Sjećam se da je malo ljudi znalo za nju, jer nije bila odmah vidljiva s ceste, kuća je imala visoku živicu, pa je trebalo ipak gurnuti glavu unutra da se skuži :D

Ne znam kako doci do povijesnih Google Map podataka (kako naci pinove za obrte koji vise ne postoje), ali na Google Street View-u se mogu otvoriti starije fotografije.
Tako sam nasao sliku ulaza u zadnju PC igraonicu (barem po mom sjecanju) u Dubrovniku: "Hugo Internet Cafe".
Tamo smo nakon nastave u srednjoj, izmedju 2000. i 2003., derali Quake 2 i 3.
Na liniji je non-stop svirao U2 greatest hits - uvijek isti album.

Imali smo i q3 klan, jer naravno.
Mislim da je starija ekipa u skoli vec bila u q2 klanu, eventualno se zvao Edge Keepers?
Zabacili bi nekad i preko ISDN-a, ali zero ping je bila prava stvar.
Par puta smo se nalazili kod prijatelja doma i vukli CRT-ove, nitko nije imao laptop.
Moje kuciste je barem imalo rucku!
Doma su se pored klasika igrali Wolfenstein RTCW i Soldier of Fortune 2 (mutliplayer demo i full gold verzija).

EDIT:
Ispravno ime je "Igraonica Hugo": https://www.insolve.hr/subjekt/924591

Isprike što prekidam off topic :D

Ali pitanje je, kad će novi sken Hackera? haha

Inače što se tiče igraonica, bilo ih je i u Slavoniji, bila je jedna baš full igraonica u Valpovu, onda silaziš kao u podrum, mislim da se zvala Skyone ali nisam 100% siguran.

Imali su 4-5 kompova, u ono vrijeme žešće pile Voodo kartice i Pentium 2 / Celeroni overcklockani na 450 Mhz preko sabirnice (sa 100 Mhz na 133 MHz i Celeron 300 postane 450 hehe). Igralo se najviše Unreal Tournament, Soldier of Fortune, Alien vs Predator međutim tamo sam prvi puta vidio Diablo 2, igrao ga dečko koji je radio kao voditelj tamo tj. bio neki glavni i stalno smo ga ispitivali kak može igrat tako glupu igru, jer jedino su 3D pucačine fora (po našem tadašnjem mišljenju), ali shvatili smo zašto smo u krivu haha. Inače i danas se sjećam tog njegovog Paladina na Hell razini...

Nevjerojatno vrijeme, inače 10 kn je bio sat, ali kad sam znao doći sam, pogotovo ujutro, kad nema nikog platim 10 kn i igram dok ne dođe ekipa, nekad je to bilo i po 2-3 sata hehe... Nevjerojatno, ne mogu se sjetiti kako taj voditelj uopće izgleda, niti se sjećam njegvog imena.

I bila je jedna lokalna birtija u Belišću, ''Oštri Čošak'' prvi su dobili PlayStation 1 i tu sam prvi puta vidio Red Alert 1, uhh šta je to bilo čudo, ajme.

Tada je bilo u modi dasu videoteke znale kupiti jednu plejku i onda naplaćivati igranje, tad su videoteke bile pune klinaca i baš je to vrijeme bilo nekako fora i totalno drugačije od današnjeg.

Mislim da sam u to neko vrijeme i prvi puta došao u doticaj sa Hackerom, bio je negdje na stolu i vidjeti sve one screenshote iz igara je bilo šokantno iskustvo, kako je to dobro izgledalo.

Nekako je taj kraj 90ih i početak 2000ih bio jako jako ''bogat'' period, od filmova (npr. Matrix 1) zatim glazbe (pojava nu-metal žanra, Limp Bizkit, Korn, Linkin Park, ...) a igre da ne govorim, od Half Life 1, preko UT, Red Alert 1 i 2, Diablo 2, ajme svega.

Inače ja sam 87.godište i očito kao klinac od 12-13-14 godina to sve ti je jako značajno u to vrijeme i kasnije te drži kao nostalgija, vjerojatno kroz cijeli život, i mislit ćeš kako nećeš više tako nešto doživjeti, a i nećeš jer to je ostatak prošlosti. Problem je što danas ne postoji nešto što bi te zaintrigiralo kao te stvari onda u to neko drugačije vrijeme.

Ehh što bi dao da mi se vratiti u to doba

Svi bi 😁
Nisi jedini, bez brige 🙂

Meni je ostalo u sjecanju igraona u Hiricevoj iza doma zdravlja (govorimo o Zagrebu, jelte). Tamo sam s burazom znao Duke 3D peglat nakon sto bi zavrsili sa zubarom 😁

Pa onda igraona preko puta osnovne na Bukovcu. Tamo smo znali neke relije vozit i danima igrat Metal slug 😁

I zadnja u kojoj sam bio je predkraj 90-ih u Dugavama. Tamo su imali i PS1 i PC-je, ali uglavnom sam dolazio radi N64 i Mario karta 😁

E, i skroz sam zaboravio na igraonu u Klari preko puta nekadasnje Klarise 🤣 gdje smo sate i sate ubijali na PS1, prije jos nego li smo ga ja i buraz kupili 🙂

Nema vise tih zlatnih vremena. Nazalost.

