Citiraj:
Autor Old Iggy
Prvo što moramo definirati je tko i kako daje jamstvo i na osnovu čega. Zakon o obveznim odnosima i Zakon o zaštiti potrošača su tu glavni elementi na koje se netko može pozivati.
Koliko se sjećam, ni ZOO ni ZoZP ne definiraju nikakav račun, dapače, jedino se pozivaju na jamstveni list (u nekim uvjetima), kod kojeg je jasno navedeno i to da je jamstvo definirano na bilo koji način prije prodaje (ukljuujući i npr. reklamno, usmeno it.), ali da mora biti i izdano u pismenom obliku na bilo koji trajni način ako kupac zatraži.
Račun je problematičan iz više razloga: prvi je taj da 90+% računa u sebi nema direktnu poveznicu s uređajem koji kupac kupuje (npr, u IT-u model / serijski broj), kupac ga ne mora niti ga je dužan ni imati ni čuvati iz više razloga (npr. poklon, već zamijenjen dio, itd.), nekad nije prenosiv i slično.
Jamstveni list je nešto što je standard već desetljećima, ja kad kupujem uvijek tražim ovjeru, dio trgovaca se buni ("pa ne treba vam, imate račun"), ali svejedno ovjere.
Kad je roba zamijenjena, mora postojati nekakav pismeni trag (servisni / radni nalog i slično) gdje opet mora biti navedeno što je i kako napravljeno. Ako je zamijenjen uređaj, ide novo jamstvo.
I da, vrijedi za sve.
|
baš zbog toga te trgovac
može tražiti dokaz kupnje ukoliko reklamiraš proizvod u trgovini i ako je takav interni propis, i čak tu nema nikakvog prekršaja.
velika većina će te tražiti i potencijalno odbiti ukoliko ga nemaš (ili predložiti druge opcije) jer nemaš dokaz kupnje.
Nije stvar u konačnici u tom famoznom komadu papira, nego da ti
kao kupac trebaš imati nekakav dokaz da je stvar kupljena određenog datuma kod trgovca kod kojeg reklamiraš.
sve ostalo se da riješiti, aposlutno sve, to vam garantiram... *
ne razumijem što je tu sporno nekima?
kupio bih gorenje vešmašinu u emmezeti, i kad mi rikne, galamio bi u pevecu da ja ne trebam račun prilikom ostvarivanja jamstva, i da sam kod njih uzeo...
p.s. doživio ne jedamput di ljudi zaborave ili "zaborave" gdje su kupili proizvod, a nemaju račun.
zato je bitno "forsirati" trgovca da vam uredno ispuni jamstveni list ukoliko ga artikl ima!
*jest da je IT i generalno elektronika specifičnija jer za nju treba jamstveni, dok npr. za cipele ne dobiješ jamstveni, al su generalno pravila ista.*
davatelju jamstva ili servisu je račun manje bitan ali i on kupca (ili trgovca) ima pravo tražiti račun na uvid uz ovjereni jamsteni, kako bi se uvjerio da je proizvod reklamiran u propisanom datumskom roku, te da se i jamstveni podudara sa računom.
tu kao kupci imamo pravo odbiti dati račun na uvid, ukoliko je jamstveni uredno popunjen.
generalno račun sadrži naziv proizvoda te možda kakvu dodatnu informaciju te je to dovoljna poveznica za ostvarivanje jamstva. (na stranu moguće manipulacije sa računima u bilokavom obliku)
još nisam vidio račun da nema nikakve veze sa kupljenim artiklom, ali čak i ako se takvo nešto dogodi, trgovac internom pretragom utvrđuje valjanost
artikla u sustavu vođenja robe, možda npr. naziv artikla je predugačak za račune tiskane na manjim formatima od A4 (tipa standardni maloprodajni račun na termo papiru).
to što je u 'rvackoj nedođiji sve sustavno loše, a dobar dio potrošača ne razumije/krivo tumači svoja prava i ne čuva račune i/ili jamstvene, jest drugi par opanaka.
onaj trenutak kada se budu povezali s/n brojevi sa računima, tada će svima biti lakše, neovisno o postojanju računa.
@destrojer
iako ti skeniranje računa pomaže da sačuvaš podatke o vremenu kupnje i artiklu, vrlo vjerojatno ti većina trgovaca neće uvažiti takvu kopiju računa prilikom reklamacije, ali ćeš im barem olakšati da ti naprave valjani izvod kako bi ostvario svoja prava. naravno, sve to ovisi od trgovca do trgovca.