Vodič za reprodukciju popularnih video formata

dakle zanima me flawless reprodukcija preko HDMIa, da boje budu sto bolje i da nema onih mikro trzanja, nego da je glatko sve ko kad gledam hd satelitski program

komp je phenom II x4, 8gb, amd 5670 512mb, ssd. dakle tu ne bi trebalo biti nikakvih problema

preferiram media player HC. da li ima neki tutorial gdje se sve objasnjava za najbolji moguci prikaz slike

[RaWeN]

Autor vorda22

da nema onih mikro trzanja, nego da je glatko sve ko kad gledam hd satelitski program

Misliš na judder? Ja sam cijeli internet prešalta i nisam mogao naći rješenje za to.
Najbolje bi ti bilo da postaviš TV na refresh rate koji je dijeljiv sa 24 (npr. 24, 48, 120 itd.) da nema pulldowna prilikom gledanja filmova jer to smanjuje trzakanje.
To donekle rješava problem, ali ja opet primjetim trzanje...

[GaryMoore]

Autor RaWeN

Misliš na judder? Ja sam cijeli internet prešalta i nisam mogao naći rješenje za to.
Najbolje bi ti bilo da postaviš TV na refresh rate koji je dijeljiv sa 24 (npr. 24, 48, 120 itd.) da nema pulldowna prilikom gledanja filmova jer to smanjuje trzakanje.
To donekle rješava problem, ali ja opet primjetim trzanje...

Rješenje je ReClock http://forum.slysoft.com/showthread.php?t=52203.

Po pokretanju programa s kojim gledaš video sam će ti ponuditi da ga staviš kao defaultni audio renderer.

Synca ti materijal koji gledaš na razinu tv-a. Npr refresh rate TV-a ti je 50 Hz - sa 25 fps nemaš problema sa trzanjem jer je 50 djeljivo sa 25. No kako je HD materijal 23,976 fps, reclock digne audio na 25 fps, i nema više trzanja

[RaWeN]

Imam i taj ReClock, a TV mi podržava 24 Hz tako da je ReClock idealan, ali ja opet vidim trzanje.
Zelena i crvena linija kad stisneš CTRL+J u MPC-u su savršeno paralelne...
Izgleda da sam ko sokol.

[Full Throttle]

ja sam se dosta dugo zabavljal s tim problemom i mislim da kao prvo treba razlikovati posljedice juddera od posljedica nesinkroniziranih fps-a.

dakle, ak imaš film od 24 fpsa i pustiš ga na 24Hz na lcdu, ako kamera panira judder je neizbježan i to je jednostavno do lcd tehnologije. jedini način izbjegavanja su interpolacijske skripte koje daju duplo više frejmova, al svi znamo kakav efekt onda film poprima.

nesinkronizirani fps-i (pulldown kod 23.976 fps prikazan na 60Hz) su uglavnom kompenzirani od strane playera, a ako dodje do greške to vidimo na način da slika odjedanput preskoči.

ispravite me ak grješim.

@Rawen

jel možeš skrinšot paralelnih zelenih i crvenih linija?

[Baja 001]

Autor Full Throttle

ja sam se dosta dugo zabavljal s tim problemom i mislim da kao prvo treba razlikovati posljedice juddera od posljedica nesinkroniziranih fps-a.

dakle, ak imaš film od 24 fpsa i pustiš ga na 24Hz na lcdu, ako kamera panira judder je neizbježan i to je jednostavno do lcd tehnologije. jedini način izbjegavanja su interpolacijske skripte koje daju duplo više frejmova, al svi znamo kakav efekt onda film poprima.

nesinkronizirani fps-i (pulldown kod 23.976 fps prikazan na 60Hz) su uglavnom kompenzirani od strane playera, a ako dodje do greške to vidimo na način da slika odjedanput preskoči.

ispravite me ak grješim.

@Rawen

jel možeš skrinšot paralelnih zelenih i crvenih linija?

Mislim da to i dalje najbolje rješava Splashplayer...

[Full Throttle]

a ko ti ga je preporučio?

da, splash je vrh, samo kaj mi je nakon nekog vremena dopizdio izgled interpolirane slike. ali ima jedna stvar koju mpc-hc radi bolje od splasha.

na svojem tv-u mogu birati 23Hz refresh rate koji bi trebao odgovarati onim 23.976 fps-a filma. u mpc-hc sam stavio madVR codec (zajedno sa LAV i ostalim filtrima). madVR cijelo vrijeme usklađuje broj fps-a sa refresh rateom, tak da sad kod gledanja filma stvarno vidim 23.976 frejmova po sekundi i moram priznati da izgleda bolje nego kad pulldowna na 50 ili 60. a splash ne radi dobro na 23 Hz, vjerojatno je napravljen za 50+ Hz prikaz.

znači topla preporuka. mpc-hc + madVR ako na tv-u možete namjestit 23Hz refresh. naravno ak je film snimljen u 24fps ili 25 fps, onda stavite 24Hz, odnosno 25Hz.

[Baja 001]

Autor Full Throttle

a ko ti ga je preporučio?

da, splash je vrh, samo kaj mi je nakon nekog vremena dopizdio izgled interpolirane slike. ali ima jedna stvar koju mpc-hc radi bolje od splasha.

na svojem tv-u mogu birati 23Hz refresh rate koji bi trebao odgovarati onim 23.976 fps-a filma. u mpc-hc sam stavio madVR codec (zajedno sa LAV i ostalim filtrima). madVR cijelo vrijeme usklađuje broj fps-a sa refresh rateom, tak da sad kod gledanja filma stvarno vidim 23.976 frejmova po sekundi i moram priznati da izgleda bolje nego kad pulldowna na 50 ili 60. a splash ne radi dobro na 23 Hz, vjerojatno je napravljen za 50+ Hz prikaz.

znači topla preporuka. mpc-hc + madVR ako na tv-u možete namjestit 23Hz refresh. naravno ak je film snimljen u 24fps ili 25 fps, onda stavite 24Hz, odnosno 25Hz.

Daj napisi mini tut, ja san nesto kemija u tweakovima da mi to switcha ali nije to to...

[Full Throttle]

ja sam instaliro madVR prema ovome tutu:
http://www.bug.hr/forum/topic/audio-...up/119022.aspx

NAPOMENA za ovaj tutorial:
ukoliko nebi radio zvuk potrebno je staviti kvačicu i na "Use DTS-HD Framing for all DTS types"


s tim da nešto slično ima i na početku ove teme:
http://imouto.my/watching-h264-videos-using-dxva/

i madVR settings:
http://www.homecinema-hd.com/madvr_en.html
-ovdje uglavnom objašnjava kak podesiti za bolju sliku, al je i objašnjeno par stvari vezano uz zakucavanje fps-a

znači, kad jedanput podesiš madVR ko codec on svaki film automatski zakuca na trenutni refresh rate od tv-a, samo je važno da ti tv podržava 23Hz ak gledaš film od 23.976 fps-a

probaj, nemaš kaj izgubit

EDIT: i skužit ćeš da imaš u madVR opcijama podesit da ti automatski mijenja refresh rate tv-a tak da ga nemoraš svaki put ručno. fino uzme fps od filma i skuži koji refresh rate mu odgovara. finta

[RaWeN]

Autor Full Throttle

@Rawen

jel možeš skrinšot paralelnih zelenih i crvenih linija?