Koji udar nostalgije na zadnjih par stranica :goood:

Kad je kolega struga987 već spomenuo, i kod nas u Zagrebu bila je jedna videoteka koja je imala umjesto konzola 2 arkadna aparata. Da me ubiješ ne znam što je bilo na drugom jer nas nije zanimao :D, ali smo kupovali žetone za prvi na kojem je bila ona prastara igra sa kubojem koji skače po vagonima u pokretu i tuče se s drugim kaubojima. Mislim da je bila Western express. Tko god je mogao kupiti žeton taj bi bio faca, a mi ostali bi se zalijepili s lijeve i desne strane arkade i navijali kao u Stranger things prvoj sezoni. A sjećate se vi rođeni u 80-ima tek isčekivanja da netko vrati hit film na VHS-u da ga vi posudite, a tek bijesa kada su ga zaboravili premotati i ovima u videoteci je to promaklo pa ste gubili vrijeme na to :D

Nisam imao puno doticja s arkadama jer su aparati bili jako skupi, ali sam dodatno u to doba uspio odigrati par puta (i svaki put poprilično puno žetona izgubiti) Ghosts n goblins. Ta igra je bila škola kada je u pitanju riječ "teško".

Kod mene u kvartu (Sesvete, ZG) je bio Pool Saloon. Bila su 2 stola osmice i 1 snooker (ako se ne varam, davno je to bilo) te 2 arkadna automata. Na jednom je bio BlockOut koji se izmjenjivao s Sichuan igricom (valjda dvojka). Mislim da je povremeno bio i koji fliper. Naravno pored tada neizostavnih poker aparata.

Uglavnom znam da sam davno prije tragao za te dvije igrice dok nisam skužio da postoji emulator.

Nisam siguran za druge videoteke, ali u "našoj" je postojala i kazna za nepremotanu kazetu, i to još u Dinarima.

Ne sjećam se koliko je točno iznosila, a tip na pultu (koji je također bio i vlasnik) je svaku kazetu po vraćanju natag otvorio, fizički pregledao traku i eventualno ukorio (i kaznio) stranku ako je uočio neku poderotinu ili nepravilnost.

Imao je čak i nekakav štapić, poput deblje plastične olovke ali sa "zvjezdastim" nastavkom, koji je išao u rupu na kotaču kazete pa je mogao okrenuti traku ili je zategnuti ako je smatrao da nije dovoljno premotana. Videoteka se zvala "Orion" :goood:

Ja znam da u moje doba videoteka nije se nikad ni pričalo ni išta gledalo oko premotavanja kazeta,
dobio sam dojam da je to nostalgijski meme vezan za englesku/Usa, koji je netko prekopirao i pomislio da je tako i kod nas bilo, a bar po mom iskustvu, nije.
Veća je šteta bila ako si zakasnio vratit, morao bi platit zakasninu u iznosu kao za posuđivanje, što je poprilična kazna jer nije da si taj film konzumirao taj dan, no razumijem princip.
Najbolji ulov ikad je imao moj stari 99. il 2000. posudio Matrix čim je došao u videoteku, poslije tog se valjda čekalo danima ak ne i tjednima. A film topčina, kakva priča jaka.

Trekkie, ak si 86. godište, onda je to jako rano bilo, jer su dinari i to HRD bili do 1994.
Orion mi sad zvoni jako da sam 90ih taj naziv vidio i viđao.

Meni po nekoj logici je to nepotrebna priča, ak netko dobije kazetu i mora je premotat, nije neka strašna šteta što to prethodni nije napravio, s obzirom da proces traje minutu dvije.
Više mi to zvuči kao nekakvo etatističko discipliniranje ovaca, tj. članova, što za inozemna "uređena" i birokratizirana društva svakako leti.

Smisla bi mi imalo jedino da premotavanje na početak traje identično kao i puštanje trake.

Videoteke su bili i biznisi za wannabee Delboye, sjećam se da je od frenda frend u ulici iza odjednom u svojoj kući otvorio videoteku, no jako kratko je trajala, poslije mu je dugo pored dvorišnih vrata stajao nosač reklame al prazan, il samo bijela plastika s fluo cijevi unutra al bez natpisa
očito su ti fondovi kazeta kolali ko kapitalna dobra.

Najvece dostignuce ko klincu tada je bilo uclanit se u videoteku i dobit clansku iskaznicu. Hijaooo, koji smo frajeri bili radi tog 🤣🤣🤣

Kod mene se isto kaznjavalo za nepremotane kazete.

