Sto se tice Hacker-a i PSX-a, nadam se da me bankrotirani izdavaci i njihovi pravni sljedbenici nece ganjati po sudu.

S druge strane, za Bug i VIDI sam siguran da bi bilo problema.

Preporucam lokalni backup na par starijih HDD-ova, barem dok se pravna situacija ne rascisti.

Vidiš, o ovome nisam nikad razmišljao ... što su ti CDovi pravno zaštićeni?!

Opet je pitanje kako bi recimo Bug ili VIDI mogao provesti sudsku tužbu, obzirom da je sadržaj (kojeg su stavili gore) javno dostupan i ne pripada njima direktno.

Sam medij je intelektualno vlasnistvo i ne smije se kopirati. Kopiranje npr freeware programa s njega na nesto nije u pravnom opsegu, ali kopiranje cijelog medija koji je izraden za Bug jest. Oni su imali nekakav svoj launcher s menijem preko kojeg s egleda sadrzaj i to je njihovo. Da je medij blank, ima samo kopirane besplatne ili shareware programe na sebi i to kopiras to ne bi bio pravni problem. Ali mislim da je ovo sve banalno i da se bugovcima ne da zezati s time. Pogotovo jer mediji vise ni ne dolaze s casopisima.

Dakle, što bi se reklo "siva zona"... Šteta.

Da nisam toliko zloban još bih rekao da se iskreno nadam kako Vidi i BUG budu propali i bili ugašeni, kako bi ih mogli propisno dokumentirati. Nevjerojatno kako birokracija (a ma baš svaki put) upropasti zabavu ili dobru namjeru :kafa:

Fali dosta brojeva, ali hvala na linku :chears:

Igraonice su bile specijalna mjesta :D, dosta sam tamo zalazio prije nego što sam dobio prvi PC (znači 1997,1998). Igrala se carma1, blood, duke nukem, starcraft, red alert, warcraft2, najbolji dani tbh. Zanimljiva je bila atmosfera tamo, nisu to bili nikakvi g33kovi i sl. nego je bilo i dosta klošara, znao se i nož povući ako ti je netko dirao tipkovnicu dok si igrao blood:D. Bar tu kod nas na črnomercu.:D Uvijek je bilo duplo više ljudi koji su gledali nego onih koji su igrali, tada je besparica bila pravilo, ne iznimka kao danas.

Znači sjećam se Hackera 53, to je bilo blizu moje bivše osnovne na Kuniščaku, koliko se sjećam sat vremena je bio 10kn, pola sata 5kn. I davao je kartončić tako da je svaki 11. sat bio besplatan :D Igraonicu je vodio "striček" koji je znao igrati sa nama, a bio je poznat po minucioznom brisanju *.log fajlova "da se oslobodi prostor na disku", svaki dan je bar 3 kilobajta tako pribavio. :D
Dalje, "Tasmanija" u Bleiweisovoj, vrlo solidna rupa je to bila, mračna i vlažna. Tamo se sjećam da je čovjek razbio monitor zbog baldur's gate-a, a i dobro je bilo kako je na svim ekranima bila nacrtana točka markerom da se lakše napravi onaj head bite sa Alienom u AvP :D
Kad god čujem fatboy slima i funk soul brother, sjetim se FIFE od tamo.
Bila je dobra igraona i zato što su pržili CD-e, pa si mogao naručit neku igru, prije mobitela je to bilo kad pirati nisu bili toliko dostupni.

Naravno, nikako ne zaboraviti legendarnu igraonu koju je vodio Žac sa svojim starim tamo na Trakošćanskoj preko puta crkve. Kao da sam jučer vidio onu njegovu pepeljaru sa vertikalno zapiknutim čikovima, pošto tako ne mora praznit svakih pola sata, kad igraš Ultimu online 22h na dan, to utječe na živce :D. Bio je lik dosta strog, nije bilo igrat ću 5 min više i neću platit, njegov stari je sakupljao pare dok je Žac spavao u nekakvom mini brlogu odma pored prostora, genijalno je to bilo, nasmijem se svaki put kad se sjetim. Kasnije su ga nekakvi likovi došli opljačkat sa pištoljima, nije im ništa dao iako su ga prebili, kakva legenda od lika :D