Jea lega.
Evo od 720p50 odnosno 720p25, to je ono ubrzanje od 4%.
Malo je spajki na HD materijalu zbog latopa, na SD-u je savršena crta.
Juddera apsolutno nema, ali nažalost je to sve ubrzano i ne primjeti se golim okom, ali mi neda mira kad znam da je ubrzano.



Na 1080p24 su iste takve crte, ali recimo svaku sekundu se desi mali lag na slici.
Kao da zastane slika na milisekundu i ne mogu to rješit.
Cijeli internet sam pretrpa pa eto ako neko ima iskustva neka podijeli.

Taj setup sa madVR-om rješava problem juddera ili je to samo za poboljšanje slike?

[Full Throttle]

Ne rješava ga, al malo ga smanji jer je ipak bolje kad ne radi pulldown.

jel ima neki dobar tutorial za reclock? nikad ga nisam uspel upogoniti al bi se htel pozabaviti s njim. mislim da bi madVR + reclock bili dobra kombinacija.

[RaWeN]

Ja sam po ovome radio.
Liku malo šteka engleski, ali je najbolji tutorial na kojeg sam naišao.
Imaš i za te ostale codece i filtere.

Ajde ti probaj namjestit ReClock pa vidi jel ti judder apsolutno nestane kad staviš 50 Hz, a onda probaj stavit 24 Hz pa vidi i javi jel imaš onaj microstutter ko i ja (dobro se zagledaj, teško se primjeti, a najlakše ćeš skužit po Tearing testu na crnoj podlozi u MPC-u kad stisneš CTRL+T).
Ako imaš kakvih pitanja tu sam, ali nisam ti baš stručan šta sve one opcije rade i te tehničke stvari oko ReClocka.

[Full Throttle]

probal sam reclock i ono praktički isto ko i bez njega kaj se glatkoće playbacka tiče jedino se tu i tam javi microstutter. prvo sam probal 24-24 i 25-25. 24 je oke, 25 je loš al to je zato kaj tv ima interlaced 25Hz refresh. onda sam stavil 25-50 to je još najbolje bilo, al velim početno stanje bez reclocka i podešavanje 23.976-23.976 je zasad najbolje.

sad čitam da se termin "judder" odnosi na fenomen koji se događa tijekom pull downa, a ovo kaj meni smeta je "jitter" i najbolje se može opisati ko tromost motion slike i to je skroz normalno kod lcd-a. piše da je to zbog sporog odaziva piksela.

btw. koji tv imaš?

ak ti se da stavi madVR, isključi reclock, stavi tv na 23Hz i pusti film od 23.976 fpsa, pa vidi dal ima razlike u odnosu na sadašnju konfiguraciju. tak da znamo da pričamo o istoj stvari.

EDIT:

ovako, na ovom jačem kompu sam uspel dobiti refresh rate od monitora na 75Hz. pa sam onda isprobal na njemu reclock od 25fps. linije su praktički paralelne kod judder testa.
uglavnom, bolje je. pokreti koji su prije bili "tromi"/"treperivi" sad se bolje stapaju i dobivaju lagani blur kaj je super.

koji imaš proc na ovom jačem kompu?

[RaWeN]

Nemoguće da je isto kad pustiš 23.976 materijal sa ReClockom dok ti je TV na 50 Hz!
To ti apsolutno ukloni judder.
Pod judderom bukvalno mislim na štekanje, trzanje i zastajkivanje; znači ne mislim na ta zaostajanja i tromost.

TV mi je LG 32LG5500. To mi je ćaća kupova tako da je sigurno neko sranje, ali podržava 1080p24 na 32".
MadVR mi se neda štelat jer je zahtjevan, a laptop mi je također sranje te ionako nemam 23 Hz ko i ti nego samo 24 Hz.

Jel ima program da TV natjera na 23 Hz ili na 23.976 Hz?
Izgleda da rješenja nema jer ja uvijek primjetim trzanje osim navedenog primjera 23.976 na 50 Hz TV sa ReClockom.

[Full Throttle]

Zaboravi na "tjeranje" refresh ratea. Ak je i moguće definitivno nije pametno.

Evo ti link za judder test.
http://speedy.sh/McaqK/24FPS-Judder-...R-01-11-13.mkv
Casino Royale, scena kad kamera panira oko stola a izgleda ko da će se slika raspasti (može se lagano vidjeti i kad kamera snima glave u krupnom planu pa kad pomakne glavu tip). E o tome pričam. Znači playback je fluidan i sve, al ko da možeš vidjeti frameove odvojene i smeta za oči.

Još budem probal maknuti Cool'n Quiet s proca, tak da bude cijelo vrijeme full speed pa javim dal ima razlike

EDIT:

evo sad je puno bolje. s tim da sam moral blokati LAV audio codec jer se svađao s reclockom

ovo je definitivno najbolja solucija protiv juddera. jedino mi žal kaj tv ne podržava 75Hz, jer kad sam stavil film na monitor i podesil 75Hz, rezultati su bili još bolji.

[SPLiFF]

Autor Šiljo

Pozdrav, imam jedan dosta iritantan problem. Naime kod gledanja filmova bez obzira u kojem playeru konstantno mi onak neka crta sječe sliku. Neznam kako bih to najbolje objasnio... Jednostavno ta crta je nevidljiva i kao neki prijelaz izgleda, to se nevidi tolko kad je scena mirna ali ćim je malo brža kretnja u videu odmah se vidi. Imam K-lite codec pac najnoviji, komp bez problema vrti hd i sve al ovo me užasno iritira, jel zna netko u ćemu bi mogao bit problem? I što je najgore od svega zbriso sam kodeke, pa stavio najnovije i sad mi je u filmovima onak zrnata slika...(720p uglavnom)

Tema je starija, al nije za bacit!

Ja sam ovo riješio uključivanjem vsync opcije u nVidia postavkama + uključivanjem vsync opcije u MPC-HC.
Ali dokle god je vsync bio "off" u postavkama grafičke slika se lomila na pola po horizontali. Napravio sam novi profil za MPC-HC i u njemu uključio vsync.
Upravo sam to skontao, pa reko da podijelim s vama.

[geronimo_2]

poz.
dali vi stelate postavke slike u nvidia control panelu (NCP dalje) ili to nije bitno, odnosno signal putuje direkt u video player u kojem se "obradi" i onda dalje u TV? ono sto me interesira zbog kalibracije TV-a, dali se ikad dira postavke osim direkt na TV-u jer ja nikad nisam ni u NCP ni u video playeru?

buni me sve to skupa sad sa tim formatima (RGB, YUV nesto,....).
skuzio sam dio sam judderom i da mi ga je najlakse smanjit da roknem TV na 24fps odnosno 23,976. u MPHC nastelam da se automatski prebaci kad detektira 23,976 i to radi ok i TV mi se prebaci u 24p, ali kao sto ste gore vec pisali jos uvijek ima malo judder-a. trenutno koristim EVRsync jos uvijek jer nisam proucio madVR pa neznam nis o tome.
dali jos uvijek treba imat MPHC 32bit, ak se ide stavljat madVR?

od codeca koristim ffdshow 32/64bit, hali media splitter i ac3filter (za spdif prema dekoderu).

btw dali preferirate spojit HDMI na grafu u HDMI ili na DVI jer koliko sam vidio od toga zavisi dali ce bit mode u RGB ili YCbCr444 (sta god to bilo )?