Meni to bar nije bio problem jer sam imao dobar videorekorder, Panasonic neki sa 6 il 8 glava. Znam kad si pustio premotavanje da se zalaufao ko mlaznjak 😁

Bas sam ga neki dan bacio kad sam garazu cistio. I to valjda ispravnog.

Evo par slika - nazalost iz 2011. znaci prekasno - sa dvije udarne lokacije.

Drvena ulazna vrata u sredini su relikvija videoteke za koju mozda jos imam iskaznicu.
Zanimljivo da je i ona pored vinskog podruma i da se radi o identicnim sobama u prizemlju.
Snazni favela vibes.

https://mercep.net/nostalgia/random/...-videoteka.png

Ovdje je bila igraonica nepoznatog imena iz ranijeg posta.
Tocionica vina je jos tu - soba u sredini slike sa otvorenim vratima i dva stage 3 navigatora u hladovini.
Biznis odolijeva usprkos krizama ili mozda bas cvjeta zbog.
Tko zna koliko valuta se promijenilo flomasterom na cjeniku (artikl: domace vino na case).

https://mercep.net/nostalgia/random/...-igraonica.png

Da se vratimo ontopic, mogli bi sve ove postove sazeti u kratkom PDF-u, u stilu retrospektive sa svjedocima vremena.
Jos bolje ako se iskopa par privatnih fotografija ili skenova iskaznica itd.

Ovu iz 2003. nazalost imam samo u znj kvaliteti:

https://mercep.net/nostalgia/random/...10-holobit.png

Igrao se SOF2 i RTCW u internet klubu Holobit, koji vise ne postoji.

U tom periodu prijelaza 90ih u 2000ite tih igraonica u ZG Dubravi je fakat bilo hrpa. nakon što je otvorena prva, samo su počele nicati u svakoj drugoj ulici. u početku su bile samo sa PC-ima, a kasnije su se počele otvarati igraonice i sa kombincaijom PC/Play Station.
klasična priča kao i drugdje... u svakoj se skupljala većinom kvartovska klošarija i svaka je imala svog stričeka koji je uglavnom uvijek bio blago nadrkan, što ni ne čudi jer je po cijele dane imao posla sa ovom prvom grupom. naravno svaka igraonica je bila i izvor piratluka koji sam osobno izbjegavao nabavljati tamo jer su bili preskupi, nego sam se držao dediciranih kvartovskih dilera koji su znali svoj posao :)

sjećam se jednog od najpoznatijih u dubravi, a mislim da je bio i jedan od pionira piratluka općenito u cijeloj hrvatkoj, čuvenog Habana koji je živio u zgradi na negdje 3, 4 katu, i kada bi došao kod njega u stan, uvijek bi te dočekala njegova stara i odvela do njegove sobe koja je doslovno izgledala kao u hakerskim filmovima iz 90ih. bila je jedno 5x5m sa njegovim krevetom i hrpetinom nabacane informatičke opreme uz onaj final touch ustajalog zraka kao da nije otvorio prozor godinu dana (što vjerojatno i nije daleko od istine). lik je doduše znao svoj posao i sjećam se da sam, i kada su se pojavili jeftiniji dileri, uvijek išao kod njega jer sam uvijek znao da ću dobiti nešto šta radi i uvijek se potrudio isprintati u boji cover od igre što me veselilo. koliko znam bio je jedan od rijetkih pionira koji, za razliku od ostalih dilera, nikad nije pao, barem koliko ja znam.

što se igraonica tiče tu se španao Duke Nukem, Doom, Quake, Unreal Tournament, Red Alert, Starcraft, Warcraft 2, GTA 1, Heroes of Might and Magic 2 i 3, Diablo, Need for Speed, Colin McRae Rally... naravno, ja sam 95% vremena samo gledao drugu ekipu, a vrlo rijetko igrao. ostao mi je u sijećanju jedan feature koji sam vidio u jednoj igraonici koja se pojavila nešto kasnije ... znači svaki PC je uz mali display imao bravu za ključ sa kojim je striček, za svaki okretaj ključa, povećao timer za 15 min. ne sjećam se točno šta se dogodilo kada ti vrijeme istekne, mislim da je bio hard reset pc-a ili tako nešto. ako si platio sat vremena, striček bi ti pokrenuo igru, napunio 60min na timer i to je to, nije bilo one fore daj još samo minutu.
Te igraonice, dileri piraterije i gamerski časopisi fakat jesu bili jedna vrsta romantike tog perioda koja teško da će se ikada više pojaviti u tom obliku.

Ovo je zaključak cijele priče. Odlično si to sažeo u jednoj rečenici. Sad usporedi naše vrijeme gdje nas je 7-8 bilo zalijepljeno za nekog tko je platio sat vremena da igra i pratili smo svaki njegov potez i današnje doba interneta gdje klinci gledaju igranje youtubera na svom mobitelu :D Toliko slično, a toliko različito.

