Koliko i kako utječu potresi na vaše psihičko zdravlje?

[Brko]

Dajte ljudi kaj morate sjebat svaki topic sa palamuđenjem? Pustite sad gradnje, obnove, državu, politiku i slično. Legitiman topic je kako se MI osjećamo oko ovog potresa i što smo/kako smo.

[medo]

Mnogi ljudi i ne znaju u kojem su riziku zbog načina gradnje njihovog objekta, te rasporeda namještaja u prostoru gdje spavaju i borave. Informacije o tome pogotovo iz prve ruke bi im mogle spasiti glavu. Svatko će se prilagoditi na svoj način kako želi i/ili kako može.

Možda bi bilo dobro te rasprave izdvojiti u drugi topic.

[Brko]

@medo
Dapače kolega. Slobodno otvoriš temu tu u Svaštari i pokreneš raspravu na tu temu. Nema nitko ništa protiv. Ako se raspravlja o kokicama, možemo korisno i stručno dijeliti informacije/iskustva i o građevini

Samo naravno bez politike

[Exomaniac]

Evo, mene osobno oni prvi zagrebački potresi nisu uzdrmali, barem ne psihički toliko, nakon prvog sam taman opet legao da spavam dalje kad ono evo ti drugog. Isto tako ovaj prvi Petrinjski. No, ovaj drugi od 6.2 me bogami onako, tjeskoba me neka uhvatila. Prve vibracije ok, mislio sam ok, jedan jači još, ništa strašno, ali par sekundi nakon toga su došle neke drugačije vibracije i na osjećaj sam imao kao da cijela kuća klizi 4-5 puta za 20cm simo tamo, kao pak na air hokeju, i to me malo stisnulo. Nasreću, niti je nama nešto, niti kući.

[listerstorm]

Ovo je PCEkspert forum pa je ovaj topic sam po sebi netipičan (iako je meni sasvim OK), a kamoli 2 topica ovdje proizašla iz potresa (ovdje mislim na dio da se rasprave o gradnji sele u novi topic).

Sve što se tiče gradnje, rizika, sigurnosti i postupanja u slučaju potresa može se lako naći na netu.

Zato se slažem da poanta topica ostanu potresna iskustva forumaša uključujući i kako se osjećaju nakon toga.

Meni su klinci bili sami kod kuće, pa su, kad su vidjeli da se bor gadno ljulja, istrčali iz stana u neizvjesnost doslovno golih nogu (bez obuće i čarapa) i još u pidžamama, no brzo su se vratili jer im nije baš bilo toplo.

Kad su se linije stabilizirale javio sam im da se obuku i malo prošeću oko zgrade (što su donekle i napravili - obukli patike i jakne na pidžame i prošetali 10 min. do škole).

Uglavnom, mi smo ipak bili daleko od epicentra (Slavonija) pa iskustva nisu ni približno traumatična.

[Franf]

Meni je za moje psihičko stanje itakako bitno da znam kako je projektirana kuća u kojoj živim.
Ali ako neki tvrde da se u temi o psiholigiji ne smije pisati o gradnji, onda ok. Isto kako sigurnost auta utječe na strah prema vožnji, tako i ovo. I to nisam ja izmislio.

Tako da mi je jasno zašto ljudi odmah okrenu na tu temu.
Ali isto tako mi je i potpuno jasno da ljudi koji ne žive u sigurnim zgradama ne žele da ih se podsjeća na to i da im to unosi dodatni nemir.
Psihologija je komplicirana stvar i ili zatvorite temu odmah ili se pripremite na nered.

Edit;

Mnoge ljude posebno muči odlazak pod tuš, na wc i takve situacije u kojima osjećaju da ne mogu na brzinu izjuriti van... Iako je jurenje van greška ali psiha prvo upali nagon za bjegom...
Šetnje na svježem zraku, druženje s ljudima (uz poštivanje Beroša naravno ), ignoriranje medija, izbjegavanje samoće, gledanje laganih sadržaja na tv-u kao što su komedije i obavezno izbjegavanje trilera, drama i filmova s katastrafama.. I bude prošlo.

[Cuky]

Je, setnja vani je super. Dobro je malo i upalit igrice pa nek mozak odluta.

