Tablet računala

[taip@n]

Kako popularnost tablet računala raste, tako raste i broj upita o njima, tematika je stvarno nova i nepoznata i ljudi su totalno pogubljeni, pogotovo u poplavi kineskih bezimenih tableta koje kupe pa se gadno razočaraju. Budući da već dulje vrijeme pratim problematiku, bacih na ekran ono što sam do sada pohvatao i stavljam to na raspolaganje kao pomoć zainteresiranima pri odabiru i kupnji...

Pa eto, tko namjerava nabaviti tablet nek malo pregleda ovo, upozna se s osnovnim karakteristikama i vidi što može očekivati od tablet pc-ja a što ne...

Prije same kupovine tableta malo promislite za što ćete ga upotrebljavati. Poanta tableta je da je još manji, lakši i praktičniji za nosanje okolo od laptopa ili nettopa. No, naravno, tablet nije savršen uređaj pa ima i mana u odnosu na svoju veću braću. Osnovne mane su: nedostatak tipkovnice, slaba procesna snaga i ograničeno trajanje baterije. Tipkati ipak možemo, ali na virtualnoj tipkovnici na ekranu, što će značiti da tipkanje neće biti jako ugodno i da nećete moći brzo i puno tipkati. Osnovna namjena ovakvih uređaja je čitanje tekstova i publikacija, pristup internetu (bilo da ga koristite u poslovne ili u zabavne svrhe) i ponekad gledanje video sadržaja. Sve ove zadatke će ugrađeni hardver poslušno izvršavati trošeći bateriju manje ili više - u ovisnosti od složenosti zadatka. No, ne sumnjam da će se i ovdje naći pacijenata koji će se htjeti igrati na tabletu pa odmah moram reći - tablet nije namijenjen igranju. Niti procesnom a ni grafičkom snagom, niti baterijom koju bi grafički zahtjevne aplikacije vrlo brzo ispraznile. Ovdje naravno govorimo o pravom gejmanju, najnovijim igrama s pc platforme, zahtjevnim igrama koje trebaju jak procesor i grafiku te koje koriste mnoštvo naprednih tehnika prikaza kako bi mogli prikazati što realističniju sliku.

Osim ako se igrate simpatičnih jednostavnih igrica koje su namijenjene tabletima i prvenstveno Android operativnom sustavu. Ukoliko se igrice sa pc-ja prilagode i pojednostave na manje hardverske zahtjeve, također ćete se moći dobro zabaviti. A valja napomenuti da touchscreen ekran, ugrađeni G-senzor, senzori pomaka i žiroskop, koji se nalaze u iole kvalitetnijim tabletima daju "laganom" igranju potpuno novu dimenziju.... vrlo zabavnu...


Povijest: PDA i e-book reader

Još iz doba velikih škatulja koje su glumile kompjutere ljudi su težili ka prenosivosti kompjutera i rezanju kablovinja, pa su vremenom nastajali i mobiteli, i laptopi, pa onda mali "hand-held" kompjuteri ili PDA (Personal Data Assistant) uređaji kojima je osnovna namjena bila omogućiti mobilnost aplikacija. Rad na terenu, uz mogućnost nekakvih izračuna, ili bar evidencija je bio osnovni cilj takvih uređaja pa oni nisu morali imati velik i raskošan ekran. No kako je tehnološki razvitak napredovao tako su ljudi postali nezasitni pa su htjeli i čitati novine na nekom laganom uređaju a i biti bežično povezan na net. Zato su počeli izmišljati lagane, pa čak i savitljive ekrane da bi si udovoljili.... I tako nastade prvo e-book reader koji bijaše monokromatski (dakle crno-bijeli) i veličine ekrana od 5" pa naviše, koji je mogao prikazati na svom ekranu novine ili knjigu reproduciranu sa usb sticka ili sd kartice ili ju pak wi-fijem skinuti s neta...

A onda su ljudi postali još zahtjevniji i htjeli su ekran u boji. Pa onda i pokretne slike... I tako nastade tablet koji ima i ekran u boji, i može prikazivati filmove a spaja se bežično na net...