Meni je uvijek nevjerojatno dizao adrenalin onaj početni meni od doom 2 i duke 3d s neponovljivom glazbom kada bih igrao u igraoni. I još k tome, od svih PC-a u igraonicama gdje sam igrao rijetko je koji PC imao slušalice, pa smo slušali ne samo deranje svih oko sebe, nego i same zvukove pucanja, klikanja, uništavanja, tipkovnica, udaranja po stolovima..što god da se igralo.

Ovo je variralo od videoteke do videoteke. Ova o kojoj pričam, Orion je još iz kasnih 80ih, i kao takva bila je (što bi se reklo) relikt prošlosti. Sljedeća videoteka "Buba" koju smo koristili od početka do kraja 90ih imala je daleko veću ponudu, ali i slobodu.

Eventualno bi te lijepo zamolili da sljedeći put premotaš traku ako to nisi napravio ali nije bilo kazne, i nije bilo tipa koji otvara i ručno namata traku, tražeći razlog da ti naplati kaznu :)


Razumijem da se na neke kazete čekalo dugo vremena, imam i osobno sličnih uspomena. Ali zar se kod vas nije moglo rezervirati neki film? U "Bubi" se moglo ... javili bi ti kad kazeta dođe natrag i onda bi je mogao pokupiti.

O, da... Kao što sam rekao, Orion je još iz 80ih. Ovo sa kaznama za premotavanje i pregledavanje trake je sve bilo negdje 1989, eventualno rane 1990. Definitivno prije rata, i u vrijeme kad je VHS bio na svom vrhuncu.

Orion videoteka je bila u Ivanićgradskoj ulici, gdje je Centar Kulture Pešćenica. Osim ako ti ne zvuči poznato jer je postojala i firma Orion, koja je proizvodila video rekordere i televizore.

Imam i dan-danas jednu njihovu kazetu, kupljenu kad se videoteka zatvarala. Ruski crtani film, Vuk i Zec ... baš sam je nedavno spomenuo jednoj osobi. Evo ti fotki:
https://i.postimg.cc/CZWPY5zn/20240410-122022.jpg https://i.postimg.cc/7by4nYmL/20240410-122051.jpg https://i.postimg.cc/qzJdWDfV/20240410-122205.jpg

Kazeta nosi inventarski broj 2527, i kao što možeš vidjeti premotana je ... valjda su sve te kazne usadile "strah", koji je s vremenom postao navika :)


Moraš razumjeti da su onda u ono vrijeme video rekorderi jako sporo premotavali traku. Ovo nije bilo slučajno - i nije bilo zato što "nisu mogli bolje", već zato što se pazilo na traku kad je u mehanizmu, pa je JVC dizajnirao transport tako da se traka premotava pažljivo i odspojena, odmaknuta od video glave.

Nažalost, kako je vrijeme odmicalo sve se manje gledalo na očuvanje traka i dugovječnost video rekordera, a više na brzinu. Jer brzina je novac, a novaca nikad dovoljno ... zvuči poznato? Šalu na stranu, VHS rekorderi su bili u potpunosti re-dizajnirani sredinom 90ih, da bi na kraju postali ovo što su danas.

Zato se danas i događaju slučajevi gdje ti video namata kazetu vrtoglavom brzinom (180 minuta u 60 sekundi), ali kad nešto krene naopako ili traka zapne, doslovce da se video razleti, a kazeta (traka) pukne. Ali ovo je sad već priča za neku drugu temu.

To je istina. Svaka je imala svoje "zakone", odnosno svoj pravilnik, i morao si biti upoznat sa njima ako nisi želio platiti kazne za ovo ili ono.

Ali iz iskustva mogu reći da je dobar dio "divljih" videoteka propao krajem i početkom 90ih, a da su one druge (koje su ostale) bile fer i nudile dobre pogodnosti. Te su videoteke uostalom bile i ostale do samog kraja VHSa, početkom 2000ih, što to i dokazuje.

Jep, upravo to. Koliko je onda trebalo VHS-u da premota traku? Ovi zadnji su imali flash rewind i trebalo im je 2 minute za 180min traku. Videoteka je valjda htjela da svi imaju osjećaj "gurneš u VHS i gledaš", a ne da staviš pa čekaš da se premota 5 minuta... No kod nas toga nije bilo, pa si redovito čekao da se traka prvo premota. A onda odgledao 5 minuta reklama na početku. No hadje, barem si platio da gledaš reklame :roller:

Ovo nas sad šalje debelo off-topic, ali da - video rekorderi su bili puno sporiji. Koristila se i drugačija tehnologija, iako ovo baš i nije neki izgovor, i postojao je način da se premotavanje ubrza, samo što nisu željeli bespotrebno trošiti i naprezati motor, zupčanike ali i samu traku.

Stariji motori su bili monofazni (istosmjerni, naravno) koji su vrtili velikom brzinom ali trebali veću redukciju kroz pogonsko remenje dalje na mehanizam. Kako je vrijeme prolazilo, i kako je elektronika evoluirala počeli su se koristiti tzv. "Pancake" motori sa više faza, često sa digitalnom servo kontrolom koja je ugađala i kontrolirala brzinu okretanja.

