Pitanje za Junior Developere i one koji su to nekad bili

[apekop]

Pozdrav,

nedavno (2/3 tjedna) sam poceo raditi kao junior developer nakon par godina muke i nauke.

I posto nemam nekog kolegu juniora da se jadamo i placemo dosao sam probati ovdje

Zanima me jeste li se svi na pocetku osjecali totalno beskorisno i da bi bilo najbolje vratit se ucenju ili odustat jer ocito niste dorasli zadatku?

U svoja tri tjedna uspio sam popravit 3 buga, za koje mislim da nikog nije briga, napisao koji unit test. Naravno nijedan bug nisam bas rijesio totalno sam, nego sa mentorom prolazim kroz kod, pa me on malo uvede u taj dio, pa ja trazim pola dana ili cijeli dan po tom kodu ko da citam japanski. Jedva nekako nesto debugiram. Onda ponovo dobijem neki ticket, prvo gledam sam, pokusam skuzit... vidim da je proslo skoro pola dana, a ja nisam napravio nikakav napredak, opet zovi mentora da malo pogura i tako....

Sve u svemu, bojim se da ce mentor samo jednom reci ono, koji vrag radis cijelo vrijeme, iako mi par starijih kolega govori polako samo, sve ces ti to skuzit itd itd... ja sve manje u to vjerujem

Al ne znam, nisam tako to zamisljao, nisam zamisljao ni da cu sada doci pa rijesit sve njihove probleme u mjesec dana, al ne znam. Ocekivao sam da cu barem uspijet nesto sam napravit bez da vucem za rukav.


Bilo koja mudra rijec bi pomogla

[SrKi]

Nisam developer, ali ovo je klasičan primjer imposter syndroma. Opusti se, proći će. Nema magičnog riješenja osim vremena i skupljanja iskustva.


Glava gore, uči, slušaj i ne boj se pitati. I nemoj se pretvarati da kužiš ako ne kužiš.
To je to.

[Staromodan]

Ako imas priliku pitati mentora za koristan savjet, pitaj. Bolje da pitas sada dok je to pozeljno, nego za pola godine.

Odvoji vrijeme za odmor, bas odmor, a ne nekakvu drugu zajebanciju, tako da odmoris misli.

[OuttaControl]

Ne sekiraj se, samo grizi, i budi uporan.
Dosta toga u vecini firmi se radi na starom kodu i starim aplikacijama, tako da si zapravo software arheolog. Još pogotovo kada imaš kod koji je pisan bez coding guidelinesa i onda svaki mujo ima svoj stil pisanja pa moraš dehijeroglifisat šta je pjesnik htio reći.

Ja dapače volim kad me pitaju, umjereno. Imamo "mutavaca" koji će tjedan dana kopat i bojat se pitat, i oni su uslesess tjedan dana, jer da pitaju riješe u dan. Imamo i onih što pitaju 15 puta dnevno, je naporni su ponekad ali su mi draži od mutavaca i biram njih uvik ispred. Osim toga imamo još ljenjivce, oni dođu ne radit ništa i dobivat pare i imamo najgori tip, filozof ljenjivac, ferovac 5.0 koji sve zna najbolje a nikad ništa nije dovršio, zamulja 10 linija koda u 2 dana (i još pokvari dobrih 50 linija koda) i kaže ne može se to zbog "neke riječi koje niko ne razumije" i počme gledat IT konferencije na jutubu, a drugi junior to riješi za pola dana. I imao tip normalan junior, koji se sam trudi, očekivano zapne, pita, nastavi se trudit

Bitno je da mentor vidi da se ti trudiš sam rješit, i da ga zoves par puta dnevno kažeš mu što si probao i gdje si zapeo i to je to, uglavnom će ti pomoć i željet ti pomoć, naravno ovisno o njegovom opterećenju

Nauči googlat, većinu programerskih stvari i bugova ćeš nać na stack overflow-u samo moraš znat Googlat. Za logičke stvari sustava u kojem radiš vjerojatno nemaš dobru dokumentaciju ni tražilicu, i za to moraš zvat nekog da ti kaže.

Nisu to bugovi koji su pretjerano bitni, jer oni koji jesu se rješavaju odmah sa hotfixom, ali preko bugova dobro upoznaš sustav u širinu i malo po malo sa rješavanjem će ti bit sve jasnije gdje je što i kako što radi.

Jedna stvar koja mene baš živcira je kad me se identično pitanje pita puno puta (npr. kako napravit branch na gitu).
Super da pitaš prvi put, ok da pitaš i drugi put l onda zapiši i al nemoj me istu stvar pitat 5 puta.

[apekop]

E upravo tako, ovo je stariji kod, a i u razgovoru sa mentorom on sam kaze kako ovo ne valja, da se to tako nebi trebalo, ali da tako jednostavno je jer je dizajn los.