[geronimo_2]

Autor SPLiFF

Tema je starija, al nije za bacit!

Ja sam ovo riješio uključivanjem vsync opcije u nVidia postavkama + uključivanjem vsync opcije u MPC-HC.
Ali dokle god je vsync bio "off" u postavkama grafičke slika se lomila na pola po horizontali. Napravio sam novi profil za MPC-HC i u njemu uključio vsync.
Upravo sam to skontao, pa reko da podijelim s vama.

uprav sam skuzio, zbog prelaska sa v1.5 64bit na 1,6.xx 32bit slika mi se isto kida i sve mi je bljedo skroz, koda je neko nabio skroz white level.
ne kuzim .
stavio sam to samo zato jer sam namjeravao stavit madVR i igat se stime.

edit: vratio 1,5.x x86 i stavio madVR. sve radi ok, ali nemma titlove nikako. nisam na prvi pogled bas primjetio nekakvu razliku u odnosu na EVR.

[klokan057]

Hoće li konfa sa Sempron LE-1150 am2 moći vrtiti 1080p bez trzanja ako dodam HD5450 ?

[Ivša]

Autor klokan057

Hoće li konfa sa Sempron LE-1150 am2 moći vrtiti 1080p bez trzanja ako dodam HD5450 ?

Trebalo bi radit, OK je to grafa za te stvari!?

[ZoS]

isprike ako je već bilo u temi, ali zna li neko kako loadat eksterni pgs subtitle u mpc-hc (naknadno re-muxanje u mkv kontejner mi...khm...nije opcija )

vjerojatno nije važno, no ipak - mpc radi s enableanim madVR+LAV filter trojcem.

hvala.

[fishkal]

Ljudi, jel zna netko u kojem bi programu konvertirao .SWF video u npr .avi? Probao sam 4-5 prograam i niti u jednom ne radi.

[Problem]

ako koristi tko novi KMP, dal zna kako maknuti onaj popup s reklamama sta se pojavljuje dolje i sastrane tokom pokretanja videa?

[The Exiled]

Reprodukcija popularnih videoformata 2.0

Unazad nekoliko godina od nas se tražilo da siđemo s krovova kako bi se digitalizirali na državnoj razini, te shodno tome stari CRT televizor zamijenimo modernim LCD-om ili plazmom. I sad napokon možemo uživati u kristalno čistoj slici visoke rezolucije. E, pa ne možemo. Naime, dok su neki još uvijek na krovovima, većina sadržaja se i dalje emitira u starom SD formatu. Doduše, situacija je malo bolja s raznim kabelskim, satelitskim i IPTV rješenjima, čisto radi većeg broja kanala koji se uistinu emitiraju u HD rezoluciji, ali sve skupa ostavlja gorak okus i općenito nezadovoljstvo.

Uzalud nam prelazak na HD standard i sveopće digitalizacija, ako nema kvalitetnog HD sadržaja koji će u potpunosti iskoristiti sve prednosti TV uređaja novog doba. Ljudi se stoga snalaze kako god znaju i umiju, a najčešće se okreću korištenju računala koje tada preuzima ulogu multimedijalnog centra. Neovisno o tome da li je riječ o HTPC + NAS kombinaciji, prijenosnom ili desktop računalu, gaming konzoli (koja je zapravo računalo u SFF pakiranju: Xbox One i PlayStation 4) ili kakvom HD media playeru poput popularnih Popcorn modela – sve do jednog bolje je od domaće DVB-X i IPTV ponude.

Imajući to na umu, fokus ovog vodiča stavljen je na reprodukciju popularnih videoformata koristeći klasičan PC ili dedicirani HTPC, ponajviše zbog činjenice kako se reprodukcija multimedije na računalu, nažalost još uvijek prepušta rješenjima koja su bila aktualna prije desetak i više godina. Vodič je namijenjen kako (totalnim) početnicima tako i (manje) naprednim korisnicima, jer se različite skupine korisnika bez obzira na predznanje i tehničku potkovanost, kad-tad na ovaj ili onaj način nađu u istoj situaciji – ništa im ne radi, mada (misle da) imaju sve potrebno za reprodukciju.

Naizgled hipotetska, ali spomenuta situacija itekako ima svoje praktično uporište. Isfrustrirani korisnici i bloatwareom potpomognut operativan sustav, predstavljaju plodno tlo za mnoštvo zasebnih/eksternih codeca, koji se pak naknadno multipliciraju instalacijom nekolicine dodatnih paketa codeca. Time se cijela stvar eksponencijalno komplicira, jer svaki nanovo instalirani codec-pack automatski (na sebe) preuzima (sve) dostupne videoformate, postepeno stvarajući kaos neviđenih razmjera ulazeći pritom u začarani krug. Uvodni dio poslužiti će stoga kao svojevrsna retrospektiva na zamke u koje korisnici uvijek iznova upadaju.

Rekla-kazala, mitovi i zablude

"Instalacija dodatnih codeca (se) podrazumijeva ..." – pridržavanje kojekakvih nepisanih pravila bilo je iznimno popularno u vrijeme kad je DivX harao scenom i upute su često glasile poput; prvo instalirate DivX codec, zatim XviD codec, nakon toga AC3Filter, te naposljetku ffdshow i naravno famozni BS.Player. Na slično ćete i danas naići, samo što su sad u pitanju kompletni paketi codeca; najprije ovaj za Windows 7, zatim onaj prilagođen MKV-u, a za kraj još samo XYZ i imate jedan lijepi čušpajz.

"Codec-pack je neophodan za reprodukciju videa" – ovo će mnogima doći kao šok, čak i graničiti s herezom, ali codec-pack ne igra nikakvu ulogu u reprodukciji videoformata. Primjera radi, među korisnicima iznimno popularan K-Lite Codec Pack samo pakira sijaset (nevažnih) dekodera, filtara i popratnih alata, te se distribuira kao katica za sve. Imajte na umu kako ćete jednom instalirani codec-pack teško u potpunosti maknuti, neovisno o tome da li koristite specijalizirana rješenja ili pak ručno uklanjate dio po dio, ostaci će uvijek u određenoj mjeri biti prisutni i raštrkani diljem operativnog sustava.

"BS.Player je najbolji, ima skinove i automatski skida titlove" – nažalost ljudi se još uvijek drže ovog arhaičnog playera, ignorirajući pritom činjenicu kako BS.Player bez pomoći dodatnih codeca nije u stanju reproducirati mnoštvo videoformata koje danas uzimamo zdravo za gotovo. Većina modernih playera ionako ima mogućnost korištenja skinova, a nije im strano ni (mnogima toliko bitno) automatsko preuzimanje titlova. Kako god se okrene, BS.Player ne posjeduje nešto neviđeno, već živi na staroj slavi pregažen vremenom.