[MadBoY]

Mene su ovi tu u ZG prepali više nego ovaj jaki iz Petrinje. Na takve sam navikao jer ih je po dalmaciji i hercegovini bilo dosta, čuje se zvuk, za sekundu se počne zgrada ljuljati, traje 5-10 sekundi i stane. Dok trese držiš TV ili monitor da ne padne i dalje sve po starom.
U ZG me probudila eksplozija i zgrada se nije ljuljala već tresla. Sad čujem kad netko zatvori vrata od autmobila na parkingu kraj zgrade, a ja na petom katu. Strah se "uvukao u kosti" i to više nije strah od tog da će se zgrada srušiti, već reakcija na potres/eksploziju.
Tješim se time da zgrada nema nikakvo oštećenje (starija zgrada, oko 1960 građena), niti se u stanu prevrnuo ormar ili nešto, samo se posuđe razbilo. Pregradni zid između kuhinje i kupaone se jednim dijelom drži samo na pločicama, jer sam morao razbiti dio zida, taman prije potresa u ZG, jer je cijev od vode pukla, pa čak ni na njemu nema oštećenja.
Nakon tog sam uzeo osiguranje za stan u slučaju požara/poplave/udara groma/krađe/potresa i spremio torbu s osnovnim stvarima u slučaju da treba izaći van.

[skalar]

na koju magnitudu planirate begat van ?

ima tko kakav savjet?

[tomov]

Autor skalar

na koju magnitudu planirate begat van ?

ima tko kakav savjet?

Kad počne tresti tak' ti je svejedno koja je "magnituda" osim ako ne živiš u prizemlju i možeš iskočit van odmah kroz prozor.

[fanATIk]

Autor skalar

na koju magnitudu planirate begat van ?

ima tko kakav savjet?

Rijetko blesavo pitanje...

[zgmmax]

Kad krene potres se preporuča da se stane pored nosivog zida i tek kad sve završi + par sekundi da se izađe van.

A i ne znaš magnitudu dok ne pročitaš

Jer ako izađeš van dok traje ti može past nekaj na glavu. Mislim da je i ona curica tako poginula nažalost

[Mladenxy]

https://www.youtube.com/watch?v=jmtlwpNn3ms

[Nik]

Mene nije previse dirnuo ni prvi ni ovaj drugi.
Ovaj drugi nisam ni skuzio jer sam bio na Slavonskoj i cca na 90km/h i prvo sam mislio kakva je to losa cesta i kolotrazi da se tak auto ljulja, onda je na radiju 101 nestalo signala i nakon 10-15sec je poradio i prvo sto je spikerica rekla je - bio je potres.

Tek tada mi je sinulo zasto sa auto ljuljao i zasto su se pogasili semafori
Nakon 10ak minuta je nazvao netko iz Engleske u eter, i rekao da je potres 4km od Petrinje, na dubini 10km i da je jacine 6.4.

Odmah sam pristao sa strane i na telefon, jer mi stara zivi na 4 katu u samome centru. Naravno da ju nisam mogao dobiti, i to mi je valjda bilo najduzih 20min u zivotu dok nismo uspostavili kontakt. Takodjer prvih 10min nisam mogao dobiti ni zenu.

Zenu je pak dosta pogodio i prvi, a ovaj drugi pogotovo, evo samo se jutros triput budila i pitala me jel bio opet potres jer ona opet osjeti ljuljanje.

Stan u Petrinji je naravno bye bye, stara je cvrsta - zena zmaj, odlicno podnosi ovo nesretno stanje.

[edit]

Autor zgmmax

Kad krene potres se preporuča da se stane pored nosivog zida i tek kad sve završi + par sekundi da se izađe van.

Bas mi je pricala stara, cim je pocelo drmati, krenula jo pod stok od nosivog zida, i kaze nema sansi - nije uspjela, odmah ju je bacilo, sva vrtasaca u huninjskim elementima se otavaraju/zatvaraju i sve leti vanka, prevrnulo regal, vesmasinu. Taj dan nisam ulazio u stan, ali cu zato sutra i bas me zanima kakav kaos cu zateci.

[Elven]

Kazu da je trokut zivota bolja opcija od stoka, ali sve je to relativno, jel pitanje dal imas neko

Osim ako si u prizemlju nije pametno izlaziti van. Stepenice se srusiti prije nego sto ti strop padne na glavu.

Sent from my Mi 9T using Tapatalk

[Guls]

Sve je stvar sreće, ja sam ostao sjediti na stolici i kaj bude bude.
Cijela firma je istrčala van na parking.