Moj iskustvo s igraonicama sam opisao ovdje, prije sad već 10 i pol godina (!?!) u zadnjem postu
(sad vidim, prvi post u threadu mi je iz 2010. jao, to mi se sad čini ko daljnja prošlost nego kraj 90ih)

https://forum.bug.hr/forum/topic/ost...34.aspx?page=6

Uvelike je slično gore navedenom odličnom postu (tu se vidi taj taj duh vremena, da slični ljudi na različitim lokacijama imaju slična il ista iskustva),
dotičnog mog "stričeka" vlasnika sam prije cca. 3 godine vidio na kraju te zgrade gdje je bila igraonica (prvi put u 20ak godina), pored ekipe koja cuga ispred lokalnog dućančića, već poprilično ostarjelog i oronulog, razmišljao sam jel da mu se javim i popričam o "dobrim starim danima", al ipak nekak nisam, možda čovjeku to nije na istom pijedestalu sjećanja kao meni, a i drugi su mu životni prioriteti.
Prošle ili pretprošle godine sam se rastužio pročitavši osmrtnicu, tak da priliku za razgovor više neću ni imati :-( Možda sam trebao bar pozdravit i kratko pohvalit zlatno doba igraonice, al jbga.

----
U vezi tog Lan igranja. tu bi sigurno znala ekipa iz Hinle tadašnje svašta reći, krajem prošle godine sam neke od njih kontaktirao putem fb stranice jedne, u vezi nekih materijala iz tog doba, no nisam nažalost dobio nikakve konkretne odgovore ni tražene stvari koje su me zanimale. Navodno je i nekakav dokumentarac oko svega toga bio u pripremi, al je zapelo.

Najvise vremena sam proveo u igraonici na lokaciji "posta Lapad", ne sjecam se imena.
To je bila osrednje velika soba sa 5-6 racunala, u prizemlju stambene zgrade.
Monitori su imali one "anti radiation" staklene zaslone, sa kabelom za uzemljenje.
Soba direktno pored je bila vinski podrum, gdje su lokalni oridjinali u stilu Dune navigatora procvjetalim nosom rafinirali sulfite i igrali briskulu.
Vlasnici igraonice, par u srednjim godinama, su par godina ranije iznajmljivali elektricne aute (igracke u koje manje dijete moze sjesti) u napustenim objektima oko plaze Lapad.
Od gospara sam kupio Settlers 3, koji nije bio ispravno crackan, tako da je celicana proizvodila svinje.
Kad sam shvatio da je to copy protection, nastavio sam igrati sa cheatovima.
Puno kasnije sam suvlasnicu sreo dok je radila na obliznjem kiosku Tiska.

Kao i u postovima iznad, vecinom smo gledali i komentirali kako drugi igraju.
Raspon godina je bio velik.
Najstarija ekipa je vozila skutere i imala monopol na sva kosarkaska igralista.
Tu i tamo se nesto inhaliralo iz papirnih vrecica :)
To je generacija koja je premlada da sudjeluje u ratu, ili su sudjelovali premladi.
Jos je bilo puno izbjeglica.
Oni bi igrali i singleplayer, kompjuteri su bili skupi.

Bilo je drame oko tajnih dogovora u skirmish-u, ili ako bi u deathmatch grupe prijatelja uletio outsider sa vecim skillom.
Ponekad bi pao dogovor da se jednog igraca sto ranije izbaci, rush-om ili "slucajnim" bacanjem nekoliko atomskih na bazu.
Sjecam se da je multiplayer za Duke 3D imao DOS konfigurator u kojem svi moraju unijeti isti broj ocekivanih igraca.
Jednom sam pokusavao upasti u neciji deatchmatch, sto je znacilo da nitko ne moze poceti, jer broj igraca nije odgovarao.
Kad je vlasnica shvatila o cemu se radi, dosetala je i zavalila mi dobar samar :)
Duke je imao i keyboard shortcut za svaki sound clip.
Kako je svaki komp imao zvucnike umjesto slusalica, ekipa bi pola sata pustala "Duke screaming / falling down" zvuk, dok vlasnici ne bi popi*dili i izasli na cigar terapiju.

Miki post kojeg si linkao je vrhunski.
Zanimljivo kako se i na bugovom forumu diskusija sa Hackera prebacila na igraonice.

Da vidim da li sam ovo dobro razumio ... vlasnica igraonice je fizički napala maloljetnika, zato jer se klinci nisu mogli početi igrati deathmatch?!