"Winamp je odličan izbor za multimediju" – možda zvuči čudno i pomalo nevjerojatno, ali nije rijedak slučaj da ljudi koriste Winamp za reprodukciju videa. Unatoč tome što se reklamira kao multimedijski player, to je u prvom redu audio player, dok se za video oslanja na sistemski DirectShow. Samo zato jer može pokrenuti određeni skup videoformata, ne znači da ga treba koristiti kao primarni video player i očekivati kako će sve uspješno reproducirati.

"Prijatelj/poznanik svima preporuča CCCP" – posrijedi je akronim za Combined Community Codec Pack; projekt pokrenut od strane entuzijasta koji se fokusira na reprodukciju anime materijala. Zbog toga uz prilagođen MPC-HC player, u paketu nudi i nekolicinu probranih dekodera i filtara. CCCP kao takav nije nužan za reprodukciju multimedije, dok anime možete pokrenuti koristeći "običan" samostalno instaliran MPC-HC.

"Za dekodiranje H.264 materijala zaduženi su ffdshow i CoreAVC" – u ovom slučaju rješenja se međusobno poništavaju i nisu ključna za reprodukciju HD multimedije, pa nema nikakve logike da se koriste istovremeno. ffdshow se baš kao i CoreAVC može (is)koristiti za dekodiranje H.264 materijala, ali Core AVC je višestruko brži, nije besplatan i namijenjen je slabijim računalima koja nemaju mogućnost hardverske akceleracije.

"Haali Media Splitter + Haali Video Renderer = reprodukcija MKV-a" – suprotno popularnom mišljenju, ovaj dvojac nije prijeko potreban za reprodukciju MKV-a. Kao što mu ime kaže; Haali Media Splitter razdvaja audio i video elemente zapakirane u MKV kontejner, koji se naknadno šalju na daljnu obradu. Premda dolazi u paketu, Haali Video Renderer može se instalirati/koristiti samostalno i predstavlja samo jedan u nizu renderera koji se korisnicima nude na izbor.

"x64 sustav zahtijeva x64 video player" – jedino uistinu nužno za x64 OS, pripadajući su x64 driveri, a sve ostalo stvar je izbora. x64 sustavi ionako podržavaju x86 i x64 aplikacije, pa ne morate pošto-poto koristiti x64 verzije playera. Dapače, većina razvojnih studija/inženjera preporuča x86 inačice, koje su za razliku od x64 varijanti, posebice u smislu nadogradnji i implementacije novih mogućnosti, bolje podržane i manje problematične.

Demistificirani codec-pack

Nekoć, kad je državna TV kuća na rasporedu imala iznimno popularnu glazbenu emisiju, YouTube nije bio ni koncept, a DivX je uz vjerno društvo BS.Playera predstavljao alfu i omegu u svijetu multimedije. Kao razbibrigu, ljudi su u toplini doma provodili sate i sate instalirajući i podešavajući mnoštvo codeca, dok su napredniji među korisnicima posezali za pomoćnim alatima, kako bi što manje vremena proveli prikovani uz postavke i opcije, te se što je prije moguće, usredotočili na ono što je u tom trenu bilo od najveće važnosti – uživanje u multimediji.

Korištenje dodatnih codeca bilo je (apsolutno) nužno (zlo) i nerijetko se svodilo na metode pokušaja i promašaja. Nakon uzastopnog bezuspješnog pokretanja videomaterijala, korisnik bi sav jadan ili digao ruke od svega ili bi se operativni sustav od silne najezde pustih codeca jednostavno "predao" (tzv. codec hell), pa ionako isfrustriranom korisniku priuštio još pokoji sat zabave – ovaj put s formatiranjem i reinstalacijom.

To naravno ne znači kako je formatiranje sistemske particije jedino, pravo ili pak preporučljivo rješenje za sustav inficiran codec-pack nametnicima, ali sasvim sigurno predstavlja prečac, pogotovo kad ste većinu dana potratili neuspješno uklanjajući codec po codec. Neovisno o situaciji, redovito kreiranje sigurnosnih kopija sistemskog diska ili particije i svih važnih podataka se ionako podrazumijeva, ali po svemu sudeći još uvijek ne nailazi na plodno tlo kod publike koja uživa u codec-pack slasticama.

Iako se na prvi pogled čini kako kultura instaliranja hrpe codeca potječe iz nekih mračnih i davno zaboravljenih vremena, korisnici su (nažalost) još uvijek robovi (loših) navika. Kako bi se jednim klikom po principu Next – Next – Finish instaliralo uistinu sve i svašta, codec-pack objedinjuje mnoštvo nezavisnih dekodera i filtara. I dok su maliciozni, te često ilegalno pribavljeni audio-video elementi, uredno bivali korišteni kao osnova prvotnih paketa, u današnje vrijeme slobodnog softvera otvorenog kôda, codec-pack "majstori" imaju mogućnost zapakirati što god ih volja i finalni proizvod reklamirati kao baš ono što vam treba za reprodukciju.

Ljudi tako imaju tendenciju instalirati i isprobati ama baš sve na što naiđu i ne posustaju sve dok im ne proradi određeni komad multimedije, ne mareći pritom kako codec-pack u većini slučajeva predstavlja uzrok, umjesto da bude rješenje problema. U teoriji, instalacija takvih unaprijed pripremljenih paketa zvuči kao odlična stvar, a korisnici su uvjereni kako jednim potezom rješavaju mnoštvo (aktulanih i potencijalnih) poteškoća. Pored toga da je tragikomično, korištenje spomenutih paketa također je i posve redundantno, jer svaki moderan operativan sustav ionako dolazi sasvim dobro opremljen za reprodukciju popularnih audio i videoformata.

U tom se pogledu, Mac OS-X i popularne Linux distribucije nalaze u prednosti u odnosu na Windowse, koji se unatoč podjednako dobroj (multimedijskoj) opremljenosti, zahvaljujući većoj korisničkoj bazi, neprestano nalazi pod nemilosrdnim napadima suludih codec-pack peripetija. Primjera radi, DirectShow je sastavni dio Windowsa još od 98-ice i popis nativno podržanih formata nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a čak ukoliko želite podesiti koji će sistemski dekoderi koristiti u određenoj situaciji, uvijek možete posegnuti za nekim od postojećih rješenja.

Kao zamjenu za DirectShow, Microsoft u posljednjim inačicama svojeg OS-a, implementira Media Foundation, a Windowsi tako (između ostalog) nude nativnu podršku za H.264, DXVA2, EVR i mnoštvo drugih audio-vizualnih slatkiša. Dodajte k tome Windows Media Player, odnosno Windows Media Center i imate sve što u potpunosti zadovoljava potrebe većeg dijela korisnika. Premda dovoljno dobra za većinu, WMP + WMC kombinacija ne odgovara svima podjednako, pa u takvim situacijama do izražaja dolaze mnoga alternativna rješenja koja u odnosu na Microsoftova, idu i nekoliko koraka dalje.

