Onda je tu kod mene još dobro. Imamo no kill azil i uglavnom se psi udomljavaju makar i nakon 2 godine. Je da su prebukirani, ali ide nekako.
Imam tuđeg pesa, od betonare blizu mene, čuva tamo, nitko ga ne šeta, ne vodi veterinaru, a vlasnik je betonara. Uspjeli smo se supruga i ja nekako infiltrirati i sprijateljiti se s voditeljem, da nam da ga uzmemo, šetamo, hranimo, vodimo veterinaru, jer šef nije dao voditelju da ga vodi kad je imao problem s okom. Ja sam ga vodio, izgubio bi oko inače. Uskoro voditelj ide u penziju pa će dogovorit s šefom da ga ja uzmem.
A pazi, priča mi veterinar, dođe lik da bi on da mu uspavaju pesa. Pita veterinar jel bolestan, što mu je?
- Nije mu niš nek bi si ja štel drugoga nabaviti, sused kaj je lovec i ima pušku je h bolnice i nemre ga streljiti.
Reko mi je da su mu se smrzli windowsi tad. Ne znam šta bi ja da je meni to reko. Stvarno ne znam.