Ovo možda i jest off-topic, ali da je ovo meni napravila pozvao bih policiju bez razmišljanja, pogotovo onda u vrijeme kad sam bio klinac. Reklo bi se srećom, pa nisam nikad išao u igraonice i/ili igrao Multiplayer.

Iako (sad kad sam to rekao) moram priznati da mi je malo žao, i čitajući te vaše postove smatram da sam puno toga propustio. :nono:

Trekkie, to su bila sasvim druga vremena. Tad nitko nije dizao frku oko jednog samara, vjerojatno zato i jesmo (relativno) normalni, za razliku od novijih generacija koje imaju pravo na sve i nitko im nista ne smije pa teroriziraju sve, od ucitelja do roditelja, no dobro to je sad tezi off topic

Znam, pa i ja sam (približno) vaše godište, rođen '86.

Nisam bio jedan od onih koji su se znali izboriti za sebe u grupi, ali uvijek sam znao svoja prava, i (kad bih pomislio da sam oštećen ili da mi je nanesena nepravda) ne bih previše razmišljao oko toga da li trebam pomoć ili ne. Čak sam to i napravio više puta, prozivao sam cijeli razred u školi "na red" i pazio da se provode pravila. I ne, nisam bio previše popularan :D U stvari, zaradio sam jedan otrovni nadimak kojeg ne budem ovdje spominjao, iz više razloga.

Bila je još jedna igraonica, mislim da se pojavila malo kasnije, bliže Kranjčevićevoj na suprotnoj strani ulice.

Tri puta tjedno sam išao na plivanje gore na Mladost, svaki put (pre)kasno došao doma jer smo nakon treninga ostali kroz prozor prvo jedne, pa druge gledati kako se drugi igraju jer su nam starci dali lovu samo za čokoladicu ili neki drugi komad šećera da se ne onesvijestimo na putu do doma :lol2:

Amen!

Meni je još rano za reći ali tete u vrtiću mi stalno hvale maloga kako ne radi probleme. Nikad ga nismo udarili. Smatram da je dijete zapostavljeno ili da ga se nije na vrijeme naučilo ako je došlo do potrebe za šamarom :fiju: Također u ono vrijeme je bilo normalno ono što danas nikako nije normalno s dobrim razlozima. Nažalost dosta toga je otišlo na gore.

Pišem to jer uspoređujem ove nostagične časopise i igre sa modernima. Naše igre u ono doba su bile vrlo igrive i zabavne iako nisu bile ni blizu toliko realne. Znali smo što je igra a što je stvarni život. Razlika je bila jasna kao dan.

Ne znam u što će odrasti klinci koji igraju moderne igre. Ostale sadržaje na TVu i net neću spominjati da je idemo u OT.

Baš sam komentirao ovo s frendom neki dan.
Naše igre su bile užasno teške i komplicirane i morao si mozgati, potruditi se ili pitati nekog starijeg za savjet. Od platformi tipa Spyro, Crash Bandicoot, do avantura tipa Monkey Island, Grim Fandango, pa logičkih tipa Incredible Machine....ili recimo Metal Gear Solid.

Današnje igre praktički vode djecu za ruku i moraju biti užasno jednostavne, jer moderna djeca imaju 3 sekunde pozornosti i ostavljaju stvari nedovršenima bez previše problema.

Daj bilo koju od ovih igri današnjoj djeci, neće se maknuti dalje od početka, a pogotovo ne vratiti na neku od njih nakon početnog razočaranja što ne mogu proći ni prvu prepreku.

Tko se sjeća prvog Monkey Island-a i puzzle-a u šumi sa panjem?

Ali da, Grim Fandango budi uspomene. Lucas Arts u njihovo "zlatno" doba, prije nego što je sve krenulo nizbrdo.

Odgojnoobrazovni samar mi je u tom momentu bio manje dramatican od propustene Duke 3D igre :)
Nisam cuo da se tada (ili ikada) samaralo u vrticu.
U osnovnoj su se dijelili negdje od treceg razreda i za to je trebalo napraviti zesce s*anje.
Mene je eto zapalo tek pred anti radiation zaslonom, i jos jednom na teniskom treningu.
Trener je kroz polu sprdnju rekao da dobijemo nagradu ako ga pogodimo dok je na mrezi :)

Sto se tice nasilja, prije su popularni filmovi IMHO bili brutalniji.
Moglo se doci do svakog sadrzaja bez znacejne zastite djece.
Mislim da je kratki period pozornosti veci problem od realisticnih igara.

