The Godfather (1972)
Po ne znam koji put u ovom mladom životu, ovaj put sam pokušao možda izvući koju iz onog "više stasa nego glasa" sa HD kvalitetom, ali bogme zaboraviš šta gledaš kada soundtrack počne dizati svaku dlaku na tijelu, morati ću provjeriti detaljnije opus dotičnog Nino Rota koji je većinom zadužen za glazbu. Neprikosnoveni klasik, Brando odiže hladnoćom kao Eastwood u najboljim danima dok karizma plaši van "malih ekrana" jednostavno pitko i brutalno. Pogledao sam dosta filmova sa Pacinom, ali ovdje se pokazao kao vrhunski glumac i više, mislim da mu je ovo prvi veliki film. Cann mi sa svojom glumom dobro odradio, šteta što nije dobio više uloga u nekim "boljim" filmovima. Sviđa mi se rad Coppola i kada uhvatim vremena bacit ću pogled po x put na II i III iako sam se već pomirio davno da je III već iscjedak priče i kad vidim Garciu padne mi mrak na oči. Što mi pada sad na pamet, kada Carlo sjeda u auto, Clemenza je iza njega, polaze, a kamera se nalazi točno iznad haube, negdje između sedmog i osmog cilindra, odlično. Ovakvi filmovi su zahvalni za n-to gledanje, uvijek neki detalj iskrsne ili je neka scena vrijedna premotavanja. Ocjena: vrhunac, prva klasa, obavezno štivo, preporuka za klasično vrhunski film...