati, imao si dojam kao da se kompletna povrsina pomice od grana koje su plesale. Stvarno, ovako nesto ne pamtim ikad gore. Malo se smiri, taman da pomislis da je gotovo, i onda novi nalet.
Na povratku smo sreli (nije pokusaj sale) jednog poznatog na specki, koji se tek zaputio i hodajuci uz specku, neckao dal da nastavi. Ovo je za prepricavanje sto je jutros gore bilo. Uz ovakav vjetar, spustati se recimo po cesti u susret autima stvarno bi moglo imate pogibeljne rezultate. Smijali smo do gore jer je bilo nestvarno, ali ovo stvarno nisam nikad dozivio na Sljemenu
