No, opće kulture radi, valja istaknuti osnovne principe obje tehnologije:
Rezistivni TS ekrani
Oni se sastoje iz više slojeva od kojih su bitna dva sloja vrlo fine i guste mreže tankih vodiča između kojih se nalazi izolacijska mrežica. Fizičkim pritiskom na površinu, ekran se ugiba i na mjestu dodira stvara kontakt vodljivih mreža. Mjerenjem pozicije na kojoj je kontakt ostvaren se dobivaju koordinate točke na ekranu koja je dodirnuta. Dakle, rezistivni ekrani, po definiciji, moraju biti savitljivi da bi se kontakt između mreža vodiča mogao ostvariti, ne smiju imati nikakvo zaštitno staklo pa su osjetljiviji na oštećenja i relativno su podložniji oštećenjima jer se sastoje od "pokretnih dijelova". Ključna riječ u ovoj tvrdnji je "po definiciji" - takve su im bile prvenstvene karakteristike što je vremenom unaprijeđeno.
Kapacitivni TS ekrani
Oni se sastoje od vodljive mreže zalijepljene na staklo ili neki drugi materijal. Mreža je pod stalnim naponom i dodirivanjem jedne ili više točki na ekranu zapravo pravimo poremećaj u električnoj mreži. Mjerenjem padova napona u mreži se dobivaju točne lokacije pritiska na ekran. Pozitivne karakteristike ove tehnologije su da u startu podržava MT i da je otporna na oštećenja i atmosferilije jer se mreža vodiča zaštićuje staklom ili nekim drugim prozirnim materijalom. Također je ta tehnologija trajnija jer uporabom ne dolazi ni do kakvog habanja budući da nema pokretnih dijelova. Kao nedostatak valja napomenuti da je za remećenje naponske mreže potreban električno vodljiv podražaj - kao što je dodir prstom, dok (opet: po definiciji) su takvi ekrani (bili, u prvo vrijeme) neosjetljivi na dodir stylusom (olovkom) pa time i neupotrebljivi za rad sa stylusom i manje precizni.