Putovanja

[Juice]

Autor prileee

Preporuke za parking u (centru) budimpeste i bratislave na 2-3 dana svaki grad?


Sent from my iPhone using Tapatalk

U Budimpešti parkiraj na cesti i plaćaj preko njihove aplikacije parking. Parking se plaća od osam ili devet ujutro do šest popodne mislim, puno je jeftiniji nego garaže. Staneš kod smještaja i na miru si.
Cijene na njihovom adventu nek te ne šokiraju, al pari restorana su.
U New York cafe ako ćete ić bez rezervacije preporučam odmah ujutro na otvaranje (i prije stat u red) ili u vrijeme ručka.

Kaj se tiče restorana, mjesta za doručak, kavu, mesnica gdje se može ujedno i pojest i sl., evo nekih koje sam spremio u mapsima:
https://maps.app.goo.gl/8q7eza72TkDUrdDo6
https://maps.app.goo.gl/ioTbQd2XShHunckp7
https://maps.app.goo.gl/Xt9GWudYwCN89G6bA
https://maps.app.goo.gl/Xt8LWKCm5Mb5N3TSA
https://maps.app.goo.gl/QT6rf4QFEBfNvMAk7
https://maps.app.goo.gl/518KAjBJDpc26ANj6
https://maps.app.goo.gl/h6YenR25W21TaEud6
https://maps.app.goo.gl/TVbE5GWNMtD9T83g6
https://maps.app.goo.gl/dJ2SfCHQmzZMFtC49
https://maps.app.goo.gl/tnZVLa4j6j7gh6zZ6
https://maps.app.goo.gl/3MNzXzc5ypP9D7KD7
https://maps.app.goo.gl/UfVz8ZWanKJfRZc29
https://maps.app.goo.gl/89pvYDioyH2hC2dq6
https://maps.app.goo.gl/Hj8UQNDLuD1sYpXn7
https://maps.app.goo.gl/vvZ6wB2AYTiAjvNN7
https://maps.app.goo.gl/ZboK7yoRbatEu2CM8
https://maps.app.goo.gl/zCqGoPfGdgu2NMMR9

[hash]

Mi smo u bratislavi isto na cesti parkirali normalno kraj smjestaja. Bili smo relativno centralno smjesteni i ne sjecam se nekih vecih problema sa pronalaskom parkinga. Ali to je bilo prije vise od par godina pa se nesto mozda i promijenilo.

[Mommistake]

Budimpešta, free parking kod Nemzeti Atlétikai Központ, olimpijski stadion.

Tramvaj vozi u centar grada (može i taksi).

Doslovno free. Kada idem na koncerte, tamo parkiram i zovem Uber ili idem podzemnom za manje od 1EUR preko njihove aplikacije.

[Colop]

Jel Budimpešta stvarno tako puno poskupila? Mislim hoteli su im džabe u odnosu na nas

Poslano sa mog REA-NX9 koristeći Tapatalk

[Mommistake]

U zadnjih par godina jako.

[prileee]

Autor Juice

U Budimpešti parkiraj na cesti i plaćaj preko njihove aplikacije parking. Parking se plaća od osam ili devet ujutro do šest popodne mislim, puno je jeftiniji nego garaže. Staneš kod smještaja i na miru si.

Gledam informacije tu: https://bkk.hu/en/travel-information...s-of-budapest/

Cini se da je od 8-22, odnosno 8-20 u zoni A ili B, i to 1.10-1.50 po satu, sto bi bilo ok da ne pise da je 3h maximum.