Par dana su me zezali tikovi, šumovi i "fantomske" trešnje. Tipa naslonim se na kuhinjski element doma i kao da osjetim da se zemlja ljulja. A ne ljulja se.

Sad sam bolje, strah me najviše za dijete jer su u pitanju sekunde i pitanje je kako će sve ispasti. Premda kuća mi je protupotresna, no breg iza mene ima tendencije klizišta pa ...

[axo]

Nakon eto tih par dana napokon uhvatio mob da vidim sta se događa na internetu jer se sad smirilo podrhtavanje i manje ga je.

Kad sam "spavao" u autu i kad bi zatutnjalo sam slusas hoce se kuca slozit na pod. Hvala bogu ili nekome moja nije.
Najgore je sto to nakon onog u utorak to je tutnjalo ko ludo sve do sinoc. Taman mislis smirilo se i eto mene opet da vas prodrmam.
Jebe ti psihu. Ne znam broj al preko 150 podrhtavanja je bilo i sad ti spavaj lijepo.
Tek vcrs je glava smirenija jer ne trese svakih par min nego svakih par sati i oni koji imaju tu srecu su u kucama u krevetu tek od vcrs, barem moji bliznji.
Zene su dosta to tesko primile koliko sam kroz pricu pohvatao ali i svi muski kazu sa kojima sam pricao da je potres u utorak jedan od najvecih strahova koji su proživjeli.

[medo]

Probudilo me ljuljanje par puta ovih dana ali sam se samo okrenuo na drugu stranu i zaspao jer nije bilo jako. Da strese onako kao 22.03.2020 ne bi mi bilo svejedno.

[zkljaja]

Autor Guls

Par dana su me zezali tikovi, šumovi i "fantomske" trešnje. Tipa naslonim se na kuhinjski element doma i kao da osjetim da se zemlja ljulja. A ne ljulja se.

Ovo mi je mega problem, triggera adrenalin non stop, a ne mogu kako spada odspavati da se CNS oporavi

[Brko]

Autor axo

Nakon eto tih par dana napokon uhvatio mob da vidim sta se događa na internetu jer se sad smirilo podrhtavanje i manje ga je.

Kad sam "spavao" u autu i kad bi zatutnjalo sam slusas hoce se kuca slozit na pod. Hvala bogu ili nekome moja nije.
Najgore je sto to nakon onog u utorak to je tutnjalo ko ludo sve do sinoc. Taman mislis smirilo se i eto mene opet da vas prodrmam.
Jebe ti psihu. Ne znam broj al preko 150 podrhtavanja je bilo i sad ti spavaj lijepo.
Tek vcrs je glava smirenija jer ne trese svakih par min nego svakih par sati i oni koji imaju tu srecu su u kucama u krevetu tek od vcrs, barem moji bliznji.
Zene su dosta to tesko primile koliko sam kroz pricu pohvatao ali i svi muski kazu sa kojima sam pricao da je potres u utorak jedan od najvecih strahova koji su proživjeli.

Uffff ovo je stvarno gadno
Iako mislim da bi bilo nešto lakše da je 6.2 bio primarni, a onda drugi dan oni 5.2 i 5.0 ili koliko su bili oni prvi... ovako svi smo svjesno ili podsvjesno bili uzdrmani sa prvim slabijim, da bi nas ovaj drugi našamarao ko budale.

I ovo što Guls kaže mogu potvrditi. Sjednem pred komp, gledam u monitor, monitor mikro-kvrcne zbog širenja kod topline, ja imam filing ko da se ljuljam i puls ode x3. Ni kriv ni dužan i ne mogu to kontrolirati.

Ali puno mi je bolje zadnja 2 dana nego kako mi je bilo do pred 2 dana. Vijesti ne gledam, portale ne čitam, a ove seizmološke niti vidim niti čujem.

No dodao bi da bi se nakarao majki radio voditeljima. Danas upalim stojedinicu u autu. U 10 minuta, spomenuli su POTRES više puta nego je bilo ovih sitnih pravih.

Dakle vijesti "zbog potresa..." "u potresu..." "...potres...". "...cijepi se protiv korone na POTRESu pogođenom području..."

Vjesti iz sporta: "vaterpolisti nastavljaju pripreme, prekino ih potres" "Duvnjak osvojio ligu prvaka ali mu je bilo teško zbog potresa" "snježnja kraljica bez gledatelja ali možda i bolje zbog potresa"

Vremenska prognoza "padaline, ali srećom ne velike na području potresa"

Stanje na cestama "zbog potresa ne vozi se...".

