Danas sam s curom napravio krug po Dotrscini tocno po XC stazi po kojoj se voze utrke. Uspon traje li ga traje - okolo naokolo, ali je fora i lijep. Curka se malo nagurala bajka, ipak joj je ovo prvi puta na takvom terenu...bude naucila
.
Odvozili smo to turisticki, laganini.
Dodjem doma i cuje mi se prednji disk kod svakog punog okreta, kratki reski zing.....zing....zing.
Pretpostavljam da sam negdje opizdio diskom i popigao ga?
Najbolje od svega sto smo zbilja vozili penzionerski, i uopce se ne sjecam da sam negdje zapeo (zivim u nadi da disk nije iskrivljen).
Padao je mrak a ja sam nabrzinu htio namjestit prednju kocnicu i napravio sranje. Nisam stegnuo polcice a pritisnuo sam kocnicu i eto ti veselja, uglavnom, lagano sam ih razmaknuo sarafcigerom, ali nema teorije da to vise nacentriram/podesim...em lagano struzu, em ne koce kak spada, uz sve to skripe i tandrkaju da je to strahota...
Ostavio sam sve to za sutra i ako i dalje nece ici pravac servis, jedostavno mi se neda s time gnjaviti.
Kad sve zbrojim u ovih 110km sam se vise nasarafio na ovom Treku nego na Voltageu u 850km...i fakat mi se neda stalno nesto podesavati (valjda ce sve to sjesti na svoje mjesto kad se jos bike razradi u iducih parsto km...u protivnom cu ga zavitlati u peto jezero u Maksicu
).