Vrsta: Samo tablet ili mobitel-tablet

Jedna grana tih uređaja (ovdje ih nije baš pravilno nazvati tabletima) je nastala iz mobitela. Čovjek je jednom odlučio da bi mobiteli mogli služiti i za nešto više od telefoniranja pa im je počeo dodavati mogućnosti i povećavati ekran sve dok nisu postali male zvijeri, poput današnjih smartphone-ova.
Pa samim time imamo danas tablete koji vuku porijeklo iz PDA uređaja i e-readera i koji nemaju ugrađenu mobilnu komunikaciju i s druge strane tablete (najčešće su manji - jer bi bilo prilično smiješno naslanjati 10" tablet na uho) koji vuku porijeklo iz smartphoneova i imaju ugrađenu bežičnu komunikaciju putem GPRS ili 2G/3G mobilne mreže...


Brand: No Name, Name ili Brand Name?

Cijena, kvaliteta i podrška su ključne riječi. No name uređaji (ili generički uređaji) su jeftiniji, najčešće nisu vrhunske kvalitete i prilično slabo stoje s podrškom. Kod uređaja s nekim imenom (koje nešto znači) je situacije bolja jer imaju na neki način riješenu podršku ili nadogradnje što je u ovo doba dok je cijela ta priča oko razvoja i tehnologije tableta zapravo još na početku itekako poželjno. A opet, druga krajnost je brand name uređaj koji je i dobar i kvalitetan i ima podršku ali zato se plaća jako skupo. Osobno sam mišljenja da i takve uređaje treba zaobilaziti jer su im mogućnosti najčešće precijenjene.


Operativni sistem: Windows i Android (a ima i drugih)

Nokia, SonyEricson, BlackBerry, Samsung, Motorola, Dell... pa i drugi... Svi su oni pokušali, a neki još pokušavaju, prodati i nekakav svoj operativni sustav. Dok se radi o smartphoneovima to je okej, no kada smartphonovi prelaze u tablete i kada bi trebali nekakvu horizontalnu i vertikalnu kompatibilnost sa srodnim uređajima, tada nastaje problem. Jedno rješenje su naravno, Windowsi, koji se ovdje zovu Windows mobile ili Windows CE i koji su prilagođeni takvim uređajima te omogućuju pristup najraširenijoj PC platformi na svijetu. Drugo rješenje se zove Android OS i Google-ovo je dijete, oni su ga počeli razvijati od nule i temeljen je na unixu. Iako su još donedavno prevladavala uvjerenja da je Android samo "hype" i da nema budućnosti, unazad vrlo kratkog vremena Android je postigao eksplozivan razvoj zahvaljujući svojoj open source platformi i timovima koji ga kontinuirano unaprjeđuju. Trenutne verzije Androida koje se vrte na smartphoneovima i tabletima su 2.1 - Eclair i 2.2 - Froyo, ponegdje je već dostupna i verzija 2.3 - Gingerbread, a Idući veliki release koji se očekuje i koji bi trebao znatno unaprijediti OS je 3.0 - Honeycomb.

Oko Windowsa je situacija čista - bilo koji Windowsi su okej, oni su u mobilnoj verziji već dugo tu i preboljeli su dječje bolesti. A da stvar bude ljepša, Microsoft nas je počastio i verzijom Windowsa 7 za tablete... A što se Androida tiče, valja gledati Froyo - 2.2 verziju, ili bar mogućnost nadogradnje na 2.2 jer je to bitno unaprijeđena verzija Androida. Ukoliko niste sigurni da uređaj koji kupujete možete nadograditi na Android 2.2 - radije potražite neki drugi...

Da ne bude zabune, kod tableta ćete negdje sresti i Android 1.6 verziju - to je novija verzija Androida i ona je rađena posebno za specijalne rezolucije koje Android nativno ne podržava a Windowsi ih zahtijevaju. Windowsi, npr., zahtijevaju rezoluciju ekrana 1024x600 što nije nativna rezolucija Androida pa on problematično radi na njoj. Tako da 1.6 predstavlja prerađeni Android OS koji podržava i tu rezoluciju, a uređaji s takvom rezolucijom su najčešće dual-boot uređaji, znači da mogu raditi i pod Windowsima i pod Androidom 1.6. No i tu je samo pitanje vremena kad će i rezolucije postati apsolutno transparentne, jer ni za što drugo nema nikakvih opravdanja...


Ekrani: Veličina i rezolucija

Uobičajene Android veličine su 7" i rezolucije 800x480 te 10" i 800x600 pa naviše. To "naviše" znači da se još uvijek malo luta i isprobava tražeći neki optimum i pokušavajući pomiriti rezolucije na kojima će moći raditi i Android i Windowsi pa se trenutno barata rezolucijama 800x600, 1024x600, 1280x800, pa čak i 1366x768.


Ekrani: Kapacitivni ili rezistivni?

