Bome utječu. Trzam se na svašta. Imam osjećaj da mi je tijelo baš napeto i da samo isčekuje slijedeći. Na bilokakvu vibraciju (zatvaranje vrata, skakanje djece na katu iznad itd) točno osjetim kak mi se mišići ukoče na djelić sekunde. Ove spike da ne mislite o tome si možeš mačku za rep zavezat. Ne radim to svjesno. A stanujem na dva mjesta; armirano betonska zgrada i obiteljska kuća. Nijedno nema oštećenja koja se ne mogu riješit s malo gleta i farbe. I bez obzira na to, i dalje se trzam. Brijem da je to neka vrsta PTSP-a. Blaža naravno u odnosu na ratne. Al mislim da će proć s vremenom, već sam se bio opustio nakon zagrebačkog mada ne skroz.