Slažem se, filmovi su uistinu bili brutalniji ali je (većina?) ljudi znala razliku između stvarnosti i fantazije. Recimo, moj all-time favorite film Sam u Kući - bila jedna konvencija prije nekoliko godina, i došao je trenutak za postavljanje pitanja iz publike. Javio se neki tip sa pitanjem za Daniela Sterna, koji je naravno glumio "Marva", jednog od "Mokrih" (kasnije "Ljepljivih") bandita.

Uglavnom, pitao je čovjeka potpuno ozbiljno da li ga je glava jako boljela u sceni kad je Culkin bacao cigle sa krova kuće, u drugom filmu i kako je uspio izbjeći paralizu (i druge ozbiljne ozljede), očekujući (pretpostavljam?) normalan odgovor. Toliko o današnjoj generaciji. :fiju: By the way, tip je imao oko 20-ak godina, što znači da je bio rođen krajem 90ih ili početkom 2000ih.

A toliko i off-topicu sa moje strane, isprike što smo zastranili od teme. :chears:

+1

Ne da bi nas izmlatili u osnovnoj kad bi složili sranje, nego smo šutili doma kao ribe, kakvo žaljenje, da ne dobijemo novu porciju od staraca. Druga vremena.

Mlađe generacije mi se čine baš ovakve kakve ste ih opisali,traže sve na pladnju i ako im ne odg idu odmah dalje...

:D:D

Je, Dafne se zvala. Registar kaže osnovana 1998. zatvorena 2009. Ne znam da li su od početka imali PC-e, tamo negdje 2002. su imali. Trakošćanska 9. Da, to je bilo već malo kasnije, sjećam se da sam bio par puta i igrao CS i Warcraft3:D

Sjećam se da je malo ljudi znalo za nju, jer nije bila odmah vidljiva s ceste, kuća je imala visoku živicu, pa je trebalo ipak gurnuti glavu unutra da se skuži :D

Ne znam kako doci do povijesnih Google Map podataka (kako naci pinove za obrte koji vise ne postoje), ali na Google Street View-u se mogu otvoriti starije fotografije.
Tako sam nasao sliku ulaza u zadnju PC igraonicu (barem po mom sjecanju) u Dubrovniku: "Hugo Internet Cafe".
Tamo smo nakon nastave u srednjoj, izmedju 2000. i 2003., derali Quake 2 i 3.
Na liniji je non-stop svirao U2 greatest hits - uvijek isti album.

Imali smo i q3 klan, jer naravno.
Mislim da je starija ekipa u skoli vec bila u q2 klanu, eventualno se zvao Edge Keepers?
Zabacili bi nekad i preko ISDN-a, ali zero ping je bila prava stvar.
Par puta smo se nalazili kod prijatelja doma i vukli CRT-ove, nitko nije imao laptop.
Moje kuciste je barem imalo rucku!
Doma su se pored klasika igrali Wolfenstein RTCW i Soldier of Fortune 2 (mutliplayer demo i full gold verzija).

EDIT:
Ispravno ime je "Igraonica Hugo": https://www.insolve.hr/subjekt/924591

Isprike što prekidam off topic :D

Ali pitanje je, kad će novi sken Hackera? haha

Inače što se tiče igraonica, bilo ih je i u Slavoniji, bila je jedna baš full igraonica u Valpovu, onda silaziš kao u podrum, mislim da se zvala Skyone ali nisam 100% siguran.

Imali su 4-5 kompova, u ono vrijeme žešće pile Voodo kartice i Pentium 2 / Celeroni overcklockani na 450 Mhz preko sabirnice (sa 100 Mhz na 133 MHz i Celeron 300 postane 450 hehe). Igralo se najviše Unreal Tournament, Soldier of Fortune, Alien vs Predator međutim tamo sam prvi puta vidio Diablo 2, igrao ga dečko koji je radio kao voditelj tamo tj. bio neki glavni i stalno smo ga ispitivali kak može igrat tako glupu igru, jer jedino su 3D pucačine fora (po našem tadašnjem mišljenju), ali shvatili smo zašto smo u krivu haha. Inače i danas se sjećam tog njegovog Paladina na Hell razini...