Ti su motori bili znatno širi od onih starih, ali PUNO jači i puno brži. Što je najbitnije, spojili su zamašnjak i motor u jednu komponentu, pa je pogon trake zapravo postao izravan čak i na onim jeftinim, lošim uređajima a remen se koristio isključivo za namatanje i premotavanje trake.

Vjerojatno najbitnije za cijelu ovu priču, ti motori su imali mogućnost suludih brzina, a u nekim su slučajevima čak imali i mehaničku ili elektroničku kočnicu, koja je mogla "povući ručnu" prilikom premotavanja i u trenutku zaustaviti cijeli mehanizam. Naravno da ovo NIJE dobro za traku ... kao ni za sam mehanizam, ali u tom trenutku više za to nitko nije mario, a VHS je bio na izmaku snaga jer se smatralo da bude nepovratno nestao i bio zamijenjen DVDom.

86. godište, a 89. i 90. vraćao kazete u videoteku i plaćao u dinarima. I meni su rekli da sam napredan za svoje godine (‘87), ali me nisu puštali tak daleko od kuće :lol2:
Dinara se sjećam samo kad su otkazani pa su ljudi kovanice bacali di su stigli, a mi ih skupljali i igrali se s njima.

Ne znam kakve su to videoteke, ja se prve sjećam s nekih 8-9 godina kad sam otišao posuditi Robocopa pa sam dobio odgovor da moram doć s roditeljima

Pa nije mislio na yu dinare :D nego na hr dinare koji su bili do 05/1994.

Tko zna, ako netko prereže one glavne podmorske kabele :D
Šalu na stranu, svi (većina) smo bili klinci onda, sve je to bilo novo i divlje, to je jednostavno osjećaj kojeg kasnije ne možeš više postići. Možeš raditi sto drugih stvari, ali to isto ne. Ne znam kakva bi to igra mogla biti danas da mi izazove isti osjećaj kao kad sam prvi put čuo i vidio HoMM3 ekran pa birao gradove i heroje, to je jednostavno nemoguće osim ako nekako ne uspijem opet imati 13 godina. Ili onaj Starcraft ekran sa blizzard muzikom iz najboljih dana i UI sa tri rase za biranje:care:

Istina, sorry. Možda sam trebao bolje precizirati, ali kako smo svi više-manje isto godište, nekako sam pretpostavio da budete znali o čemu pričam.


Znam da si se šalio, ali ovakav ... ili barem slični scenarij i nije nezamisliv. Više je puta rečeno da je internet (kakvog znamo i imamo danas) osuđen na propast, i da se bude širio i razvijao do jednog trenutka, kad se sve bude urušilo.

I onda kad sve online usluge propadnu i moderni kompovi postanu neupotrebljivi, vadi van arkadne konzone, Commodorce i prastare Pentiume iz ormara, i vozi! :goood:

Ti si Miki imao nekog blagonaklonog kazetdžiju, "kazna" za nepremotane kazete je bila de facto standard, i to cak i u poodmakloj fazi, odnosno dvijetisucitih....

O toj videoteci iz KC Peščenica (di je danas tzv. KNAP, s desne strane od ulaza, a još desnije od toga je bila knjižara) sam i razmišljao čim se povela ova rasprava o neprežaljenim videotekama (ipak, osobno ne tolko mi dragim ko igraonice), imena točnog se ne bi sjetio nikako, no eto, ispada da mi je ostalo negdje u bespućima mozga.
Tam smo znali posuđivat dok je radila, zadnje što mi se od ponude tamo urezalo u pamćenje, imali su X-Files na kazetama, koncipirano kao filmovi, znači iz sezona gdje su bile dvije, tri epizode zaredom, ovi su to spojili u jedan "film", najčešće se tu naravno radilo o "mythology arc" epizodama, s vanzemaljcima, Pušačem i ostalom shady ekipom.
Gledali smo takve 2,3 no najviše se sjećam epizode "Anasazi", to je bilo finale 2 sezone, i onda se nastavljalo na prve dvije epizode 3. sezone.
E sad, fora mi je tad bila da sam mislio da su sva ta kazete izdanja zapravo ko neke directors cut verzije epizoda serije, jer sam dobio dojam gledajući ih kao da su duže nego klasične od 45 minuta (možda s nekim scenama koje inače nisu stavljene u regularnu TV ponudu), no poslije istraživajući po internetu nisam našao nijednu potvrdu da se ikad išta takvo radilo!
Očito dječjem mozgu vrijeme drugačije protiče... (što i nije loše, možda mi se tada u igraonici pola sata na kompu činilo kao danas sat i pol ili dva, hahaha).
Drugi film kaj sam od tamo posudio je bio Children of The Corn, ono izdanje kad homicidalna ekipica dođe u grad u neku napuštenu zgradu, znam da sam to gledao ujutro dok su starci bili na poslu... Tad nisi znao kaj je kvaliteta a kaj ne, jer čitajući i gledajući omote kazeta skoro svi su ti se filmovi činili fora.