Ovo je pitanje teže nego za tip matrice kod monitora. Najjeftiniji monitori su bili rađeni sa TN matricama, ako smo željeli kvalitetniji monitor, s većim kutom gledanja i boljim prikazom i definicijom boja, onda smo birali skuplje, s PVA, MVA ili IPS matricom. Tako bješe u početku. No, vremenom su se tehnologije usavršavale pa su i razlike između matrica postajale manje izražene sve dok nismo došli do stadija kada je TN matrica dovedena do vrlo visokog stupnja razvoja te je mogla pružati sliku ravnu skupljim matricama. A onda je razliku u cijeni između monitora počelo diktirati postprocesiranje slike i oprema monitora, matrica je postala manje važna.

Upravo to se već dogodilo i TS (touch screen) ekranima. U početku su razlike između kapacitivnih i rezistivnih ekrana bile velike i značajne. Jedni su bili precizniji, drugi su bili svjetliji pa su trebali slabije pozadinsko osvjetljenje, jedni su bili otporniji na oštećenja i atmosferilije, po drugima se moglo tipkati samo prstima, nisu prepoznavali stylus (olovku). Jedni su znali raditi "out of the box", drugima je trebala kalibracija. I na kraju najvažnija razlika: jedni su podržavali MT (multitouch) a drugi nisu.... No, kao što rekoh, "dječje bolesti" su prošle i iako se neki neće složiti sa mnom danas praktički nije toliko bitno je li TS ekran na vašem uređaju kapacitivni ili rezistivni. I jedni i drugi podržavaju sve bitne karakteristike, i jednima i drugima je upotrebljivost dovedena do vrlo visoke razine. A neke bitnije karakteristike kao što su osvijetljenost, osjetljivost, brzina odziva, preciznost i registriranje višestrukih pritisaka (multitouch) su definirane općenitom kvalitetom ekrana i uređaja te postprocesiranjem senzorskih podataka - drugim riječima: na jeftinjara uređajima ne očekujte MT sposoban TS ekran vrhunskih karakteristika, dok kupnjom uređaja iz gornjeg cjenovnog razreda možete računati da ćete dobiti i vrhunski TS.

[taip@n]

No, opće kulture radi, valja istaknuti osnovne principe obje tehnologije:

Rezistivni TS ekrani

Oni se sastoje iz više slojeva od kojih su bitna dva sloja vrlo fine i guste mreže tankih vodiča između kojih se nalazi izolacijska mrežica. Fizičkim pritiskom na površinu, ekran se ugiba i na mjestu dodira stvara kontakt vodljivih mreža. Mjerenjem pozicije na kojoj je kontakt ostvaren se dobivaju koordinate točke na ekranu koja je dodirnuta. Dakle, rezistivni ekrani, po definiciji, moraju biti savitljivi da bi se kontakt između mreža vodiča mogao ostvariti, ne smiju imati nikakvo zaštitno staklo pa su osjetljiviji na oštećenja i relativno su podložniji oštećenjima jer se sastoje od "pokretnih dijelova". Ključna riječ u ovoj tvrdnji je "po definiciji" - takve su im bile prvenstvene karakteristike što je vremenom unaprijeđeno.

Kapacitivni TS ekrani

Oni se sastoje od vodljive mreže zalijepljene na staklo ili neki drugi materijal. Mreža je pod stalnim naponom i dodirivanjem jedne ili više točki na ekranu zapravo pravimo poremećaj u električnoj mreži. Mjerenjem padova napona u mreži se dobivaju točne lokacije pritiska na ekran. Pozitivne karakteristike ove tehnologije su da u startu podržava MT i da je otporna na oštećenja i atmosferilije jer se mreža vodiča zaštićuje staklom ili nekim drugim prozirnim materijalom. Također je ta tehnologija trajnija jer uporabom ne dolazi ni do kakvog habanja budući da nema pokretnih dijelova. Kao nedostatak valja napomenuti da je za remećenje naponske mreže potreban električno vodljiv podražaj - kao što je dodir prstom, dok (opet: po definiciji) su takvi ekrani (bili, u prvo vrijeme) neosjetljivi na dodir stylusom (olovkom) pa time i neupotrebljivi za rad sa stylusom i manje precizni.

