Ujutro poslovođi dođe mail od gazde: "gurajte proizvod xy, na svaki prodani ide poticaj od 30 kn".
Veći dio prodavača će to napraviti radi ekstra love, jer ne bi radili na takvom mjestu da ima boljih opcija.
Manji ne želi prodati obraz. Kupac će im se vratiti, vidjeti ih na cesti, u društvu negdje i reći "gle, to je ovaj koji mi je uvalio sranje".
Problem je što ovih drugih ima jako jako malo. Obično je to ova starija ekipa.
Mlađe nije briga previše (iako ima iznimki), proizvođači više ni ne ulažu u edukaciju prodavača jer se prodavači prebrzo mijenjaju. Svima je to usputna stanica do nečeg boljeg.
Pozitivan primjer, nedavno sam bio u Poreču i stanem u Svijet Medija i malo bacim oko na novitete. Zapričao sam se s mlađim prodavačem i nekih pola sata mi je prošlo samo tako. Ima entuzijastičnih mladih ljudi, koji se trude biti u toku s vremenom i od kojih ćeš saznati nešto više.
Onda imaš prosječnog kupca koji će takvog udaviti na sat vremena, da bi došao doma i kupio tu istu stvar za par kuna jeftinije u nekom drugom webshopu ili ode u susjednu trgovinu. Ako se već idem informirati u fizičku trgovinu i dobijem dobru uslugu, onda ću dati i tih par kuna više i podržati poslodavca koji očito ulaže u edukaciju svojih radnika.
Očekivati da prodavač zna sve o svakom modelu perilice (njih 100+) koje su izložene je suludo. Asortiman se mijenja svako malo, razlike među modelima su premale, čak i među proizvođačima...i sve se svelo na različita marketinška imena istih funkcija.