Kolko se sjećam dotična videoteka je negdje sigurno do 99. nestala iz tog prostora, i zapravo čak je bilo i (sušno) razdoblje više mjeseci da nijedna nije na kvartu nije postojala, dok se nije otvorila polovicom 2000. jedna na trgu Volovčica popularnom Placu, i jedna preko puta knjižnice na Ivanićgradskoj, blizu tzv. općine.

U vezi samih VCR uređaja, tog smo se dakako dotakli u privatnim razgovorima, no i dalje me fascinira kakva su to elektronično-mehanička čuda, i kad se isti rastavi kako se itko snalazi u svemu tome sklopovlju. Ovo što si rekao za brzo premotavanje kazete svakako stoji, čudo je uz takve brzine koliko je malo potrebno da se nešto loše dogodi, dovoljno da na milisekundu nešto zapne, no u praksi je sve ipak tak uravnoteženo da je to rijetko. Zato i je skoro blasfemično (no i naravno, neizbježno) da takvi napredni uređaji u koje je toliko truda uloženo za izradu i izum, prezreno završavaju na otpadu.

Mislim da je tu sve rečeno :goood:

Iako malo razmišljam, neki dan sam na YT slučajno naletio na Counter Strike 2 turnir koji se održavao u, pazi sad Kini! Znači u Kini gledaju tamo neke europske (FaZe, Mouz, ...) i balkanske (onaj G2) timove kako se natječu u toj igri i luduju haha

Iskreno, postoji nešto usađeno u ljudskoj psihologiji i to se neće promijeniti, samo što je u današnje vrijeme format toga znatno drugačiji nego 90ih i početkom 2000ih. Mi koji smo u to vrijeme imali nekih 10-15 godina nama će to vrijeme biti zlatno doba, vjerojatno slično kao i nekim klincima danas koji su tih godina i gledaju gaming scenu kakava je trenutno, jer tko zna što će biti za tipa 20-25 godina hmm.

JEdina loša stvar je što tada nije bilo toliko tih fotoaparata pa da imamo brdo uspomena i fotki iz doba LAN partya, igraonica i sličnog. KAd malo razmislim, možda i bolje jer bi nostalgija bila još i jača nego što je sad :stoopid:

Možda bolje da neke stvari ostanu tamo gdje im je i mjesto (prošlost), a pogled definitivno treba uputiti u budućnosti. Iako je moje mišljenje da bi bilo bolje da postoje igraonice i da se klinci tamo druže i nalaze, stječu prijatelje (moj naj frend smo se upoznali baš zbog igrica što je fora) i onda klinci zajedno igraju igre, jer nema ništa bolje od dobre ekipe i zafrkancije, jer ovako ispada ipak doma sam igraš, gledaš YT i te turnire i nekako nije to to.

Ovo je naravno uvijek subjektivno, i varira od osobe do osobe ali za mene teško da nostalgija može "udariti" jače nego što već je, pogotovo kad re-kreiram stvari iz svog života, kompove i/ili stare igrice koje sam igrao prije 20+ godina.

Pisao sam puno puta o svojim "Adison" konfama, i mogu samo reći da mi je već sam zvuk Quantumovog harda ili BTC optikanera nostalgični overload, čak i bez ičeg drugog :goood:

I za ovo bih također rekao da je subjektivno, i da varira od osobe do osobe. Neki bi se možda složili sa napisanim, ali ne i ja.

Recimo, mogu ti iz osobnog iskustva reći da teško mogu u sadašnjosti pronaći neki razlog za sreću, zabavu ili životnu motivaciju dok ovo nije slučaj za prošlost. A za budućnost mislim da je bolje da i ne pričam. Rješenje..? Proživljavati mladost iznova i iznova i živjeti kao da sam "propao" kroz vrijeme ... upravo sam se iz tog razloga prijavio na ovaj (i mnoge druge) forume, jer sam znao da budem u dobrom društvu :)

Znam da vjerojatno zvuči luđe nego što jest, neki bi možda čak rekli da mi "fali daska u glavi". Ali jednostavno se držim onog što znam, volim i što me čini sretnim. Bilo da su kompovi, časopisi, konzole, TV filmovi ... bilo što dokle god budi nostalgiju.

Tocno, varira od osobe do osobe. U onim osobama kojima varira da "zive u proslosti", topla preporuka je strucna pomoc, zaboga...

svjestan sam da je predizborna šutnja na snazi (doduše na ovom forumu tijekom cijele godine), ali @bubba, ako se slučajno nađeš na nekoj listi, na vrijeme javi ovdje da te malo poguramo preferencijalnim glasovima jer bi bio odličan ministar gospodarstva ili barem ministar obrazovanja :D

on topic: kompletirao sam sve brojeve Hrvatskog zemljopisa i Meridijana... :D

Gle Bubba, oni koji žive u prošlosti imaju svojih razloga zašto to rade, a ja tu ne vidim ništa čudnog ili loše.

