|
17.08.2007., 22:27 | #1 |
Premium
Datum registracije: Jan 2005
Lokacija: -
Postovi: 1,679
|
Naponi, voltaže,...
Htio bi i to područje malo proučiti..pa me zanima što dobivam s dizanje-spuštanjem voltaže, što bi sve trebal znati o voltaži i naponima,latencijama? Može mi netko to malo objasniti ukratko, dati neku stranicu...a vjerujem da bi i drugima proširili to znanje, ak se netko dobro kuži u to da napiše neki vodič pa da postane sticky...jer vidim da se dosta o tome govori, al ja mogu samo čitati... |
17.08.2007., 22:47 | #2 |
Premium moderator
Datum registracije: Aug 2005
Lokacija: Zagreb
Postovi: 4,600
|
Dizanjem napona se nekoj komponenti može dovesti više watta, što u OC-anju rezultira povećanjem max. takta. No, nuspojave su veće zagrijavanje (i time kraći radni vijek ako se neadekvatno hladi) i ako se napon digne iznad nekakve deklarirane vrijednosti, propadanje komponente se može drastično ubrzati. Recimo SNDS - Sudden Northwood Death Syndrome. Northwood Pentium 4 jezgre nisu dobro podnosile dizanje napona iznad max. vrijednosti (1.7V) i nakon toga su imale tendenciju odlaženja u vječna lovišta. Postojali su primjeri kad je korisnik podignuo napon iznad 1.7V (recimo 1.8V), provrtio SuperPi, restartirao računalo i procesor je bio mrtav, makar je bio adekvatno hlađen. Dizanje napona iznad neke max. vrijednosti najvjerojatnije utječe na raspored atoma u kristalnoj rešetci, tako da im poremeti raspored ili ih izbije iz rešetke...Također se može dogoditi postepeno otkazivanje komponente, recimo primjer Micron D9 čipova. Ako se drži memorija na visokom naponu, u jednom trenutku memorija može dobiti greške i računalo postati nestabilno. Problem se privremeno "riješi" tako da se još više povisi napon. Tada je prividno sve O.K., no taj se proces sve brže i brže odvija i tako se sve ćešće treba davati viši napon dok ne - crkne Podizanje napona nije nužno zlo, ako se radi s oprezno i s adekvatnim hlađenjem. Recimo za 180 nm procesore, poput Wilamette jezgre max. napon je 2.1V, za 130 nm poput Northwooda 1.7V, za 90 nm poput Prescotta 1.55V a za 65 nm poput Cedar Milla i Conroe-a je također 1.55V. Za AMD se može primjeniti nekakva slična formula, znači oko 1.5-1.55V za 90 nm proceve i do 1.5V za 65 nm. BTW podizanjem napona recimo procesoru se povećava opterećenje napajanja i MOSFET-a na matičnoj ploči, što isto rezultira većim zagrijavanjem. Ako napajanje na tvorničkom taktu daje "na knap "snage da računalo normalno radi, povišenim naponom (i OC-om naravno), možda napajanje neće više imati dovoljno snage i neće se moći računalo upaliti.
__________________ Zadnje izmijenjeno od: Swarm dude. 17.08.2007. u 23:00. |
|
|
Oglas
|
|
17.08.2007., 22:57 | #3 |
Moderator
Datum registracije: Dec 2004
Lokacija: Zagreb, Tresnjevka
Postovi: 9,505
|
Uglavnom, gleda se da je 10% u granicama normalnog. A sada, voltaža ima jako puno (ovisno o BIOS-u može imati i do 10 postavki voltaža za određeni dio, CPU, NB, SB, LDT, VDIMM etc). Al važno je pravilo - dižeš kad moraš zbog nestabilnost i ako nisi zadovoljan dobivenim. Neka stvar može raditi 10 godina na povišenom taktu, a opet, može odapeti samo tako. Uglavnom se na netu nakon par mjeseci vidi šta odlazi (Micron chipovi su znali odlaziti sami od sebe, ali imaš garanciju tako da problema nema). A latencije ? Opet ima sve, ali tu važi - što niže to bolje. Uglavnom se govori o latencijama memorije, ali od C2D i latencijama chipseta (nije ko memorija da se može poštelavat, nego jednostavno se govori o strapovima). Snižavanje napona dovodi naravno, do manjeg zagrijavanja i slična je stvar kao sa dizanjem napona. Provjerava se nestabilnost isto kao i kod dizanja napona (ili samo dizanja frekvencije). Bilo je priča naravno da se nižim naponom ubijaju isto komponente i logikom se može zaključiti je da je to istina. Sve što je izvan tvorničkih granica je loše. Ali zanimljivo je da ljudi bez imalo straha podižu napon, a frka ih je kad idu undervoltat Iako, davanje više voltaže je zasigurno više štetno (po mojoj nekoj logici). |
|
|
Oglas
|
|
|
|