Citiraj:
Autor Drug Brko
Pa zato postoji dijalog. Kažeš fino što ti tišti grud i je li se može na tome poraditi. Ako vidiš da ne može ili da netko s tobom ni je želi razgovarati i da je tako kako je, nastaviš raditi, radiš minimalno što je za radno vrijeme i platu propisano (na 1 zubu ručne) i tražiš posao negdje drugdje. Kad ga nađeš, daš otkaz i sa smješkom odeš.
To govorim za slučaj koji si naveo, za one koji ne mogu samo tako se ustati i direktora pljasnuti kitom po čelu.
|
Naravno. Nitko ovdje ne preporuča tantrume i ispade, niti instant otkaze, ko u filmovima... postoje otkazni rokovi, nemojte brijati na filmove.
Logično da si nađeš novi posao prije nego daš otkaz na ovom poslu. Ako te gazda pusti i prije otkaznog roka u tom slučaju, još bolje.
Citiraj:
Autor Nybelung
Vidim, mnogi nikad nisu nikog zaposlili.
|
Jesam. Samo 3 osobe (odjednom max dvije). Ali ne vidim kako je to relevantno za ovu temu? Dal to znači da sam ih trebao tjerati da mi svaki dan zahvaljuju što imaju posao? Da sam ih smio tretirati kao da nemaju pravo na privatni život? Ili nešto treće podrazumjevaš?