Cak pise da je parking od 24.12.-1.1. besplatan u svim zonama, ali opet stoji ispod napomena da je 3 sata max:

[Juice]

Preko aplikacije ide bez ograničenja od tri sata. Jedino ako su nešto drastično promijenili u aplikaciji unazad 6 mjeseci kad sam zadnji put bio. Tu preporuku za parking i taj način preko aplikcije mi je dao njihov kontrolor parkinga, šetači ko ovi iz holdinga kod nas. I od tad tak rješavam parking po centru jer su garaže skupe, mislim da je oko 20 kn/sat, tak nešto, a neda mi se auto ostavit u predgrađu.
Al najbolje ti pitat za info tamo kad dođeš, bit ćeš najsigurniji za točan info jel se naplaćuje u ton periodu ili ne.

[prileee]

Fala svakako, aplikaciju parkl sam skinia i pripremia pa cemo vidit.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[dzajko]

Pozdrav, netko iskustva u vezi prijevoza izmedu NY i Union City. Vidim da je na području NY uveden OMNY i nakon 12 naplaćenih vožnji više ne ide naplata iducih 7 dana. Međutim planiram smjestaj u Union City te čitam po netu da je autobus koji vozi između Manhattan i Union City (meni osobno odgovara linija 159 kroz Lincol Tunel) od drugog prijevoznika, tj da ne spada pod OMNY. Znači on mi onda ne ulazi pod tih 12 vožnji?

[Mommistake]

Tako je.

Drugi grad, ne ulazi u te vožnje.

OMNY radi samo za buseve i subway unutar NYC, i to samo za MTA buseve, koji ne voze u Union City.

Tebi treba NJ Transit busevi, koji ne idu u tu pretplatu.

Ali svakako preporučam da uzmeš OMNY, unutar NYC će ti dobro doći, ja sam se oba puta vozi svaki dan 4-5 puta subwayom minimalno.

[dzajko]

Koliko vidim ne treba uopce kartica OMNY, vec karticom/mob/nfc placam (kao London). U pocetku su uvijek brojali od Pon do Ned, sad je to bilo kojihb7 dana, nebitno koji dan u tjednu ti je prva vožnja. Znaš li kolika je cijena za NY Transit, ne mogu nađem po netu, msm nađem, ali sto različitih cifri... hvala

[Mommistake]

Uh, ne sjećam se, godinu i pola bilo od mog zadnjeg posjeta NYC.

Ali mislim da oko 30$, 34 mi nekako zvoni.

Mi smo uzeli za 7 dana i još smo si 2 dana doplaćivali preko NFC-a direktno na ulazu u subway.

[dzajko]

Autor Mommistake

Uh, ne sjećam se, godinu i pola bilo od mog zadnjeg posjeta NYC.

Ali mislim da oko 30$, 34 mi nekako zvoni.

Mi smo uzeli za 7 dana i još smo si 2 dana doplaćivali preko NFC-a direktno na ulazu u subway.

To mislis za cijenu OMNY-a? To sam vidio da je za 7 dana 12x2,90$ znaci ~35$
Mene interesira od Union City do NYC cijena. Hvala na pomoci

[Mommistake]

Nemam ti pojma to, oba puta sam bio smješten na Manhattanu, nisam bio u NJ.

[dzajko]

British Airways pitanje. Planiram uzeti kartu za dvije osobe (economy basic), vidim tu je uključen mali kofer 8kg za u kabinu po osobi. Mogu li nakon kupnje tih dviju karti nadodati samo jedan checkirani kufer od 23 kg, na jednu osobu? Isto tako pošto u ovoj najosnovnijoj karti ne mogu birati sjedalo, ako kupujem dvije karte, budemo skupa smješteni ili "razbacani" po avionu.

[Mommistake]

Možeš kada hoćeš doplatiti, na site-u kada hoćeš, čak i tamo na aerodromu kod check-ina, kada stavi kofer na vagu.

Ja sam sada letio s njima, 4 leta, svugdje smo sjedili zajedno.

A i možeš tamo direkt pitati na check-inu da ti napravi uslugu i da te stavi zajedno (ako te nisu stavili), super su na check-inu, imaju razumjevanja.
Čak su spremni promjeniti sjedalo tamo na check-inu ako ih lijepo pitaš, bez obzira jel ti već mjesto već bukirano.

