Što se realnosti tiče, ona nije prenapuhana. Da, treba (zdravo) jesti i spavati, ali te potrebe se lako riješe, naročito kasnije kad novac (groschen se zove) nije više problem. Što se ozljeda tiče, dobar koncept, ali da ne bude preteško, postoje i healing potioni koji to rješavaju. Tako da su dodali taman malo realnosti da učine igru zanimljivijom i lakšom za uživiti se, ali ne toliko da opterete igrača i slome gameplay pošto osim magije i dalje imamo sve na što smo navikli u RPG-ovima.
Ono što do sada nisam vidio i što bi bilo fora jest borba na konjima ala Mount&Blade. Mislim, može se boriti s konja, ali malo je nezgrapno i nema lanceova, koje su bile glavno oružje vitezova u srednjem vijeku (i ranije). Nema ni craftanja oružja, ali to mi niti ne nedostaje pošto je u većini igara implementirano reda radi.
Općenito, iznenađuje me koliko se malo borim nakon 25 sati u igri. Sve su to bile trening borbe ili odmetnici po putu, što se sve moglo i izbjeći. Ostatak je čisti roleplay, avantura skoro. Kasnije očekujem veće borbe, ali priču sam tek zagrebao... Tako da pazite što tražite od igre, ako vam je legao Witcher 3, mislim da ćete uživati. Ako očekujete Oblivion ili Skyrim, to su puno puno jednostavnije arkade u odnosu na Kingdom Come. Ova igra je immersive storytelling iskustvo s velikim naglaskom na dijaloge i mogućnost izbora, a lutanje po svijetu i (rijetka i spora) borba samo bonus.
EDIT: Ok, priznajem, prošli tjedan sam završio Mass Effect Andromeda koji je jedna od najgorih igara koje sam ikad završio i ne mogu se načuditi tko danas radi takve igre čiji singleplayer podsjeća više na World of Warcraft i pun je grindinga i besmislenih fetch questova i loših design odluka, umjesto ovakvih umjetničkih djela u kojima od grindinga nema ni g i sve je smisleno.
Npr., onaj quest s fratrom i citiranjem Jana Husa je jedan od najboljih i najzabavnijih, a istodobno najdubljih questova ikad, na razini najboljih u Witcheru. Vidjet ćete kad dođete do njega, nezaboravan je