Multimedijski alternativci

U nastavku stoga slijedi pregled nekih od mogućnostima najkompletnijih, a samim time i najboljih playera današnjice. Obzirom da je lista aktualnih playera poduža, za potrebe vodiča obrađena je nekolicina probranih koji zahvaljujući out-of-the-box sistemu, nude sve potrebno za bezbrižno uživanje u multimediji. Naravno, uvijek vam se nudi mogućnost da (sami za sebe) isprobate sve playere na popisu i na taj način popunite + i - kolone.

VLC media player

Multiplatformski player opremljen internim dekoderima, koji uz omanju planinu formata podržava cover-art, media library, Last.fm, streaming, capturing, nadolazeći 4K UHD format i hardversku akceleraciju HD sadržaja. Nakon instalacije i bez ikakvih dodatnih podešavanja, sposoban je pokrenuti praktički sve što se danas može naći u svijetu multimedije, uključujući i oštećene ili dijelomične datoteke.

Media Player Classic - Home Cinema

Minimalistički orijentiran i nenametljiv player, koji ne ovisi o dodatnim codecima, mada ima mogućnost korištenja vanjskih filtara i dekodera. Dolazi s uključenom hardverskom akceleracijom, podržava 4K UHD rezolucije, nudi preuzimanje titlova s dediciranih servera, te omogućava korištenje GPU shadera. Zahvaljujući madVR + LAV Filters kombinaciji, MPC-HC je često prvi izbor korisnika koji traže besprijekornu reprodukciju videoformata.

K-Multimedia Player

Nadasve odlično opremljen player koji pored hardverske akceleracije, podržava širok spektar audio i videoformata, uključujući 3D Blu-ray, ISO/IMG i nadolazeći 4K standard. Višestruki titlovi, media library, korištenje GPU shadera, integrirani madVR renderer, hvatanje sadržaja ekrana, streaming, ekstenzije i potpuna prilagodba sučelja u svrhu HTPC primjene, samo su dio KMP-ovih mogućnosti. Uza sve to, nije mu strana ni reprodukcija oštećenih i nepotpunih datoteka.

Shooter Player

Zasniva se (za današnje pojmove) na zastarjeloj verziji popularnog MPC-HC playera, a pored svih njegovih kvaliteta, krasi ga modernije sučelje i praktički idiot-proof postavke. Nažalost, razvoj mu je obustavljen prije par godina i pitanje je da li će se ikad nastaviti. Neovisno o tome, SPlayer (još uvijek) predstavlja sasvim solidan izbor za većinu korisnika.

Ukoliko se pitate zbog čega je obrađena baš ova skupina playera, dok se GOM koji slovi kao jedan od najpopularnijih (nepravedno) izostavlja, odgovor je jednostavan – GOM nije dovoljno dobar. Krenimo redom. Spomenuti možda jest poprilično razvikan i definitivno pretendira na mjesto koje je nekad pripadalo BS.Playeru, ali zapravo ne podržava poveću količinu audio i videoformata. Naime, GOM se uvelike oslanja na sistemski DirectShow i izvan tih okvira primoran je ovisiti o eksternim dekoderima, a to pak za sobom povlači izostanak nativne podrške za Blu-ray playback i H.264/MPEG-4 AVC standard.

Dodajte k tome djelomičnu hardversku akceleraciju i nedostatak podrške za media library, tagging metadata, inteligentne playliste, lossless audioformate, šačicu mrežnih protokola, nekolicinu raširenijih subtitle formata i GOM odjednom ne djeluje baš tako dobro opremljen. Tvorci ponosno ističu ugrađeni codec finder sustav, ali slaba je to utjeha kad se pripremite za filmsku večer, pritisnete PLAY... i umjesto uvodne scene, GOM krene tražiti odgovarajući codec, izazivajući pritom FADE TO BLACK na licu korisnika. Za sve koji traže nešto nalik GOM-u, ali s boljim setom mogućnosti, fantastičan SMPlayer predstavlja dobru polaznu točku.

Izvan konkurencije: XBMC media center

Od vremena u kojem je bio poznat kao Xbox Media Center, aplikacija namijenjena prvoj generaciji Microsoftove gaming konzole, XBMC je uistinu daleko dogurao i danas predstavlja zaokruženo HTPC rješenje otvorenog kôda, te se ujedno nameće kao autoritet za multimediju na svim relevantnim platformama. U ovom trenutku lakše je navesti što sve XBMC ne podržava, jer zahvaljujući (i po svemu sudeći) praktički beskonačnoj proširivosti (plugins, scripts, skins/themes, widgets, metadata scrapers), ovaj komad softvera pokriva sve što vam padne na pamet.

Video library, jedan od ključnih dijelova XBMC-a, zadužen je za sve popularne videoformate, a zahvaljujući sustavu proširenja i prilagodbe, sposobnosti mu se dodatno potenciraju, te naposljetku rezultiraju podrškom za YouTube, Spotify, Grooveshark, Hulu, Netflix, Pandoru, Last.fm, Libre.fm i slične online servise. Iako krcat mogućnostima automatizacije, video library je bespomoćan u slučaju potpunog kaosa i sustavne neorganizacije, a kako bi korisnici što lakše ogranizirali svoje kolekcije, XBMC podržava pregršt pomoćnih alata koje je uputno iskoristiti (čak i prije prvog pokretanja XBMC-a) za uvođenje kakvog-takvog reda i smislenosti.

Integrirani DVDPlayer, orginalno namijenjen (ha, tko bi rekao) reprodukciji DVD medija, predstavlja XBMC-ovo primarno rješenje i pored HD sadržaja, sposoban je pokrenuti materijale zapakirane u ISO, IMG, RAR i ZIP formate. Uz upscaling SD materijala, implementiranu hardversku akceleraciju i mogućnost korištenja GPU shadera, prisutna je i podrška za nadolazeći 4K format. Nažalost, sadržaji zaštićeni DRM sustavom nisu nativno podržani, već se oslanjaju na vanjska rješenja. Pored spomenutog, XBMC na raspolaganju ima i (također integrirani) DSPlayer, koji se doduše koristi isključivo u eksperimentalne svrhe u sklopu XBMC-ove razvojne verzije namijenjene Windows sustavima. DSPlayer se oslanja na DirectShow + FFmpeg kombinaciju, pa sukladno tome barata videoformatima koji su inače podržani od strane 3rd party rješenja.

Obzirom da vuče korijene s prve generacije Xbox konzole (Intel Pentium 3 + 64MB RAM-a), XBMC je relativno nezahtjevan po pitanju hardverskih resursa, te samim time uredno pokriva mnoštvo raznih kombinacija temeljenih na x86/x64, MIPS i ARM arhitekturama. Primjera radi, majušni Raspberry Pi predstavlja jedno od popularnijih rješenja. Prisutnost na različitim platformama dodatno je naglašena zahvaljujući open-source zajednici i stvarno nije problem pronaći za svakoga ponešto, dok vam se istovremeno nudi mogućnost izrade vlastitog XBMC derivata.