I British nema ograničenje na težinu , već samo dimenzijski, čak i za ove male kofere/hand baggage. Tj. mislim da i ovaj mali može biti do 23kg. Sada sam letio iz Miamia, imao kofer mali preko 11kg, ni riječi nisu rekli.

[Milentije]

Unaprijed se izvinjavam za kilometarski post. Samo sam ga C/P sa druge platforme, mrsko mi ga je ovde mjenjati i skraćivati.

Prošlo je više od 2 mjeseca od ovog putešestvija, ali bilo je dosta posla, a realno bilo mi je i mrsko da sve ovo izmiksam. Kako god, videi tek sad izlaze pa ko hoće da vidi kako izgleda pustinja iz p(t)ičije perspektive sada ima priliku.
Letjeli smo u Kairu oko piramida, oazi El Fayoum po pustari i treća lokacija nam je bio Luxor gdje smo letjeli iznad samog grada (i dva poznata hrama Luxor i Karnak), a na zapadnoj obali Luxora iznad hrama kraljice Hatshepsut i doline kraljeva. Ukupno će biti 3 videa (Kairo, El Fayoum i Luxor).

UVOD

Početkom 2023., mart ili april, mi je iskočila reklama na FB za dešavanje koje se sastoji od letenja paramotorom na više lokacija po Egiptu. Fina reklama, ali google ne daje gotovo nikakve rezultate kada se pretražuju pojmovi iz reklame. Na prvu je izgledalo kao prevara.

Veza BIH - US of A - Egipat

Čovjek po imenu Ehab Mahmoud mi je prijatelj. Vrhunski padobranac, jedan je od prvih kupaca naših proizvoda za padobrance zahvaljujući kojem smo sklopili i posao sa egipatskom vojskom (više nevjerovatnih detalja malo dalje u tekstu) pa sam ga kontaktirao da provjerim o čemu se radi. Inače, Ehab je bivši pripadnik egipatske vojske (elitna padobranska jedinica) koji je preselio u Ameriku radi boljih uslova treniranja. Kada sam mu objasnio koju sam reklamu vidio rekao mi je da je to klub njegovog vrlo dobrog prijatelja iz vojske i da slobodno rezervišem turu za sebe i ženu. Poslije mog razgovora sa Ehabom, ne prolazi više od 5 minuta kada dobijam telefonski poziv iz Egipta, sa meni nepoznatog broja. Javljam se i čovjek koji me zove pita jesam li ja Miloš, i da li poznajem Ehaba. Odgovaram potvrdo, objašnjavam odakle i kako znam Ehaba. Čovjek sa kojim razgovaram se zove Tamer Nassem i Ehabov je veliki prijatelj iz vojske. Pošto nam je Ehab zajednički prijatelj Tamer mi kaže da rentiranje tandem trajka, krila i svo potrošeno gorivo nećemo plaćati, za nas je sve džaba. Ostajem šokiran.
Nema šta, to je to, zvijezde su se poklopile i bolje nego što bih mogao zamisliti. Dobijamo predračun, rezervišemo svoje mjesto na događaju. Ostaje samo da kupimo avionske karte do Kaira i čekamo oktobar.