Uostalom, ako se baviš retro hobijima, slažeš retro konfe, slušaš glazbu na retro medijima i okružen si retro interesima, moraš i biti djelomično "skuren". A uvjeravam te da nisam jedini takav na forumu.

Niste se ti u Bubba razumijeli ja bi rekao.
Meni je isto nešto retro kul, a za neke stvari mi je drago da su se promijenile...Bubba je vj mislio na ekipu koja je 100% ''zatvorena'' u svom nostalgičnom balončiću.

Da ti kažem iskreno, ja kolegu nisam nikad razumio ali dobro, svi smo drugačiji :)

Ništa mu ne zamjeram, samo sam želio argumentirati napisano, objasniti zašto sam rekao ono što jesam.

Radje bih golim rukama govna iz septicke jame vadio nego se bavio tim poslovima...

Oni koji *zive* u proslosti imaju psihickih poteskoca i trebaju potraziti pomoc.

Retro hobiji != zivot u proslosti.

Eufemizirano, ali da.

Ajde da se ti i ja barem oko nečeg složimo. :chears:

Još jako ranih 2000tih ti je bilo poznato da je u Koreji Starcraft nacionalni sport, i "mečevi" između igrača su se prenosili na televizijskim programima posvećenima samo tome. To je tad zvučalo nama toliko avangardno kao nekakva dalekoistočna bizarnost, da zapravo (kolko znam) u nijednom časopisu to nije nekako precizno popraćeno nekom reportažom iz Koreje.

E sad, s pričama nama je bilo top s 15, nekim klincima danas će isto tako, e tu se ne bi složio, čisto zbog toga što se prije koju godinu vrtio podatak na nekom portalu, da prosječan gamer u svijetu ima - 30ak godina!!?
Što je protivno svakoj logici da se samo djeca igraju tj. gejmaju u nekoj svojoj teenagerskoj dobi
a prije označava da je tu našu generaciju iz 80ih, recimo druge polovice, gaming s kraja stoljeća nekako baš pogodio u žicu i ostavio im "dalekosežne posljedice", dok danas je očito da djeca i teenageri imaju toliku poplavu sadržaja od najmanjih nogu, da se ni nemože razvit neki širi sloj koji bi imao iste takve interese. A dok su nama tad "igrice" bile i filmovi, i youtube i glazba zajedno, plus i teenagerski virtualni junaci/idoli (sve su cure htjele biti Lara, svi dečki mišićavi i zgodni kao Duke...), sve u jednom.
Druga stvar je da legendarnih inovacija i promjena više nema, i neki klinac koji igra igru iz 2019. neće past na guzicu kad vidi igru iz 2024. kao što smo mi npr. kad usporediš igre izašle 1994. i 1999.

U vezi fotki, to se slažem, i meni je žao da ništa takvo ne postoji iz igraonice, no tada iako nije baš bilo da fotiće nitko nije imao (npr. ja sam za rođendan u 4.raz dobio- i možda svega 3,4 filma u zivotu ispucao, jer je sve to skupo za razvijat) , bilo je vrlo netipično do nemoguće da ih itko nosi okolo "po kvartu", zbog realne opasnosti da će bit ukradeni ili od strane huligana (koji su išli i u igraonice) iz pakosti potrgani. Tako da fali tu jako puno fotki iz tog razdoblja, a svašta bi se dalo zabilježit iz škole i sa igrališta, parkova itd. No, eto, to je ta jedna negativna emanacija tog vremena koja danas bi klincima bila neshvatljiva, s obzirom na očito tehnološki socijalizam, loool. Svi imaju komp, internet, mob i fotić te kameru na dlanu.

@adaksinjo
To su jako kvalitetni časopisi, nikad ih nisam skupljao/kupovao iako imam par komada odnekud pokupljenih, ugl. šta se čeka, skenere na sunce :-)

@Bubba
Netaktična izjava o retro hobbyima je suštinski pogrešna, jer obilježje goleme većine sakupljačkih hobbya je upravo stvari iz prošlosti; teško je zamisliti da se danas netko predstavlja kao sakupljač najnovijeg modela iPhonea.

Nije Bubba mislio na retro sakupljače, nego na ljude koji odbijaju živjeti u 2024. i s rečenim se itekako slažem.

Malo malo pa naletim na nekog tko krene u priču kao nostalgičar, kako je sve onda bilo bolje...da bi ispalo da jednostavno nema sve daske na broju jer...internet je zlo, mobiteli su zlo, tehnologija je zlo, bilgejcmenikadnećecijepiti i te fore.