Sto se tice pitanja, ne bojim se pitat, i zapisujem si sto mislim da je bitno, a problema sa samim kodiranjem i nemam, mislim da se tu snadjem googlanjem dosta dobro i ne trazim pomoc, eventualno ako na review mi kaze ovo je mozda bolje ovako.

Ali da, sto se tice samog snalazenja u kodu, nema dokumentacije, cesce ne znam cemu nesto sluzi nego znam. I naci gresku mi je bas tesko, nisu ni logovi od prevelke pomoci bas. Bar ne uvijek. I onda dodje mentor debugirat samnom i nije da je sad njemu to ono piece of cake, al ajmo rec kroz nekih 30min do 1h skuzi, i to bi bilo prije da debugira bez mene vjerojatno.
I on to onako, ko da cita neki rijecnik, malo po malo dodje do tog dijela di je bug. A ja isto ko da citam rijecnik, al samo sa stranim slovima, fali mi onaj dio di pise prijevod.

[pogi]

Ti se sad osjećaš loše...

Evo ti jedne pričice iz mojeg radnog iskustva. Sad više ne radim u IT sektoru, ali u početku karijere, zapravo prvih 20 godina radnog iskustva je bilo u malo specifičnom IT sektoru.

Prvi posao, kao pripravnik, dobio sam u jednoj petrokemijskom kompaniji. Zaposlili su me bez natječaja, jer je asistent na fakultetu gdje sam studirao koji je inače već radio u toj kompaniji, skužio da imam nekakvih programerskih vještina i afiniteta i da mi prog.jezik (pazi sad ovo) FORTRAN nije stran.

I došao ja na jedno postrojenje i dobio mentora koji me je, uz razne obuke i treninge izvan tvrtke, trebao osposobiti za održavanje i nadogradnju softvera na računalima koja su nadzirala rad postrojenja, pratila materijalnu i energetsku bilancu, odrađivala siguronosnu obustavu postrojenja...

Mentor je dao otkaz tri mjeseca nakon mojeg dolaska... razvio je privatni biznis, radio je softvere za računovodstvo. Nakon njegova odlaska, više se nikad nismo čuli. To postrojenje je vrtilo nekih 100 milja Eura godišnje, u cijeloj firmi nije bilo osobe osim njega koje je išta znalo o tom sustavu, osim u teoriji, mene!!!

Dokumentirani kod? Znanstvena fantastika. Zatvorio sam se u kancelariju i nisam izlazio da mi netko ne bi postavio neko pitanje. Stresao bi se na zvonjavu telefona ili kad bi netko ušao u kancelariju. Nisam znao uopće otkuda početi. Svakom problemu sam pristupao pojedinačno, prvo bi skužio koja aplikacija je uopće u pitanju, pa bi pronašao source kod i počeo ga proučavati. Uglavnom prva godina-dvije u bile godine iz pakla. Stotinu puta sam pomislio dati otkaz ali je lova bila dobra....

I onda.... preko noći.... kao da se podigla magla... sinulo mi je "pa ja ovo kužim!". Uglavnom, nema uspjeha preko noći i iskoristi mentora maksimalno, ali da, nemoj mu dosađivati istim pitanjima.

Sretno.

[apekop]

haha,

osjecam se manje lose kad cujem da je i drugima bilo slicno :

Valjda ce biti bolje, dugo sam se veselio ovom poslu i da cu to radit u zivotu pa me malo poljulja kad vidim da mi bas i ne ide.

A isto tak stalno ucim nesto u slobodno vrijeme, pokusavam znat sto vise, al to zapravo u praksi i nije tako, bar mi se trenutno ne cini da mi previse pomaze. Pomoglo mi je eventualno, da dobijem posao, al sami posao je nesto sasvim drugo.

[Staromodan]

I ne znas koliko ti je lijepo.

Ono sto se nauci doma nije isto sto i na poslu, ali tako se lakse svlada ono na poslu, shvatit ces s vremenom.

[domy_os]

Autor SrKi

Nisam developer, ali ovo je klasičan primjer imposter syndroma. Opusti se, proći će. Nema magičnog riješenja osim vremena i skupljanja iskustva.


Glava gore, uči, slušaj i ne boj se pitati. I nemoj se pretvarati da kužiš ako ne kužiš.
To je to.

+1

U IT svijetu je imposter syndrome jako čest, čak i kod ljudi s puno iskustva. Uvijek postoji taj neki strah od nepoznatog, ali ne treba se bojati, pogotovo ne uz mentora koji vidim da ti je voljan pomoći.

Meni se čini da ti gubiš i motivaciju što nikako nije dobro, ili si imao/imaš veća očekivanja, ne znam. Kad si krenuo s devom, jesi li stvarno rekao sam sebi ja to želim i mogu i doslovno se predao tome? Kakav ti je bio stav?

[apekop]