OKTOBAR

Put za Kairo

Putovanje je počelo autom od Banja Luke do Beograda, zatim avionom iz Beograda do Beča, pa iz Beča dalje za Kairo.
Prilikom slijetanja u Kairo vidi se njegova nevjerovatna veličina. Grad se proteže 100 km sa istoka na zapad i 60 sa sjevera na jug. Nastanjen je sa 27000000 ljudi (dvadeset i sedam miliona).
Po izlasku iz aviona, odmah na gejtu, dočekuje nas za nas zadužena osoba. Poslovno obučen muškarac, hlače na peglu, bijela košulja, kravata, sako. Želi nam dobrodošlicu i kaže da idemo za njim. Hodamo za njim ogromnom aerodromskom zgradom. U jednom trenutku mu za pojasom uočim pištolj. Mislio sam da je to OK jer možda pripada aerodromskom obezbjeđenju. Nekoliko koraka kasnije ispod sakoa primjetim automatsku pušku! WTF???
Dok po glavim premotavam razne scenarije i razloge zašto je toliko naouražan lik koji nas je dočekao na gejtu mi stižemo na carinski terminal i pasošku kontrolu.
Tu je X hiljada ljudi, haos, gužva, nema nikakvog reda, pred očima mi mrak. Ko zna kada ćemo doći na red za pregled. Zaustavljamo se i našem domaćinu se pridružuje žena. U arapskom smo svijetu, sa mojom ženom može da razgovara samo druga žena. Mole nas da im damo svoje pasoše. Dajemo im pasoše kako su tražili i stojimo uz zid, na ivici neopisive gužve. Gledamo tu rulju u haosu. Ne nazire se nikakav redosliejd, kako se dolazi na red, ko gdje treba da se kreće, samo razmišljamo koliko će nam sati trebati da prođemo kroz to, da li ćemo uopšte izaći sa aerodroma isti dan. Stajali smo tu oko 10 minuta i razmišljali o prolaznosti života, uz lagano kajanje što smo uopšte došli, kada se pojavljuju čovjek i žena kojima smo dali pasoše. Kažu nam da ponovo idemo za njima i izlazimo iz aerodromske zgrade brzinom svjetlosti, bez ikakvih provjera i pregleda prtljaga. Na izalazu iz aerodromske zgrade nas predaju drugom čovjeku sa kojim čekamo kombi koji će nas sa aerodroma prebaciti do hotela u kojem smo smješteni. I ovaj na pojasu ima pištolj i ispod sakoa automatsku pušku. Raspoloženje nam se popravilo jer smo preskočili svu onu gužvu, ali iznad glava su i dalje upitnici, šta će im toliko naoružanje, gdje smo došli i gdje idemo?

Putujemo kombijem od aerodroma do hotela. Vožnja traje nešto više od sat vremena. Prolazimo raznim dijelovima Kaira. Gledamo kroz prozor, donje vilice nam nekontrolisano vise od nevjerice. Takav haos u saobraćaju, ludilo, nekontrolisane i nepredviđene pokrete učesnika u saobraćaju nisam u životu vidio. Dijelovi grada kroz koje prolazimo nisu ništa manje zapanjujući od stanja u saobraćaju. Sve je nabacano bez ikakvog reda i plana, prljavo, neorganizovano, jednostavno neopisivo. Mrak pada dok smo još u putu. Saobraćajni haos postaje još veći. Niko ne koristi svjetla ni žmigavce. Pješaci pretrčavaju autoput na kojem se saobraćaj odvija u 4-6 zamišljenih traka u jednom smijeru (podione linije nisu iscrtane). Konačno dolazimo u hotel.
Hotel je zapravo čitav resort sačinjen od oko 35-40 zgrada, zgrade su na 3 sprata sa po ~30 apartmana u svakoj. Nekoliko kompleksa bazena, nekoliko različitih restorana (mediteranska kuhinja, italijanska, indijska, kineska,...), trava je pokošena, palme uređene, cvijeće raznih sorti, boja i mirisa. Dijametralna suprotnost onome što se nalazi sa druge strane zidina.
Zadužujemo sobu i smještamo se. Soba je ogromna, odlično uređena. Krajnje pozitivno iznenađenje poslije niza šokova koje smo doživjeli od slijetanja na aerodorm do dolaska u hotel.