Nevjerojatno vrijeme, inače 10 kn je bio sat, ali kad sam znao doći sam, pogotovo ujutro, kad nema nikog platim 10 kn i igram dok ne dođe ekipa, nekad je to bilo i po 2-3 sata hehe... Nevjerojatno, ne mogu se sjetiti kako taj voditelj uopće izgleda, niti se sjećam njegvog imena.

I bila je jedna lokalna birtija u Belišću, ''Oštri Čošak'' prvi su dobili PlayStation 1 i tu sam prvi puta vidio Red Alert 1, uhh šta je to bilo čudo, ajme.

Tada je bilo u modi dasu videoteke znale kupiti jednu plejku i onda naplaćivati igranje, tad su videoteke bile pune klinaca i baš je to vrijeme bilo nekako fora i totalno drugačije od današnjeg.

Mislim da sam u to neko vrijeme i prvi puta došao u doticaj sa Hackerom, bio je negdje na stolu i vidjeti sve one screenshote iz igara je bilo šokantno iskustvo, kako je to dobro izgledalo.

Nekako je taj kraj 90ih i početak 2000ih bio jako jako ''bogat'' period, od filmova (npr. Matrix 1) zatim glazbe (pojava nu-metal žanra, Limp Bizkit, Korn, Linkin Park, ...) a igre da ne govorim, od Half Life 1, preko UT, Red Alert 1 i 2, Diablo 2, ajme svega.

Inače ja sam 87.godište i očito kao klinac od 12-13-14 godina to sve ti je jako značajno u to vrijeme i kasnije te drži kao nostalgija, vjerojatno kroz cijeli život, i mislit ćeš kako nećeš više tako nešto doživjeti, a i nećeš jer to je ostatak prošlosti. Problem je što danas ne postoji nešto što bi te zaintrigiralo kao te stvari onda u to neko drugačije vrijeme.

Ehh što bi dao da mi se vratiti u to doba

Svi bi 😁
Nisi jedini, bez brige 🙂

Meni je ostalo u sjecanju igraona u Hiricevoj iza doma zdravlja (govorimo o Zagrebu, jelte). Tamo sam s burazom znao Duke 3D peglat nakon sto bi zavrsili sa zubarom 😁

Pa onda igraona preko puta osnovne na Bukovcu. Tamo smo znali neke relije vozit i danima igrat Metal slug 😁

I zadnja u kojoj sam bio je predkraj 90-ih u Dugavama. Tamo su imali i PS1 i PC-je, ali uglavnom sam dolazio radi N64 i Mario karta 😁

E, i skroz sam zaboravio na igraonu u Klari preko puta nekadasnje Klarise 🤣 gdje smo sate i sate ubijali na PS1, prije jos nego li smo ga ja i buraz kupili 🙂

Nema vise tih zlatnih vremena. Nazalost.

Koji udar nostalgije na zadnjih par stranica :goood:

Kad je kolega struga987 već spomenuo, i kod nas u Zagrebu bila je jedna videoteka koja je imala umjesto konzola 2 arkadna aparata. Da me ubiješ ne znam što je bilo na drugom jer nas nije zanimao :D, ali smo kupovali žetone za prvi na kojem je bila ona prastara igra sa kubojem koji skače po vagonima u pokretu i tuče se s drugim kaubojima. Mislim da je bila Western express. Tko god je mogao kupiti žeton taj bi bio faca, a mi ostali bi se zalijepili s lijeve i desne strane arkade i navijali kao u Stranger things prvoj sezoni. A sjećate se vi rođeni u 80-ima tek isčekivanja da netko vrati hit film na VHS-u da ga vi posudite, a tek bijesa kada su ga zaboravili premotati i ovima u videoteci je to promaklo pa ste gubili vrijeme na to :D

Nisam imao puno doticja s arkadama jer su aparati bili jako skupi, ali sam dodatno u to doba uspio odigrati par puta (i svaki put poprilično puno žetona izgubiti) Ghosts n goblins. Ta igra je bila škola kada je u pitanju riječ "teško".

Kod mene u kvartu (Sesvete, ZG) je bio Pool Saloon. Bila su 2 stola osmice i 1 snooker (ako se ne varam, davno je to bilo) te 2 arkadna automata. Na jednom je bio BlockOut koji se izmjenjivao s Sichuan igricom (valjda dvojka). Mislim da je povremeno bio i koji fliper. Naravno pored tada neizostavnih poker aparata.

Uglavnom znam da sam davno prije tragao za te dvije igrice dok nisam skužio da postoji emulator.