Hardverska akceleracija

Službeni sistemski zahtjevi iz Pentium 4 i Athlon64 ere kao svojevrsnu preporuku za fluidnu reprodukciju HD materijala navode jednojezgreni procesor radnog takta 3GHz, odnosno dvojezgreni procesor na 2GHz, ali smatrajte to više kao smjernicu nego nešto isklesano u kamenu. Naime, neovisno o radnom taktu, jednojezgreni procesor bez dodatnih hardversko-softverskih pomagala (HT, CoreAVC ili oboje), muku muči s fluidnom reprodukcijom HD materijala. Što se pak dvojezgrenog modela tiče, mada u većini slučajeva dostatan – nije svemoguć, pa prilikom reprodukcije (posebice kad je u pitanju visoki bitrate) može doći do zastajkivanja i trzanja. U tom slučaju u priču se uključuje GPU popraćen hardverskom akceleracijom.

Proizvođači su pod okriljem ATi Avivo i nVidia PureVideo paketa, duži niz godina reklamirali hardversko dekodiranje HD sadržaja, ali ta mogućnost je u pravom smislu riječi zaživjela tek 2007. godine uz pomoć AMD Unified Video Decoder (UVD) i nVidia Video Processing Unit (VPU) rješenja. UVD i VPU predstavljaju dedicirane hardverske video dekodere, odnosno tehnologije implementirane u sâm GPU koje omogućuju hardversku akceleraciju HD sadržaja. GPU se sada brine za dekodiranje, dok istodobno rasterećuje CPU i sistemske resurse općenito.

Primjera radi, procesori poput šesterojezgrenog Intel Core i7-4930K modela (koji je zapravo derivat serverski orijentiranih Xeona), iako namijenjeni samom tržišnom vrhu, nemaju dedicirani hardverski video dekoder. Westmere, Sandy i Ivy Bridge, te Haswell-E/EP/EX arhitekture na kojima se temelje takvi procesori, u prvi plan stavljaju sirove performanse, dok se implementacija dediciranog video dekodera (koji za sobom povlači kompletan GPU i poveći dio silicija), izostavlja na račun što većeg broja procesorskih jezgara. Naravno, uvijek ostaje mogućnost da proizvođači u bliskoj budućnosti uz pomoć visokosofisticiranih proizvodnih procesa i znatno unaprijeđenih CPU i GPU arhitektura, odluče ponuditi šestero, osmero, desetero ili dvanaesterojezgrene procesore s dediciranim hardverskim video dekoderom, ali zasad nema naznaka o potrebi za takvim HPC HSA HEDT čudovištima.

• Zauzeće sistemskih resursa prilikom reprodukcije 720p materijala bez hardverske akceleracije

Za razliku od standardnih procesora, novi APU modeli (koji čine sve veći dio tržišta) na istom komadu silicija kombiniraju CPU + GPU, te na taj način krajnjim korisnicima omogućuju da uz konsolidiranu računalnu snagu x86 jezgara i stream procesora, na raspolaganju istovremeno imaju sve multimedijske blagodati popraćene integracijom grafičke jezgre. Tako AMD A10-6800K uz četiri x86-64 jezgre u istom pakiranju udomljuje HD 8670D iGPU, dok četverojezgreni Intel Core i5-4670K kombinira HD 4600 iGPU, a obje grafičke jezgre (mogućnostima i performansama) nadmašuju desktop orijentiranu HD 4670 karticu. Premda Intel svoje modele, kao što je to slučaj s AMD-ovim rješenjima, službeno ne reklamira kao APU jedinice, proizvođači naposljetku nude (praktički) istu stvar – hibridne procesore zasnovane na heterogenim arhitekturama.

• Zauzeće sistemskih resursa prilikom reprodukcije 720p materijala uz hardversku akceleraciju

Bez obzira što je hardverska akceleracija danas generalno vrlo dobro implementirana, još uvijek se zna zalomiti određena hardversko-softverska kombinacija koja korisnicima zadaje glavobolje. Ovisno o korištenom OS-u, preferiranom video playeru, GPU-u, pripadajućim driverima i zahtjevnosti sâmog HD materijala, hardversko dekodiranje vrlo se lako može pretvoriti u noćnu moru. Tada umjesto očekivane fluidne reprodukcije na scenu stupa trzanje, zastajkivanje, frame dropping, screen tearing i sva sila popratnih nuspojava i neželjenih efekata.

Kako bi se pogodnosti hardverske akceleracije uspješno iskoristile, uz odgovarajući GPU, potrebno je osigurati prisutnost DXVA podrške, odnosno (za *nix sustave), da li postoje adekvatni open-source ekvivalenti: XvBA, VaAPI i VDPAU. Proizvođači hardvera se baš kao i razvojni timovi, orijentiraju na moderne operativne sustave, pa u kombinaciji s aktualnim driverima podržavaju i nude nove mogućnosti. Sukladno tome, korisnici Windows 7/8, Mac OS-X sustava i popularnih Linux distribucija, nalaze se u prednosti u odnosu na one koji koriste pomalo zastario, ali još uvijek vrlo dobro zastupljen Windows XP.

Ukoliko vam hardverska akceleracija (nikako) ne odgovara/treba, tj. ne želite se dovesti u situaciju u kojoj bi se morali suočiti s potencijalnim problemima, te ni u kojoj mjeri ne namjeravate upogoniti GPU shadere, uvijek vam ostaje mogućnost korištenja (isključivo) CPU-a za potrebe video reprodukcije. Iako već pomalo zahvaćeni zubom vremena, Intel Core 2 Duo i AMD Athlon II X2 K10 modeli još uvijek predstavljaju dobar izbor za HD i kudikamo su sposobniji od Pentium 4 i Athlon64 primjeraka s početka priče. Njihovi pak cjenovno sasvim pristupačni moderni ekvivalenti - Pentium G2010 i Athlon X2 340 - raspolažu s više no dovoljno snage za fluidnu reprodukciju HD materijala, pa bez obzira kojim (Intel ili AMD) putem krenuli, korisnicima se (danas) uistinu nudi širok raspon opcija i naposljetku sve ovisi o tome koja kombinacija im najviše odgovara.

Igra svjetla i sjene: GPU shaderi

Kao što ste mogli primjetiti, određeni playeri imaju mogućnost iskorištavanja GPU shadera, koji u ovom slučaju, tj. sa softverskog stajališta predstavljaju set instrukcija koje GPU izvršava u svrhu postprocesiranja – poboljšavanja kvalitete videomaterijala. Istovremeno možete kombinirati nekoliko različitih shadera kako biste postigli što kvalitetniji prikaz, te time ujedno anulirali artefakte (greške i deformacije) koji se javljaju prilikom (de)kompresiranja videomaterijala.

Možda nije toliko značajna za vodič koji se bavi reprodukcijom videoformata, ali GPU arhitektura itekako je vrijedna spomena, čisto da se sve dosad rečeno lakše stavi u perspektivu. Dakle, u tehničkom kontekstu, GPU shaderi predstavljaju aritmetičko-logičke jedinice (ALU) koje su osnovni građevni elementi svakog procesora i mikrokontrolera. I dok su prijašnje generacije razdvajale pixel i vertex shadere, moderne GPU arhitekture objedinjuju (vertex, pixel, geometry ...) njih nekolicinu. U upotrebu su stoga prešli termini poput unified shaders, stream processors, shader processors, shader cores ili execution units. Neovisno o (marketinškom) nazivu, radi se o istoj stvari. Nekoliko stotina ili tisuća shadera grupira se u klastere, koji pak daljnjim grupiranjem čine jedan iznimno moćan grafički procesor.