Isto veče je organizovan brifing. Tek na brifingu vidimo da će nas biti pozamašan broj, što potvrđuju i organizatori. Naziv dešavanja je Egypt Gate 5. Dakle, peto je po redu i do sad je najveće. Prethodno je brojalo oko 20 letača i 5 gostiju (tandem putnika) i držalo rekord po brojnosti. Sada nas je 72 letača i 19 gostiju (tandem putnika). Na brifingu su nam predočena pravila letenja kojih treba da se pridržavamo. Pošto su piramide u CTR-u medjunarodnog aerodorma, ne smijemo se penjati više od 200 m AGL. Zbog turista koji će biti ispod nas, a i samih piramida ne smijemo letjeti ni ispod 30 m AGL niti prilaziti piramidama na manje od 30 m. I u suštini to je sve od bitnih informacija koje smo dobili. Komunikacije među pilotima nema, kao ni između pilota i LZ-a. Jedini način da se javimo u slučaju nekog vandrednog događaja je WhatsApp grupa i to je to. Džaba sam ponio svoju airband radio stanicu zbog koje ću kasnije imati problem sa policijom i carinom prilikom izlaska iz Egipta... Ludilo!

Plan je da se leti oko piramida 3 dana, 1 dan u oazi El Fayoum, zatim imamo jedan dan "slobode" kada avionom idemo iz Kaira za Luxor, pa 2 dana letimo u Luxoru i zatim idemo nazad u Kairo.

