Citiraj:
Autor Cuky
Postujem stav i u apsolutno je u redu.
Sranje je samo sto je hrpa ljudi u kreditima i ima familiju pa si nazalost ne mogu dozvolit da se dignu i napuste posao kad im prekipi.
Lako je to napravit kad si doma kod staraca ili kad si jos uvijek samac (bez familije). U suprotnom to i nije bas tako lako.
|
Pa zato postoji dijalog. Kažeš fino što ti tišti grud i je li se može na tome poraditi. Ako vidiš da ne može ili da netko s tobom ni je želi razgovarati i da je tako kako je, nastaviš raditi, radiš minimalno što je za radno vrijeme i platu propisano (na 1 zubu ručne) i tražiš posao negdje drugdje. Kad ga nađeš, daš otkaz i sa smješkom odeš.
To govorim za slučaj koji si naveo, za one koji ne mogu samo tako se ustati i direktora pljasnuti kitom po čelu.