Nije problem u današnjem svijetu, problem je u tim glavama koje ne prihvaćaju ništa novo, a s ljudima ne mogu uspostaviti nikakav dublji kontakt jer...samo mantraju o svemu što je zlo i ne slušaju nikog oko sebe.

Whoosh...

https://memes.memedrop.io/production...24y/source.gif

BTW, meni su studenti rekli da sam boomer jer imam top class vrhunske memare u prezentacijama. Pa majku mu jebem, sto je sada vise in?!

BTW2, ima li netko od vas djecaka koji voli baciti HOMM3, s HD+ modom? Od HOTA-e mi se malko sere, moram priznati, dosta sam puristican po tom pitanju...

Naša nostalgija je djelomično hranjena časopisima s igrama na koje smo se nabrijavali. Neki bi rekli da je i to loše.

All in all, igre su puno jednostavnije i manje kompleksne, melodije i tekstovi pjesama također, filmovi su preplavljeni spec. efektima umjesto kompleksnijom radnjom i dijalogom…

Ono su bila druga vremena koja su imala svoje dobre i loše strane. Danas je drugačije ali također ima dobroga i lošega.

najveći problem nostalgičari zapravo imaju s time štu su dvajs, tris godina stariji nego u ta sjetna vremena :D

Izjava je bila, citiram: "Retro hobiji != zivot u proslosti."
Znači svatko tko ima nekakvu "retro" zanimaciju, spada po izjavi u taj koš.

A neposredno iznad toga je izjava kojom se direktno "dijagnosticira" da;
"Oni koji *zive* u proslosti imaju psihickih poteskoca i trebaju potraziti pomoc", drugim riječima etiketira ih se kao psihičke bolesnike. Dosta ekstreman pogled na svijet i ljude!

Nemoj ovdje ljudima u usta tendenciozno stavljat riječi koje nisu ni izgovorili ni mislili.
To što se po tvom mišljenju, kojekakvi paranoični luđaci lijepe na tebe i to što ti govore, nema nimalo veze s diskusijama koje se uobičajeno ovdje vode.

Kolega Miki ne zna što je != :D
Nego da, nostalgija je kao i svaka druga droga ok dok se konzumira umjereno i dok ne utječe na kvalitetu sadašnjeg trenutka :D. Ako se čovjek odrekne sadašnjosti pa fantazira da može živjeti u nekim davnim vremenima, to je onda stvar za psihijatra, psihologa i druge stručne osobe.

Da, moderno društvo očito ima problem s time da fizički izgledaš kao David Cross, a mentalno misliš da spadaš u ekipu Taylor Swift :lol2:

Inkluzivnost prije svega, molit ću :D

Ne lijepe se za mene, posao mi je takav da moram komunicirati s ljudima. Srećom (za mene ili njih) to mi je još zabavno :)

Stari casopisi i clanci / Nostalgija
 

Netko voli voziti oldtimere pored svih modernih auta. Netko voli slušati glazbu iz 70-tih na opremi iz tog doba. Netko pušta i grče brkove kako se to radilo prije 100 godina. Netko voli igrati igre iz 90-tih na opremi iz tog doba.

Tko smo mi i bilo tko drugi da im kažemo da to nije u redu? Ako oni uživaju u tome, neka ih.

Puno su mi draži ti ljudi nego oni koji vise po kafićima, puše, piju, kockaju i/ili stavljaju neke svoje slične gušte ispred potreba svoje djece npr. ili oni koji mi nameću neke životne filozofije i standarde kojih bi se tobože trebao držati jer “to je tak!”

Od mene palac gore za nostalgiju. To bar znači da se lijepo proživjelo neki period života. Naravno da će nas neke stvari vezati za te periode.

Svakako je bolje ispast glup nego iz aviona, ali eto, cisto ostavljam citirano jer sam losa osoba i srce mi je puno, no u svjetlu vlastite starosti, samo hint za ubuduce - Google takodjer mozes smatrati retro nostalgicnom pricom s obzirom da je star 20 i kusur godina, pa cisto eto neka se nadje: https://www.google.com/search?q=%22!%3D%22

Dodatno sam razmislio o PDF-u, koji bi sazeo iskustva u ovom threadu za buduce generacije.
Postovi iznad su mi dobro dosli kao pozadinska glazba :)

Mislim da bi zapravo bilo jednostavnije tu i tamo napisati clanak na pcekspert.com e.g. u kategoriji retro, 90-te ... i u stilu clanaka na Computerbase, npr. https://www.computerbase.de/2022-04/...0-grafikkarte/.
Link je na njemackom, ali bitna je ideja retro clanaka koji pisu forumasi.

Casopisi iz 90-tih su povezani sa videotekama, igraonicama, piratima, eventualno jos sa prvim chat-ovima, BB-ima, news grupama i formumima (jedino se toga jos nismo dotaknuli :) ).
Materijala za clanke ne bi nedostajalo.

Tko bi iz redakcije Pceksperta bio prava osoba za kontakt?