KAIRO

Ustajemo u 4:30 da bi do 5 sati bili spremni za polazak na plato Gize. Tu se upoznajemo sa vremenskom dimenzijom Egipta. Kod njih sve kasni i ako kažu da je polazak u 5:00, to znači u 6:00, ali nikako prije 6:30. Sa zakašnjenjem dužim od jednog sata po nas dolaze dva autobusa koji će nas transportrovati od hotela do platoa Gize.
Na plato Gize dolazimo poslije nešto manje od sat vremena vožnje. Sunce se tek pojavljuje na horizontu, piramide se naziru u daljini u izmaglici.
Na popločanoj površini su složeni paramotori, oko 70 komada. U daljini vidim i 3 trajka. Jedan je njihov za komercijalne tandem letove, drugi je onaj koji sam ja rentirao da letim u tandemu sa ženom, treći je dopremio čovjek iz US of A koji je sa sobom poveo i desetak tandem putnika sa kojima će letjeti na svim lokacijama.
Odlazim do trajka da uradim predpoletni pregled i doživljavam novi šok. Motor je u katastrofalnom stanju, elisa oštećena. Gledam i ne vjerujem šta su nam dali da letimo. Odlazim do njihovog mehaničara i tražim alat da motor dovedem u kakvo takvo letivo stanje. Žice su iskidane na nekoliko mjesta i spajane su tako što je izolacija samo skinuti i žice rukom uvijene jedna sa drugom, izloacija nema. Sređujem džumbus sa žicama, izolujem ih. Rješavam problem crijeva za gorivo koje curi. Na elisi su napadne ivice oštećene, ali tu ne mogu ništa. Otvorim rezervoar i pogledam u njega i vidim prozirno gorivo, nema boje, kao da nije zamješano ulje. Oni koriste Motul 800 ulje koje je crvene boje, ali meni gorivo u mom rezervoaru ne izgleda kao da ima ulja u sebi. Pitam njihovog mehaničara i ekipu koja je zadužena za gorivo da li su 100% sigurni da je u moj trajk nasuta mješavina, odgovaraju mi da jeste. Prihvatam njihov odgovor i odlazim da uzmem krilo. Uzimam ruksak u kojem je spakovano krilo. Vadim krilo i doživljavam novi šok. Krilo izgleda kao da je prošlo oba svjetska rata i još po neki vatreni okršaj između. Pitam imaju li neko drugo, kažu da je to jedino tandem krilo koje imaju za rentanje. Sad više nisam ni razočaran nego sam bijesan zbog stanja u kojem je oprema. Ipak, odlučim da prvi let obavim sam, da vidim kako se to sve ponaša u letu. Ako sve prođe kako treba idem da bacim bar jedan let sa ženom.
Poletim, odradim jedan kratak let, motor i krilo se ponašaju zadovoljavajuće. Sletim, pokupim ženu i krećemo na prvi let.
Polijećemo. U vazduhu se već nalazi poveći broj letača, svi žure do piramida. Prizor nestvaran, lagana izmaglica, a na oko 1.5 km od nas vide se piramide. Ubrzo se i mi pridružujemo ekipi koja je već stigla do piramida i letimo oko njih. Zaista nestvarno. Na TV-u to izgleda grandiozno, uživo je još moćnije, još fascinantnije. Prvi dan je bilo nekog vjetra koji je dolazio iz takvog smijera da su rotori od piramida pokrivali sfingu pa zbog toga prvi dan nismo letjeli nisko. Držali smo se na visini vrhova piramida i razgledali plato, piramide, sfingu, grobnice i sam Kairo odozgo. Prvi let je trajao oko 35-40 minuta i pozicija sjedenja na trajku je počela da me zamara. Ko me poznaje zna da sam povećih gabarita, a trajk kao da je pravljen za patuljke, još mu je i gas na nozi a ne na ruci kako sam navikao. Ugao sjedenja i pozicija gasa na nozi me ubijaju i odlučujem da idemo na slijetanje, da malo odmorim nogu, pa ćemo ići još jedan krug malo kasnije.
Sletjeli smo, doručkovali, odmorili i spremili se za još jedan let. Odmah po polijetanju osjeti se termika. Nije strašno, ali nije ni za relaksirano razgledanje krajolika. Nastavljamo dalje, ali kako se primičemo piramidama koje se nalaze na samoj ivici grada situacija sa termikom postaje sve gora. Trese sve više i više, ja gledam u ono krilo i nemam povjerenja u njega. Dolazimo do piramida, pravimo polukružno oko njih i odmah produžavmo nazad na slijetanje. Let je trajao oko 10 minuta.
Nakon slijetanja mi prilazi Johnatan, jedan od letača iz Amerike kojeg smo upoznali dan ranije. Pita me može li posuditi naš trajk jer su mu Egipćani dali neku ženu za tandem putnika jer su oni pretrpani, imaju mnogo mušterija pa će im on pomoći da to malo ubrzaju. Ja mu prepuštam trajk, on pakuje putnicu i polijeće sa njom. Mi odlazimo u hlad, pod šator. Prolazi neko vrijeme, ne vidim Johnatana na zemlji, ne vidim ni trajk. Bacim oko na nebo, ne vidim ga ni gore. Prošlo je više od 30 minuta od kako je otišao, trebao je već da se vrati. Kroz koji minut stiže poruka u WhatsApp grupu. Johnatan šalje sliku i piše da je imao otkaz motora iznad piramide. Sve je uredu, sletjeli su pored piramide, uspio je naći komad pustinje bez prevelikog kamenja i prizemljiti bez incidenta.
Kada se vratio sa trajkom na LZ porazgovaram sa njim i pitam kada i kako je došlo do otkaza. Kaže da je motor u jednom trenutku samo zakovao, bez ikakve naznake prije toga. To se desilo nekih 5-6 minuta od polijetanja, taman što su došli do velike piramide. Probam da okrenem elisu, ne ide. Osovina kao da je zavarena u kućištu. Ni milimetar da mrdne. Mehaničar me udaljava od trajka i više nisam imao priliku da analiziram šta se desilo. U razgovoru za Johnatanom obojica imamo pretpostvaku da je motor zaribao zbog lošeg podmazivanja. Sada mi ona boja goriva (ili manjak boje) od jutros ponovo dolazi do mozga i čini se da sam ipak bio upravu, da ulje nije bilo dodato u benzin. Već je oko 11 sati, to je kraj letenja za prvi dan, termika je prejaka. Sa LZ-a idemo na izlet u muzej.

