Ne treba biti rob, ali ne treba ni napucati komp s masom (često nepotrebnih) programa i ko zna čega sve. Najbolji primjer za to su oni koji se svako malo (unatoč ogromonoj količini memorije i višejzgrenim procesorima) žale da im je par tjedana nakon friške instalacije sve opet
usporeno. Pa cijeli jadni nemaju izbora, nego ponovno formatirati i tak unedogled. Naravno svi "zaborave" spomenuti da imaju sve natrpano s 90% programa koje nikad nisu i ne budu koristili, a motaju se po disku za svaki slučaj.
Tak da na kraju ispadne da gospoda u nevolji imaju po 5-6 audio playera, isto tolko video playera, sve poznate IM programe koji su tak jasno svi do jednog složeni na
autostart with windows, pa jedno dva tri firewalla i antivirusna programa, po prinicipu nek se nađe i dva su bolja od jednog. Uglavnom ima primjera ko u priči i svi do jednog kao rješenje vide format svakih par tjedana, a bome i drugima preporučuju isto, jer eto tak je kod njih, a i sam komp voli
kad se na friško instalira OS svako malo.
Pa im sve to fino pređe u rutinu i veselje je neopisivo. Sve ovisi od korisnika do korisnika i nema te sile koja bude nekog uvjerila da mu 6GB memorije i X4 nisu preslabi za net, filmove i muziku, ako si taj sam zagorčava život s tim da nema pojma (niti ga puno briga, jer je uvjeren da je u pravu) kaj koristi i kaj instalira, pa mu je sve sporo. Isto to vrijedi i za ove koji robuju računalima na neki drugi način, bilo u pogledu isključivanja servisa i fanatičnog praćenja svega kaj se deševa u pozadini ili u pogledu sintetičkih testova, jer su na nekoj psihičkoj razini uvjereni da to mora biti tak.