Nije fer pretpostavljati da se vani radi puno sati. I u Hrvatskoj se na bausteli radi puno sati za kikiriki.
Ukoliko ne govorimo o bausteli, vani mozete ocekivati postovanje od poslodavca prema slobodnom vremenu svakog radnika. U to se ne ulazi i to se vrijeme ne dira.
Posao ne nosite doma, ja se mogu doslovce svaki dan nakon posla iskljucit kompletno, a to nisam osjetio u niti jednoj IT firmi u hrv.
U mom slucaju, nije bilo pitanje novca, bilo je pitanje mentaliteta i odnosa okoline prema coeku. I to ne samo u poslu, nego opcenito, to je drugaciji enviroment.
Enviroment gdje se podrazumijeva reci "thanks a million", "so sorry", "how are you?". U takvom okruzenju se covjek automatski osjeca drugacije, zivot ima drugaciji okus.
Najbanalniji primjer: nakon voznje busom svaki putnik zahvaljuje vozacu na prijevozu, vozac uzvraca nazad istom mjerom.
Automatski "sorry" dobivate za sve, tu je postovanje i respect prema svakome na prvom mjestu. Naravno da ce te naici na sve i svasta, ali govorim u globalu, u velikoj vecini slucajeva.
Imam feeling da kada god se pokrenu ove rasprave uvijek zakljucci budu isti, vani rintas ko konj i zaradis vise, ali doma je uzivancija ali uz besparicu.
To je zabluda, neistina, i svatko tko je otisao van raditi bilo koji posao koji nije baustela zna o cemu govorim. Drugo, sto se tice financija, jedinu razliku koju ja osjetim je da ljudi ovdje ne pricaju o financijama, o novcu.
Jednostavno im to nije dio dnevnog vokabulara. Cak i oni na minimalcu imaju dovoljno da ustede par stotina eura svaki mjesec. To je prva promjena koju sam osjetio, tih napornih babskih prica oko love nema. Cudno zvuci, ali je tako.
Zivot u hrvatskoj uz neku normalnu placu je lijep, i to mogu sada sa sigurnoscu reci kada sam isprobao zivot van nje. Svi smo drugaciji, svi imamo drugacije zelje i prioritete, i svi trebamo pristupati takvim odlukama individualno.
Ja sam imao siguran posao u hrv, u struci u kojoj zelim raditi i nemogu reci da sam bio zadovoljan zivotom. Znao sam tocno po sto idem i zasto idem, i to sam i dobio. Ako gledate na to kao na tudinu, to ce te i dobiti ako odete i tako ce te se i osjecati.
Znam samo dva hrvata koja su dosla ovdje i actually isprobavaju tradicionalnu irsku prehranu, interesiraju se o kulturama i tradicijama, svi ostali nostalgicno kukaju kako nema sarme, makijata i cevapa, a kisa nikako da stane.