• Zauzeće sistemskih resursa prilikom reprodukcije 720p materijala uz korištenje GPU shadera

Iz priloženog se može vidjeti kako kombiniranje kompleksnih GPU shadera za sobom povlači određene dodatne zahtjeve po sistemske resurse. Slabije grafičke kartice poput diskretne HD 4670, pod naletom shadera doprinose trzanju i zastajkivanju. Tako se prilikom reprodukcije moglo primjetiti kako se sada već četiri generacije stara kartica teže nosi s odabranom skupinom shadera (16-235 → 0-255, Deinterlace i Sharpen Complex), iako je HD materijal sâm po sebi relativno nezahtjevan. Neovisno o tome, ukoliko posjedujete iole moderan GPU, ne biste trebali imati problema prilikom korištenja kompleksnih shadera.

Premda playeri nude mnoštvo shadera za kombiniranje, imajte na umu kako vam ne trebaju apsolutno svi. Obzirom da ujedno dolaze opremljeni shader editorom, oni vični programiranju mogu se okušati u modificiranju i prepravljanju postojećih ili pak razvijanju novih shadera. Valja napomenuti kako određena kombinacija shadera ne mora nužno odgovarati svakoj situaciji, stoga ih kombinirajte sukladno materijalu koji reproducirate. Također, samo zato jer vam se nudi mogućnost korištenja GPU shadera, ne morate ih forsirati ukoliko ste zadovoljni orginalnom kvalitetom prikaza.

Integrirana rješenja: IGP vs. iGPU

Obzirom da se spominju uzduž i poprijeko, red je da se napravi mala digresija i usputno osvrne na integrirane grafičke procesore, koji su generacijama dio računalnog folkora, ali kontinuirano predstavljaju kamen spoticanja i zahvaljujući zloglasno poražavajućim performansama svojih prethodnika, još uvijek nailaze na otpor kod krajnjih korisnika. Iako u današnje vrijeme uzaludan, otpor korisnika nije bez razloga, jer IGP-ovi su nekad bili sinonim za jeftine i nekvalitetne matične ploče. Nažalost, korisnici su i dalje uvjereni da isto vrijedi za moderna integrirana rješenja, pa vođeni predrasudama kategorički odbacuju bilo kakav oblik njihovog korištenja.

Nitko ne može osporiti problematičnost, mušičavost, atrofiranost i općeniti podbačaj ranih generacija, ali otkako je predstavljen AMD 780G čipset, stvari su za IGP rješenja krenule nabolje. Mada, tehnički gledano prvi spomena vrijedan (drukčiji od drugih) bio je AMD 690G čipset, ali za razliku od svojih nasljednika, koji su implementirali hardversku akceleraciju, nije ostavio toliko značajan trag. nVidia je svoj odgovor na 780G dala lansirajući GeForce 8200/8300 za AMD-ovu platformu, dok je Intel za LGA-775 (uz vlastiti i nimalo konkurentan Intel G45) na raspolaganju istovremeno imao i GeForce 9300/9400 čipset.

Spomenuta AMD i GeForce rješenja, svojevremeno su bila najbolje što se nudilo na tržištu i istodobno predstavljala kvantni skok u odnosu na ono što se dotad moglo naći u svijetu integriranih grafičkih procesora. Ujedno to su bili prvi IGP primjerci koji su omogućili hardversko dekodiranje HD materijala. Dok je AMD-ov iznimno popularan 780G čipset poslužio kao temelj za buduće generacije, nVidia se nažalost u potpunosti povukla s IGP tržišta kako bi se fokusirala na buduće Tegra projekte, a Intel je još jedno vrijeme nastavio biti nekonkurentan.

IGP je u međuvremenu promijenio mjesto prebivališta, odnosno iz čipseta matičnih ploča preselio u procesore, tako da CPU i GPU sada dijele isti komad silicija i neovisno o tome da li korisnici zaziru od takvih hibridnih rješenja, u ovom trenutku vrlo vjerojatno koriste procesor koji ima integriranu grafičku jezgru, odnosno iGPU. Kao što je spomenuto u dijelu vodiča koji pokriva hardversku akceleraciju, riječ je o APU modelima čije grafičke jezgre mogućnostima i performansama, uvelike nadilaze nekadašnje čipset ekvivalente.

Intel i AMD danas nude konkurentna APU rješenja koja pokrivaju najvažnije tržišne segmente, isključujći pritom potrebu za slabijim diskretnim grafičkim karticama poput Radeon HD 7450 ili GeForce GT 620 modela. Kao što je bio slučaj s prethodnicima, iGPU na raspolaganju i dalje ima (iz generacije u generaciju kontinuirano poboljšavano i unaprijeđivano) hardversko dekodiranje, kodiranje i transkodiranje HD materijala, dok istovremeno nudi mnoštvo novih mogućnosti na područuju multimedije.

Za razliku od čipsetom sputanih predaka, moderan iGPU može poslužiti za uživanje u modernim igraćima naslovima, uključujući sasvim pristojan broj sličica u sekundi na 1080p rezoluciji. Doduše, to i dalje nije (niti će biti) na nivou (snažnijih) diskretnih grafičkih kartica na tragu, npr. GeForce GTX 660 i sličnih, ali je kudikamo bolje u odnosu na anemična IGP rješenja otprije nekoliko godina.

Nadolazeće APU generacije ciljaju na još viši stupanj integracije s povećanim naglaskom na heterogenu arhitekturu i GPGPU primjenu općenito, pa u današnje vrijeme uistinu više nema smisla strepiti oko korištenja integriranih grafičkih rješenja. Sveprisutna su, čeka ih svijetla budućnost (1 - 2), te bolje no ikad obavljaju ono što se od njih traži i očekuje.

Bez kompromisa: madVR + LAV Filters

Za većinu korisnika koji preferiraju alternativna rješenja, MPC-HC player je uz EVR, hardversku akceleraciju i mogućnost korištenja GPU shadera, više no dovoljan za fluidnu reprodukciju multimedije. Dapače, većina uopće neće imati potrebu za nečim boljim, ali entuzijasti traže besprijekornu kvalitetu prikaza. Kako bi to postigli i ujedno izvukli apsolutni maksimum, redovito posežu za specijaliziranim rješenjima kao što su madVR i LAV Filters. Naposljetku, entuzijasti su ti koji su ih osmislili i razvili.

madVR i LAV Filters mogu se upogoniti kako uz softversku (CPU se brine za dekodiranje), tako i uz hardversku (GPU) akceleraciju, a ukoliko namjeravate iskoristiti njihov puni potencijal, svakako osigurajte adekvatan hardver. Za razliku od ostalih video renderera, madVR predstavlja znatan udar na sistemske resurse, pa shodno tome traži što snažniji CPU i GPU uz što bržu sistemsku (RAM) memoriju. Razlog povišenih sistemskih zahtjeva krije se u načinu na koji madVR funkcionira. Naime, prije nego madVR može primijeniti algoritme za poboljšavanje kvalitete prikaza, CPU mora (prethodno) dekodirani videomaterijal smjestiti u RAM memoriju kako bi ga madVR mogao preuzeti na daljnju obradu.