[taip@n]

Procesor:

Kriptične oznake RISC (Reduced Instruction Set Computing) procesora koji se koriste u ovakvim uređajima neće pomoći ocjeni je li ugrađeni procesor dovoljan za ugodan rad. Brzina hoće. Recimo da bi brzina od 1GHz bila jamstvo da tablet neće štucati, iako pri velikoj većini radnji i oni tableti sa 600MHz i 700MHz procesorima rade sasvim pristojno. Uglavnom, pravilo je da će skuplji i brand name uređaji raditi brže i bolje jer će osim bržih procesora vjerojatno imati ugrađenu i bržu memoriju, brži chipset itd... A trenutni hit su dvojezgreni procesori brzine 1GHz koji su unatoč mizernoj potrošnji struje prilično moćne stvarčice. Smjer u kojem će se razvijati primjena procesora bi mogao dobiti i alternativu, i to u Intelovoj Atom platformi, jer se pojavljuju tableti temeljeni i na toj tehnologiji...


Grafika:

Iako RISC procesori koji se koriste u tabletima većinom imaju već ugrađene instrukcijske rutine za grafičku akceleraciju, nije zgoreg ako u opisu tableta piše da ima neki hardverski grafički akcelerator koji će mu pomoći pri grafički zahtjevnijim zadaćama ili pri reprodukciji filmova. Trenutno je hit nVidijin chipset TEGRA2 koji svojim velikim mogućnostima i niskom potrošnjom daje novu dimenziju grafici na tabletima. No, to nosi i svoju cijenu.


Radna memorija:

Izbjegavajte uređaje koji imaju osnovnih 128mb rama jer je to malo. Hardverska nadogradnja je mission impossible, tako da što kupite - na tom će i ostati. 256mb je nekakva normalna količina radne memorije s kojom ne bi trebalo biti nikakvih problema a rijetki, i skupi, uređaji dolaze s 512mb memorije. Tu je također bitna verzija Androida koju vozite, jer Android 2.2 Froyo dopušta instalaciju aplikacija na SD (SDHC) karticu, dok ste sa Eclairom, 2.1 osuđeni na priličnu gužvu u memoriji i ograničen broj aplikacija. Ili na dodatno čarobiranje kojim ćete to omogućiti...


Storage memorija:

Što se tiče memorije koja dolazi sa tabletima ona jako varira, od 512mb pa do 16 ili 32gb i u obliku je NAND flash chipova, dakle nema pokretnih dijelova. Naravno, što više - to bolje, ali ako i zaglavite s 1 ili 2gb memorije, nije strašno, storage memorija se može proširiti SD ili SDHC memorijskim karticama kapaciteta 1, 2, 4, 8, 16 ili 32gb. Daljnje proširenje memorije je moguće pomoću USB stickova ili kod rijetkih uređaja spajanjem USB vanjskog diska.

Kvalitetniji tableti će imati podršku za SDHC memorijske kartice koje su značajno brže od SD kartica. Valja obratiti pozornost na to da SDHC format kartice nije unazad kompatibilan, pa ukoliko tablet podržava samo SD kartice, osuđeni ste samo na njih zauvijek.

Vrlo su rijetki tableti koji dolaze s ugrađenim minijaturnim hard diskom, što osigurava veliku storage memoriju ali se odražava i na cijenu.


Povezivost:

WI-fi, dakle 812/11b,g protokol bežičnog povezivanja. Kvalitetniji imaju ugrađenu i 802/11n komunikaciju koja je brža. No ne nužno i neophodna. Ukoliko vam bežični router (kućni ili na poslu) ne podržava "n" protokol, onda nažalost imate fičr viška na tabletu koji ne možete iskoristiti. Nadalje, mrežni RJ45 konektor za 100mbps ili 1gbps žičnu mrežu, USB ili mini USB port ili portovi, Bluetooth do verzije 2.1+EDR koja je trenutno najbrža. Samo najopremljeniji (čitaj: najskuplji) tableti će imati sve, pa pri kupovini obratite pozornost na to koje ćete načine spajanja trebati.

Tableti koji vuku porijeklo iz smartphoneova će imati, naravno ugrađenu GPRS i/ili 2G/3G komunikaciju, kao i mjesto za ugradnju SIM kartice.


Mikrofon, kamera/e, zvučnici:

Zvučnike, kao i izlaz za slušalice ima svaki tablet. Mikrofon, kao i kameru - ne mora imati. Tableti koji vuku porijeklo iz smartphoneova nerijetko imaju kvalitetnije pozadinske kamere (veće rezolucije) a ponekad i prednje CIF kamere koje služe videosastančenju ili videopozivima. A najnoviji gadget je - stereoskopska kamera. Za sada samo fora neupotrebljivi gadget, no, tko zna što budućnost nosi....


