Citiraj:
Autor telefunken
pretpostavljam da proučava AI na temelju traženih parametara
i pretpostavljam da ne gledaju tko je ukucavao pr0n već da grade sliku povezanosti tko radi gdje i tko zna što, gdje onda takve informacije koriste u špijunskim scenarijima ili smaknućima. Kod nas kao beznačajnih vazala SAD-a koji u svjetskoj politici i ekonomiji ne doprinosimo ni u promilima se to baš i ne prepoznaje kao problem no nekom Iranu koji pokušava imati svoj nuklearni program pa im ciljano pokantaju znanstvenike iz tog programa (desilo se nekoliko puta, eno i sad im je neki dan bila teška sabotaža na postrojenje) sigurno itekako brine. Mislim brinulo bi i nas da nam recimo grupa znanstvenika s Ruđera pogine u nekoj sumnjivoj nesreći pa ispadne da su razvijali nešto za nekoga što se nije svidjelo US službama a d ato nisu političkim pritiskom mogli zaustaviti (rezamnjem financija iz EU fondova za navedeni projekt ili sam Ruđer). Politika je kurva a to se najbolje vidi upravo kad US nametne sankcije pojedincima neke zemlje (najčešće Rusima) gdje je pitanje kako znaju da baš tih par ljudi su ključni za sankcioniranje...
|
Sve to stoji ali tu si opet došao na ono što sam i ja naveo - neciljana špijunaža nema smisla. Znači možda se špijunira ciljano ali samo određene mete i određenim sredstvima. Ali za takvo nešto sigurno se ne oslanja (samo) na Minix u Intelovom procesoru jer je dovoljno da računalo nije povezano na internet i sve teze o takvom špijuniranju padaju u vodu. A svi znamo da "osjetljiva" računala nisu povezana na internet, počevši od američkih FBI, CIA, NSA i inih agencija koji su same priznale da im određene mreže uopće nemaju pristup internetu.