Nisam siguran za druge videoteke, ali u "našoj" je postojala i kazna za nepremotanu kazetu, i to još u Dinarima.

Ne sjećam se koliko je točno iznosila, a tip na pultu (koji je također bio i vlasnik) je svaku kazetu po vraćanju natag otvorio, fizički pregledao traku i eventualno ukorio (i kaznio) stranku ako je uočio neku poderotinu ili nepravilnost.

Imao je čak i nekakav štapić, poput deblje plastične olovke ali sa "zvjezdastim" nastavkom, koji je išao u rupu na kotaču kazete pa je mogao okrenuti traku ili je zategnuti ako je smatrao da nije dovoljno premotana. Videoteka se zvala "Orion" :goood:

Ja znam da u moje doba videoteka nije se nikad ni pričalo ni išta gledalo oko premotavanja kazeta,
dobio sam dojam da je to nostalgijski meme vezan za englesku/Usa, koji je netko prekopirao i pomislio da je tako i kod nas bilo, a bar po mom iskustvu, nije.
Veća je šteta bila ako si zakasnio vratit, morao bi platit zakasninu u iznosu kao za posuđivanje, što je poprilična kazna jer nije da si taj film konzumirao taj dan, no razumijem princip.
Najbolji ulov ikad je imao moj stari 99. il 2000. posudio Matrix čim je došao u videoteku, poslije tog se valjda čekalo danima ak ne i tjednima. A film topčina, kakva priča jaka.

Trekkie, ak si 86. godište, onda je to jako rano bilo, jer su dinari i to HRD bili do 1994.
Orion mi sad zvoni jako da sam 90ih taj naziv vidio i viđao.

Meni po nekoj logici je to nepotrebna priča, ak netko dobije kazetu i mora je premotat, nije neka strašna šteta što to prethodni nije napravio, s obzirom da proces traje minutu dvije.
Više mi to zvuči kao nekakvo etatističko discipliniranje ovaca, tj. članova, što za inozemna "uređena" i birokratizirana društva svakako leti.

Smisla bi mi imalo jedino da premotavanje na početak traje identično kao i puštanje trake.

Videoteke su bili i biznisi za wannabee Delboye, sjećam se da je od frenda frend u ulici iza odjednom u svojoj kući otvorio videoteku, no jako kratko je trajala, poslije mu je dugo pored dvorišnih vrata stajao nosač reklame al prazan, il samo bijela plastika s fluo cijevi unutra al bez natpisa
očito su ti fondovi kazeta kolali ko kapitalna dobra.

Najvece dostignuce ko klincu tada je bilo uclanit se u videoteku i dobit clansku iskaznicu. Hijaooo, koji smo frajeri bili radi tog 🤣🤣🤣

Kod mene se isto kaznjavalo za nepremotane kazete.

Meni to bar nije bio problem jer sam imao dobar videorekorder, Panasonic neki sa 6 il 8 glava. Znam kad si pustio premotavanje da se zalaufao ko mlaznjak 😁

Bas sam ga neki dan bacio kad sam garazu cistio. I to valjda ispravnog.

Evo par slika - nazalost iz 2011. znaci prekasno - sa dvije udarne lokacije.

Drvena ulazna vrata u sredini su relikvija videoteke za koju mozda jos imam iskaznicu.
Zanimljivo da je i ona pored vinskog podruma i da se radi o identicnim sobama u prizemlju.
Snazni favela vibes.

https://mercep.net/nostalgia/random/...-videoteka.png

Ovdje je bila igraonica nepoznatog imena iz ranijeg posta.
Tocionica vina je jos tu - soba u sredini slike sa otvorenim vratima i dva stage 3 navigatora u hladovini.
Biznis odolijeva usprkos krizama ili mozda bas cvjeta zbog.
Tko zna koliko valuta se promijenilo flomasterom na cjeniku (artikl: domace vino na case).

https://mercep.net/nostalgia/random/...-igraonica.png

Da se vratimo ontopic, mogli bi sve ove postove sazeti u kratkom PDF-u, u stilu retrospektive sa svjedocima vremena.
Jos bolje ako se iskopa par privatnih fotografija ili skenova iskaznica itd.

Ovu iz 2003. nazalost imam samo u znj kvaliteti:

https://mercep.net/nostalgia/random/...10-holobit.png

Igrao se SOF2 i RTCW u internet klubu Holobit, koji vise ne postoji.