BIOS
Ploča standardno dolazi sa Awardovim BIOS-om. Inače, ovdje nebih htio komplicirati, ili se ponavljati.
Navest ću SS-ove svake sekcije BIOS-a, ali ću se više zadržati na onoj vezanoj za OC gdje ću pojasniti pojmove.
Dakle, počinjemo sa početnim izbornikom:
Main menu -> Standard CMOS Features -> Advanced BIOS Features -> Integrated Peripherals -> Power Management -> PnP/PCI Configuration
->
->
->
->
->
Dakle, kako i sami vidite, svima nam poznate sekcije, ništa drukčije od prosjeka.
Mjesto gdje se cijela zabava događa je sekcija
Advanced Chipset Features i podsekcije iste.
Advanced Chipset Features -> System Clocks -> FSB & Memory Config -> CPU Configuration -> System Voltages
->
->
->
->
Advanced Chipset Features
NVMEM Memory Test: kako i naziv funkcije slovi, radi se o memory testu, čiju temeljitost određujemo brzinom iste (Quick, Normal, Slow, Disabled)
Load/save timing/voltage set: iliti opcija sejvanja profila, moguće je spremiti do 3 profila.
System BIOS Cacheable: opcija koja povećava performanse time što kopira kod BIOS-a iz ROM-a i mnogo brži RAM.
HPET Function: iliti High Precision Event Timer također poznat kao Multimedia Timer.
Iskreno, nije mi u potpunosti jasna ova funkcija. Za one koji žele znati više, o dotičnoj funkciji mogu pročitati
ovdje
NVIDIA GPY Ex: omogućava specifične opcije koje kontroliraju automatsko podešavanje performansi
između čipseta i grafičkih kartica koje podržavaju spomenutu opciju. Uglavnom ništa posebno, držati na Disable.
System Clocks: ovdje imamo opcije podešavanja množitelja procesora kao i brzinu 3 PCI-E sabirnice.
Tu je i mogućnost mijenjanja HT množitelja (frekvencije) u smjeru prema, i od SPP-a, prema MCP-u.
FSB & Memory Config
Opcijama najzanimljiviji dio – pored svake odabrane opcije s lijeve strane, imamo trenutačno stanje dotične komponente s desne (Setting/Current Value).
EPP 2.0 Memory – ukoliko ploča detektira SLI-Ready memoriju, otvaraju se nove opcije koje iste donose, u tom slučaju ih po želji, možemo isključiti i uključiti.
FSB – Memory Clock Mode - ovdje podešavamo famozne Linked/Unlinked odnose FSB-a/memorije.
Ukoliko je odabrana opcija
Linked, dobivamo mogućnost novih djelitelja (
FSB-Memory Ratio). Dostupni djelitelji su sljedeći:
5:4, 3:2 i Sync Mode (1:1).
Ukoliko je odabrana opcija Unlinked, dobivamo novu, u koju ručno upisujemo vrijednosti od 400 pa sve do velikih 2500MHz za memoriju
(Mem (DDR), MHz).
FSB (QDR), MHz - za kraj tu je neizostavno podešavanje frekvencije FSB-a. Razlika između ovog s ostalim BIOS-ima jest ta da se vrijednost FSB-a,
u za to predviđeno polje, upisuje množena sa 4. Dakle, upisujemo "quad-pumped FSB". Na željenih npr. 300/400/500MHz, upisujemo 1200/1600/2000MHz, i tako redom.
CPU Configuration
Sekcija u kojoj imamo mogućnost paljenja i gašenja termalne zaštite, C1E te Speedstep (ESIT) funkcija kao i virtualizacijsku tehnologiju,
ukoliko procesor dolazi s istom. Ono što ne vidim često po BIOS-ima u kojim sam radio, jest, za OC korisna, funkcija gašenja jezgri procesora.
System Voltages: ovdje možemo podešavati voltaže dostupnih komponenti. A one su sljedeće:
CPU Core: dostupan veliki raspon voltaža. Konkretno, od minimalnih
0.5125v sve do lijepih
2.0v, i to uz
0.00625v inkrement.
CPU FSB: iliti svima nam dobro poznat VTT. Najniža/najviša vrijednost ovise o tome dali koristite 45nm ili 65nm procesor.
U slučaju 45nm, minimalna vrijednost je
1.1v, a maksimalna
1.45v, dok je u slučaju 65nm procesora, minimalna vrijednost
1.2v, a maksimalna
1.6v, i to uz
0.025v inkrement.
Memory: voltažu memorije možemo dizati od defaultnih
1.5v, sve do solidnih
2.275v, uz
0.025v inkrement.
nForce SPP: ilti voltaža NB-a (SPP), default je
1.3v, dok je maksimalna vrijednost relativno malih
1.55v, uz
0.05v inkrement.
nForce MCP: voltaža SB-a (MCP), default je
1.5v, a maksimalna je vrijednost
1.75v, uz
0.05v inkrement.
Taman na granici sigurne vrijednosti za ploču i procesor. No za žešći OC, kao i za gornju opciju, poželjan je vmod.
Tu su i toliko propjevane
GTLREF vrijednosti koje je moguće podešavati u rasponu od
-155 pa sve do
+155 sa
5mV inkrementom.
Opcija koja često zna pomoći u slučaju nestabilnosti sustava, o čemu sam pisao niže u tekstu.
System Monitor -> Dynamic Fan
->
System Monitor - predzadnja sekcija. Kako i ime iste glasi, radi se o, monitoringu ploče u vidu voltaža, ventilatora i temperatura.
Tu se krije i posljednja sekcija a to je
Dynamic Fan. Moram prizati da je ova sekcija izvedena vrlo dobro.
Tako da se svaki ventilator spojen preko 3-pinski konektora, može regulirati ručno iz BIOS-a.