Vijesti gotove, pjesma, nastavak programa "potres"...

Došlo mi je da ih nazovem i ebem sve po spisku hoštaplersku. Tako se narod smiruje. Ko i onaj konj Mislav Bago koji je ponavljao ko papiga kako je NE Krško ugašeno zbog potresa. Tu kod mene ljudi dodatno i zbog toga počeli pizdit i ludit.

Zato velim, sve medije na airplane mode i amen. Meni pomoglo. Koliko god netko kaže "treba bit informiran". Treba. Ali ne i bombardiran od strane gorenavedenih bilmeza :/

[Cuky]

Zato pustis muziku s mobitela u autu (bluetooth) i nek laprdaju nekom drugom jer nema smisla non stop slusat o tom. Samo jos brze odes u qurac.

[Munjara]

umjerena količina alkohola pomaže, hladan tuš i šamarčina samom sebi,
nešto kao hard reset

[Booger]

Zanimljivih komentara ima za procitat, barem iz moje perspektive.
Da se nadovezem na temu, mislim da imam ptsp, ukipim se kad kamion prode preko sahte i cekam sta ce bit, evo nocas, kapljice kise na necem metalnom me znaju scimat i tak..
Jucer sam se malo primirio kad je staticar bio, nije mogao dat procjenu i narucio je detaljan pregled jer je zgrada malo "pomaknuta". U stanu smo na vlastitu odgovornost, ali covjek je rekao da se ne bi trebalo srusit u slucaju jos potresa, meni dosta. Zgrada je iz 65' inace.

[Munjara]

Možda se ne može vidjeti dovoljno ovdje, jer najčešće nešto serem i prigovaram ali ja sam općenito i od jutra pozitivna, vedra i realna osoba usprkos raznoraznim životnim sranjima.
Nakon prvog potresnog buđenja zahebavao sam se. I nakon drugog isti.
Ali sutradan je zajebancije nestalo.
Kažu ostani miran, to je super, problem je samo ljudska priroda, što je ovaj naš kraj pun ili sirotinje ili iz rata razrušenoga i krpanoga žvakaćim gumama ili je izgrađeno za vrijeme krapinskog pračovjeka i nekakva je i kulturna baština koju ne smiješ do temelja srušiti i sagraditi nešto novo i moderno.
Meni u firmi u centru grada je pocurilo sve i svašta i da sam ostao na mjestu dobio bi u glavu, pod najbližim štokom poklopila bi me polica i dok me bacalo posvuda trčao sam (prizemlje) prema izlazu ali i tamo zakočio nakon čega se pred mojim licem rušio dimnak crijep i cigle i dok su me ljudi panično gledali.
Zatim kad se smirilo istrčavanje na ulicu, kod ljudi panika vriska plač očaj (inače vatrogasci skidali dimnjake i crijepove od dana prije), pa drugi, gledaš s obje strane jer si zarobljen, u sredini, prašina, izbjegavaš cigle iz zraka i pod nogama ko u nekom filmu katastrofe.

Svi zovu sve, trudna žena, dijete u vrtiću... veze i signala nema, gledaš kako i kuda proći do auta, koji je valjda u komadu...
Doma se okupljaš ulaziš u strahu pred novim, sve razbacano, kupaona ormari police. komp monitor stvari...
Svi na ulici... Struje nema.
Preživio sam i rat i bježanje u skloništa, granatiranja, ne znam mogu li usporediti ali osjećaš se trajno obilježeno i oskvrnuto pred tim trajnim osjećajem nemoći u koji te priroda dovede u par sekundi.
Da možeš ostati bez obitelji ili ih ostaviti same ako se tebi nešto dogodi.
Ono za što si radio i mučio se, tvoji prije tebe godinama, da može nestati u treptaj oka.
Vani ste na otvorenom, iščekivanje novog, kakav će biti i gdje će te zateći.
Konstantno stanje osluškivanja, opreza straha...
Odlazak u kuću na broj 2 kad više ne možeš stiskati horor avantura, obavi i bježi s otvorenim vratima da ti nešto ne zapriječi izlaz.
Večer pod svijećama, tražim aku lampe i baterije, tu i do tada super dvogodišnjak počne histerizirati jer svjetlo ne pali. Struja ipak dolazi.
Spavanje na zračnom madracu, kažem spavanje jer ne spavaš nego te na trenutke umor smlavi pa zaklopiš oči, svaki novi udar je panic alarm. Za to vrijeme "spavaš" odjeven s obućom na nogama.
Ne tuširaš se jer to uključuje skidanje i biti izložen.
I ne divljam ja pritom ili išta slično jednostavno sam drugačiji i ja to osjećam.
Počnu ti se noge same tresti povremeno a ti misliš evo ga, svako sranje koje zatreseš ili jače pomakneš evo ga.
Moraš i do one firme, posao ti je kruh, vidjeti što je i kakvo je , ali nije ti uopće svejedno ostaviti obitelj ili ići u centar sranja. Bez kacige ne ideš tamo. Gledaš svoj grad, suze u očima, gledaš Petrinju užas...
I tako duboki unutarnji osjećaj tjeskobe, nemira i straha.