Nadogradnja:

Isključivo nadogradnja softvera, dakle operativnog sustava i korisničkog sučelja. Hardverska nadogradnja nije moguća. Ovdje treba pripaziti pa provjeriti kakva je podrška koju pruža proizvođač i koliko možemo računati na službenu podršku. Također, ako se odlučimo za neki "poznatiji" model tableta, veće su mogućnosti da ćemo naletjeti na kvalitetnu neformalnu podršku na stranim forumima gdje postoje ekipe koje rade kvalitetan modding popularnijih uređaja.

Valja napomenuti kako je pametnije koristiti samo službenu podršku i novije verzije firmwarea i sučelja i to najbolje sa site-a samog proizvođača, jer time ne gubimo jamstvo i servisnu podršku. No, ukoliko takve službene podrške nema, tada ćemo biti prisiljeni potražiti i onu drugu, neslužbenu podršku.

Kako je Android operativni sustav temeljen na Linuxu koji krajnjem korisniku uskraćuje pristup esencijalnim dijelovima OS-a (sigurnosti radi), tako ćemo za svaki "nelegitimni" upgrade prvo morati na neki način otključati uređaj i pristupiti tzv. SU (Superuser) ovlastima - nešto slično Administratorskim ovlastima u Windowsima. Taj postupak se zove root ili rootanje uređaja, kriptično, jer označava mogućnost pristupa root direktoriju (mapi) linux sustava u kojoj se nalaze postavke OS-a i SU ovlastima kojima se one mogu mijenjati.

Postupak rootanja slijedi postupak flashanja (reprogramiranja ROM (flash) memorije u kojoj se nalaze OS i korisničko sučelje) i taj postupak najčešće nije baš previše "user friendly" i zahtijeva malo osnovnog znanja o operativnim sustavima i njihovoj strukturi, kao i zadavanje naredbi iz naredbenog retka (cmd) pa nije baš za svakoga. Ukoliko se prihvatite tako nečega, budite svjesni da gubite jamstvo i oficijelnu servisnu podršku (ako ste sretne ruke ) ali također i činjenice da svoj uređaj možete pretvoriti u "ciglu" (žargonski, iz svijeta mobitela: bricking, brickanje = pretvaranje skupog visokotehnološkog uređaja u ciglu) nakon čega najčešće slijedi i nezaustavljivo pridruživanje nove cigle već postojećima u najbližem zidu. Pa dobro razmislite ...

Market (aplikacije):

Android MarketPlace je centralno mjesto za nabavku bilo besplatnih bilo aplikacija koje se kupuju. I ima ubjedljivo najveći izbor svega i svačega za Android uređaje. No u startu je dostupan samo smartphoneovima. Tabletima nije. Ukoliko vozite Android 2.2 (Froyo) tada najvjerojatnije instalacijom "3rd party" softvera možete ostvariti pristup Android Marketu. Ako ste na 2.1 (Eclair) onda je tu mogućnost teže ostvariti i ovisi od uređaja do uređaja.

Osim Marketa, gotovo svaki proizvođač smartphonea ili brand tableta ima i neku svoju trgovinu kroz koju prodaje ili dijeli aplikacije, pa tako Apple ima Apple Store, Nokia ima OVI Store, Prestigio ima Prestigio Plaza-u, itd...

Android OS, Android Market, Google tražilica, Gmail i Google Maps su u vlasništu Googlea i potrebno ih je (naravno) licencirati za svaki uređaj. A Google smatra da bi verzije Androida Eclair, Froyo pa čak i Gingerbread mogle imati problema s nekim aplikacijama kao što su Android Market i Google Maps (zbog nestandardiziranih hardverskih zahtjeva) pa ih ne želi licencirati proizvođačima tableta. No, obećavaju da će izlaskom Androida 3.0 Honeycomb, koji smatraju i prvom "pravom" verzijom Androida za tablete, sve aplikacije biti dostupne.

A za uređaje koji rade pod Windowsima sve već znate...


Flash:

Ne flash-light već Adobe Flash podrška. Stari problem. Dosta internet stranica ima flash bannere ili aplikacije te zahtijeva flash plugin. A Adobe osim što traži tantijeme za korištenje zna svojim Flashom zbrljati ili usporiti stranicu jer je njegov engine zahtjevan i za stolne procesore a ne za ove jadničke koji pogone tablete. I zato većina uređaja ne podržava Flash, što i nije neki veliki nedostatak jer ga, recimo, Apple nikad nije ni podržavao, nijednim svojim računalom, pa ni iPhoneom niti iPadom. Jednostavno smatraju da je Flash loš i ne žele ga. No, skuplji, jači i tableti s ugrađenom grafičkom akceleracijom će vjerojatni imati ugrađenu i podršku za Flash. A ako ste vlasnik manje skupog tableta i nemate ugrađenu podršku za Flash, nemate što žaliti, ništa bitno ne propuštate.