Drugog dana ujutru, nakon ustajanja u 4:30 i ponovljenog kašnjenja autobusa dolazimo na LZ. Naš trajk nije popravljen. Sjedimo pod šatorom i tražimo rješenje. Pošto trajk koji smo rentali više nije u funkciji Egipćani dogovaraju sa Hoseom iz Amerike da mi posuđuje svoj trajk kojim radi tandeme sa ljudima koje je on doveo u Egipat. Ja mogu da letim njegov trajk kada on završi sa svim svojim putnicima ili kada pravi pauzu. Dobro je, imaću da letim bar nešto. Hose pravi svoju prvu pauzu, ja uzmimam njegov trajk koji je potpuno nov, kao i tandem krilo. Tako smo drugog dana napravili jedan let negdje oko 10 sati, termika je već počela, ali je situacija nešto bolja nego juče. Pravimo let od nekih 25-30 minuta. Oduševljen sam Vittorazi Cosmos 300 motorom. Nevjerovatno izbalansiran motor, trokraka elisa sa kvačilom. Vibracije gotovo nepostojeće. Nevjerovatna mašina!

Poslije drugog dana letenja organizator nam je saopštio da nas za večeru vode na krstarenje Nilom i da će večera biti poslužena na brodu. Dobro druženje, egipatski folklor, ples i muzika, dobra hrana. Tu se događa još jedna nevjerovatna stvar, gdje ostajem zatečen, ubjeđen da je u pitanju skrivena kamera. Naime, poslije večere započinjem razgovor sa jednim čovjekom iz organizacije čitavog dogadjaja. Neka bezveze priča, ne pričamo nešto posebno o letenju već me pita odakle sam i kako mi ovde živimo i slične gluposti. Pita me čime se bavim. Pošto je teško objasniti šta proizvodimo nekome ko nije padobranac (ciljaš), samo mu kažem da proizvodimo neku elektroniku za padobrance i padobranska takmičenja. On začuđen pita o čemu se tačno radi i kaže da je i on vojni padobranac i da je još uvijek u službi. Otvorim sliku proizvoda na svom telefonu i pokažem mu, kad on sav iznenađen viče: "Pa ja znam te sisteme!". Ja u još većem čudu ga pitam kako zna. Kaže on meni: "Pa ja sam ove sisteme kupovao za egipatsku vojsku, ja sam bio oficir za nabavku." Gledam ja njega, gleda on mene, sad ni jedan ni drugi ne vjerujemo šta se desilo. Okrenem se oko sebe da vidim hoće li mi prići neko i reći da je neka zajebancija u pitanju, niko ne prilazi. Pitam njega je l' me on zajebava, odgovara mi da ne. Pitam ga još jednom odakle zna za te proizvode, a on ponavlja istu priču. Obojica smo u nevjerici. Na telefonu otvaram mail, pretraživanje po imenu kad ono stvarno, nas dovjica smo se dopisivali 2019. godine kada je egipatska vojska kupila uređaje od nas. Kolike su šanse da se nas dvojica sretnemo na takav način??? Izgleda da planeta postaje tijesna...

Trećeg dana posuđujemo trajk od Hosea čim smo izašli iz busa, sunce još nije ni izašlo. Vjetra gotovo da nema. Letimo nisko i jako blizu piramida. Letimo i oko sfinge na maloj visini. Ne želeći da Hose i njegovi putnici dugo čekaju na nas, let smo završili sa manje od 30 minuta.

Tako su protekla tri dana na platou Gize u letenju oko Piramida. Svaki dan poslije letenja smo išli na izlete u muzeje, džamije, i druge lokacije od turističkog značaja.

Toliko za sada. Izvinjavam se da kilometarski tekst, ali eto, ima se šta napisati. Tu je i prvi od 3 videa. U ovom je u par minuta zbijeno nekih sat i po letenja oko piramida. Sledeći video će biti iz oaze El Fayoum.