Zahvaljujući niskim cijenama, 8GB ili 16GB, pa čak i 32GB brze sistemske DDR3 memorije, danas više nije nikakva rijetkost i u tom pogledu korisnici nemaju razloga za zabrinutost. Po pitanju sirove snage, Intel Core i3-3225 i AMD A10-5800K predstavljaju optimalan omjer uloženog i dobivenog, koji vam zauzvrat omogućuje isprobavanje osnovnih madVR mogućnosti. Pri tome uzmite u obzir kako Intelov APU ima znatno bolje x86 performanse, dok AMD-ovo rješenje ima snažniju grafičku jezgru. Kako biste pogodnosti madVR-a maksimalno iskoristili, osigurajte bolji/snažniji četverojezgreni procesor i grafičku karticu u rangu GeForce GT 640 GDDR5 ili Radeon HD 7750 GDDR5 modela. Naravno, sve jače, brže i bolje svakako je dobrodošlo.

Iako spomenute komponente uvelike nadilaze potrebe obične reprodukcije HD sadržaja, madVR i LAV Filters cijelu stvar podižu na sasvim novu razinu. Zbog toga je ključno da raspolažete hardverom koji je u stanju nositi se s kompleksnim algoritmima koje (prvenstveno) madVR i LAV Filters primijenjuju u svrhu dodatnog poboljšavanja kvalitete videomaterijala.

Zaključak

Zahvaljujući ubrzanom tehnološkom napretku, moćni (integrirani i diskretni) grafički čipovi koje u stopu prate višejezgreni procesori, udomaćili su se kod većine i fluidna reprodukcija HD sadržaja na računalu uistinu nije nikakav bauk. Korisnici u današnje vrijeme ne bi trebali imati problema sa standardnim 720p i 1080p materijalima. Tim više, jer čak i prosječni SoC-ovi kakve nalazimo u potrošačkoj elektronici, smartphone, tablet i sličnim uređajima – uredno reproduciraju HD.

Ipak, ukoliko netko uz pretpostavku da posjeduje odgovarajući hardver, još uvijek muku muči s reprodukcijom HD-a, problem je vrlo vjerojatno ljudske prirode. Iako se ovakvo direktno svaljivanje krivnje možda čini pomalo neutemeljeno i pretjerano, korisnici su najslabija karika i zaista je krajnje vrijeme da pojedinci prestanu živjeti u prošlosti, te napokon pohvataju sve konce multimedije novog doba, jer HD sadržaj više ne predstavlja izazov za modernu hardversko-softversku podlogu.

Industrija stoga okreće novi list i na velika vrata uvodi Ultra HD standard, pa sljedeći korak u razvoju predstavljaju tzv. quad-full-high-definition 4K i ultra-high-definition 8K formati. Njima pak društvo čini novi HEVC H.265 codec, koji u odnosu na postojeći H.264, donosi niži bitrate uz višestruko bolju kvalitetu prikaza. UHDTV uređaji će tako na raspolaganju imati 3840×2160 piksela za 4K, odnosno 7680×4320 za 8K rezoluciju. Monitori, projektori i kamere raspolažu s 4096x2160 piksela za 4K i 8192×4320 piksela za 8K. Premda je hardver već sad spreman uhvatiti se ukoštac s ovim monstruoznim rezolucijama, podrška i kompatibilnost dodatno će se poboljšavati u nadolazećim generacijama.

Kako to obično i biva, uz dobavljivost sâmih uređaja, najveći kamen spoticanja je cijena, pa za prosječan 4K TV ili monitor (trenutno) treba izdvojiti od nekoliko tisuća do nekoliko desetaka tisuća eura. Drugu pak stranu čine više stotina tisuća eura vrijedni 8K modeli, koji znatno podižu (ionako u apsurde dovedenu) psihološku granicu i pritom ciljaju na publiku koju čine Bruce Wayne i Tony Stark, pa ne treba očekivati kako će 8K u narednim godinama naći svoje mjesto među običnim pukom.

Proizvođači spominju razdoblje između 2014. i 2016. godine, kao idealno vrijeme za proboj 4K uređaja na mainstream tržište, uz značajan pad cijena svakih šest do devet mjeseci i istodobno poboljšavanje dostupnosti pripadajućeg 4K sadržaja. Doduše, ovo treba uzeti sa zrnom soli, jer slične smo najave slušali za (trenutačno) aktualan HDTV format, kojem je onda trebalo dobro desetljeće da postane cjenovno pristupačan i naposljetku masovno prihvaćen.

Neovisno o krajnjem ishodu UHD standarda, nedvojbeno je kako će codec-pack i dalje nastaviti po starom. Dokle god korisnici slijepo vjeruju u nešto što je odavno trebalo izumrijeti kao praksa, oni koji im nameću takva "rješenja", nemaju razlog da posustanu. Pitanje je vremena kada će krenuti poplava UHD-codec-pack mudrolija, sve redom specijaliziranih i optimiziranih za nadolazeće 4K i 8K formate. Većina korisnika će kao uvijek dosad – nasjesti na foru, ne bi li brže-bolje instalirali "poseban" codec-pack, bez obzira što današnji playeri sasvim samostalno reproduciraju UHD (demo) materijal koji se može naći u bespućima Interneta.

U svakom slučaju, nadam se da ste na kraju (ipak) pronašli pokoju zanimljivu sitnicu, te saznali nešto korisno.

kako da istestiram da li mi je mphc i madvr optimalno konfiguriran, neki test?
telka podrzava 1080p24fps

[Mirkopoter]

Zašto pobogu VLC neće pokrenut "Better.Call.Saul.S01E01.HDTV.x264-KILLERS[ettv]" , imam još jednu drugu seriju i isto na kraju piše [ettv] i isto neće pokrenut. Ostale kod kojih sve to ostalo piše ali bez ovog [ettv] normalno pokreće?

[smuchac]

Rename u nesto drugo?

[Mirkopoter]

Autor smuchac

Rename u nesto drugo?

Ne ide ni tako, prvi put da sam naišao na format ili šta već da VLC ne pokreće.

Najsmješnija stvar je što sam skinuo "Better.Call.Saul.S01E01.HDTV.x264-KILLERS[ettv]" i onda naknadno "Better.Call.Saul.S01E01.HDTV.x264-KILLERS" znači ovaj drugi je uploadao netko drugi a onaj prvi je taj [ettv] nešto obradio ili šta već i uploadao. Prvi ne pokreće kako sam rekao a drugi pokreće normalno

[smuchac]

Ili je file oštećen ili je spam koji ima sličnosti u imenima da te privuče i prošeta... Simple as that.

[Amdejac]

Ali u cijelom svom izlaganju nisi rekao koji je format. Šta nas briga kako se zove ta serija ili epizoda i jel ettv ili htv ili rtl. Mogao si ju preimenovat i u "Epizoda koja ne radi.
Prvo pogledaj koji je video format. Koji je nastavak fajla. Znači .mp4 ili .avi ili šta već piše.

Za početak osnove interneta. Goole je izvor znanja.
Free Videoincpector