Onda mi za par dana trudna supruga koja je bila prilično skulirana cijelo vrijeme (čak i toliko da te to iritira) kaže da nisam svoj da joj širim nervozu i da je živciram i da se ne nosim dobro sa situacijom (što me opet živcira jer ja mislim da sam stijena i da se dobro nosim obzirom na situaciju samo što naravno nisam isti kao kad je normalno), ali razmisliš o svemu opet, pa napokon odeš pod hladan tuš, opališ si jednu hladnu šamarelicu i kažeš ajmo sa životom.

Sinoć sam se čak u pidžamu skinuo.
A ja sam se izvukao praktički neokrznut i nije mi problem preboljeti što se dogodilo, nego ta neizvjesnost najviše ubija.

I ona činjenica mater im svima: Mislio sam da smo ovdje mirni, stalno smo samo o Zagrebu slušali i pripremi za potrese. Nikad nigdje u medijima ni riječio čuo nisam da smo mi ovdje i u većem *urcu.

Kako je tek ljudima koji su izgubili članove obitelji, krovove nad glavom, mislim da teško možemo i zamisliti, dok ovako na toplom i s krovom nad glavi sa komopova koji su skuplji od većine onoga što je mnogima ostalo u životu, pišemo kako smo....

P.S. kao dokaz normalnosti kojoj sam se vratio i prigovaranju: piše se UTJEČU!

P.P.S. za šamar sam lagao, ostalo je istina

[Spikeman]

dobro ga je drmno sad u 9:20

[Munjara]

iskreno nakon onih iza nas nije ga dobro drmnuo , drmnuo ga je kurčinu, sve što mig drmne jače ne bi trebalo ni spominjati...
Na fejsu stalno neke jeste živi jel dobro za te drmeše, gledam jebenu aplikaciju koju ću izbrisati jel bila apokalipsa koju sam propustio..

Kad je potres vrijedan spomena ne treba ispitivati jeste ga osjetili, svi ga osjete...

Očekivano je da će biti tih slabijih i neka ih je, energija se oslobađa, puno bolje nego da ih nema pa da čekamo nekog kojeg će svi osjetiti...

[duggi]

istina, ta iritantna aplikacija koju su svi instalirali ,a ne razumijem joj svrhu osim što širi neku nervozu. Obavijesti te kada se dogodi ,nema neke svrhe.

[skalar]

Autor Spikeman

dobro ga je drmno sad u 9:20

taj je izgleda sa zagrebačke ploće 8km od zagreba epicentar

[Ico_Zg]

Da, ovaj u 9:20h je bio u ZG, na plitkoj dubini, osjetila se detonacija i trešnja.

[Juice]

Nakon prvog u trećem mjesecu se vratio spavat jer sam mislio da je negdje u susjedstvu plin roknuo il neš. Onda su pozivi krenuli pa me to izbacilo iz kreveta.
Sad ovaj me isto ništa specijalno nije prepao. Samo kaj sam skužio da su sada ljudi bili u većoj panici i masa je krenula urlikat i plakat odmah pa sam malo i smirivao.
Da se razumijemo, živim u centru Zagreba i u prvom je stan malo najebao, al sreća pa glava nije niti fizički niti psihički.

Al imam u familiji slučajeve di je panika na level 100. Šogorica nakon prvog kuću preuređivala i sobe selila kat niže, a nakon ovog dva dana nije spavala i na kraju uspjela muža natjerat da odu na Krk. Kad se vraćaju to nitko ne zna