G-senzor, žiroskop, navigacija:

Također stvari koje tablet može i ne mora imati ugrađene. I također je vjerojatnije da će ih imati ugrađene ukoliko vuče podrijetlo iz smartphone uređaja. G-senzor ima svojih prednosti, osim njih i neke super igrice se temelje na G-senzoru i žiroskopu. A navigacija (GPS) vam ili treba ili ne treba, pa prema vlastitim potrebama birajte i tablet...


Veličina i težina:

Što se tiče veličine, ona je ograničena veličinom ekrana. Nijedan uređaj nije nezgrapan i nezgodan za nošenje, jedino što su neki tableti dizajnirani malo ljepše od drugih. Neki će biti vrlo tanki i elegantni a drugi bucmasti. Stvar ukusa. Što se težine tiče, ona naravno ovisi o opremljenosti, što je tablet više nakrcan kojekakvim dodacima, bit će i teži. No, opet, 400njak grama - do malo preko pola kilograma, svi redom, pa i najveći i najnakrcaniji su bitno lakši i od najlakšeg nettopa. Prenosivost ovdje stvarno ne predstavlja problem.


Baterija i autonomija:

Skuplji uređaji imaju kvalitetniju i dugotrajniju bateriju. Obično se u tablete stavlja baterija kapaciteta 4000mAh koja u ovisnosti o uključenim komunikacijskim protokolima i poslovima koje tablet radi traje kraće ili dulje. Nekakav minimum bi morao biti da uz isključen BT i wifi možete u miru pogledati dva sata filma bez beda. Što se tiče čitanja, isto bez uključene komunikacije, tu nijedan ne bi smio biti ispod 4-5 sati... To su nekakve okvirne vrijednosti a dalje, kako rekoh, sve ovisi o tome što je proizvođač ugradio. A osim toga, tržište baterija i akumulatora je jedno od najdinamičnijih tržišta danas, pa su iznenađenja novih tehnologija moguća preko noći.

[taip@n]

detaljni review Prestigio MultiPad PMP3084B by estugarda



• Toshiba:

http://www.links.hr/index.php?naziv=...kl=363.000.037

Stari mačak u izradi odličnih laptopa gdje je još i danas u samom vrhu, malo diskutabilnih izleta s net topovima ali i par dobrih modela, relativno rano se uključio u tabletomaniju i ostvario jedan strašan promašaj sa dugo očekivanim i na sva usta unaprijed hvaljenim tabletom Folio 100 - android tablet koji je sa svojih 10" i tegra2 grafičkim procesorom trebao ponosno stajati uz Apple Ipad i Archos... Prerano je pušten na tržište, bilo je nekih problema s performansama, Flash nije radio dobro i ljudi su ga masovno vraćali do te mjere da ga je Toshiba povukla s tržišta i sad radi drugu generaciju koja bi trebala biti bez dječjih bolesti. No, ne treba se bojati za Toshibu, izdržavaju oni to i bit će od njih još puno lipih stvari...

Na našem tržištu je dostupan (zapravo također po umjerenoj cijeni) Journ.E Touch tablet od 7" rezolucije 800x480 pogonjen Windowsima CE Pro. Iznimno simpatična i dobro radeća stvarčica sa (za svoju klasu neuobičajenom) podrškom za usb diskove i s TV-kitom (craddle i hdmi kabl). Također sadrži Adobeov e-book reader. O Windowsima i raspoloživim aplikacijama se već sve zna pa je sve dalje suvišno.

A novi Folio 100 čekamo...


• Viwesonic:

http://www.nabava.net/trazilica.php?...=Pretra%C5%BEi

Kvalitetni Nijemci koji monitore, projektore, laptopove i nettopove te AIO kompjutere prodaju dobro i preko bare. Dakle, kvaliteta i mogućnosti, kao i podrška nisu upitni, no cijenom mi se Viewsonicovi tableti čine malo teže dostupnima. Je li tome kriva poslovna politika firme ili uvozničke kalkulacije i marže ne znam, samo bi bilo ljepše da su cijene malo umjerenije... Iako njihova dva modela pružaju ... paaaa skoro sve što se može zamisliti...<