Procesor:
Kriptične oznake RISC (Reduced Instruction Set Computing) procesora koji se koriste u ovakvim uređajima neće pomoći ocjeni je li ugrađeni procesor dovoljan za ugodan rad. Brzina hoće. Recimo da bi brzina od 1GHz bila jamstvo da tablet neće štucati, iako pri velikoj većini radnji i oni tableti sa 600MHz i 700MHz procesorima rade sasvim pristojno. Uglavnom, pravilo je da će skuplji i brand name uređaji raditi brže i bolje jer će osim bržih procesora vjerojatno imati ugrađenu i bržu memoriju, brži chipset itd... A trenutni hit su dvojezgreni procesori brzine 1GHz koji su unatoč mizernoj potrošnji struje prilično moćne stvarčice. Smjer u kojem će se razvijati primjena procesora bi mogao dobiti i alternativu, i to u Intelovoj Atom platformi, jer se pojavljuju tableti temeljeni i na toj tehnologiji...
Grafika:
Iako RISC procesori koji se koriste u tabletima većinom imaju već ugrađene instrukcijske rutine za grafičku akceleraciju, nije zgoreg ako u opisu tableta piše da ima neki hardverski grafički akcelerator koji će mu pomoći pri grafički zahtjevnijim zadaćama ili pri reprodukciji filmova. Trenutno je hit nVidijin chipset TEGRA2 koji svojim velikim mogućnostima i niskom potrošnjom daje novu dimenziju grafici na tabletima. No, to nosi i svoju cijenu.
Radna memorija:
Izbjegavajte uređaje koji imaju osnovnih 128mb rama jer je to malo. Hardverska nadogradnja je mission impossible, tako da što kupite - na tom će i ostati. 256mb je nekakva normalna količina radne memorije s kojom ne bi trebalo biti nikakvih problema a rijetki, i skupi, uređaji dolaze s 512mb memorije. Tu je također bitna verzija Androida koju vozite, jer Android 2.2 Froyo dopušta instalaciju aplikacija na SD (SDHC) karticu, dok ste sa Eclairom, 2.1 osuđeni na priličnu gužvu u memoriji i ograničen broj aplikacija. Ili na dodatno čarobiranje kojim ćete to omogućiti...
Storage memorija:
Što se tiče memorije koja dolazi sa tabletima ona jako varira, od 512mb pa do 16 ili 32gb i u obliku je NAND flash chipova, dakle nema pokretnih dijelova. Naravno, što više - to bolje, ali ako i zaglavite s 1 ili 2gb memorije, nije strašno, storage memorija se može proširiti SD ili SDHC memorijskim karticama kapaciteta 1, 2, 4, 8, 16 ili 32gb. Daljnje proširenje memorije je moguće pomoću USB stickova ili kod rijetkih uređaja spajanjem USB vanjskog diska.
Kvalitetniji tableti će imati podršku za SDHC memorijske kartice koje su značajno brže od SD kartica. Valja obratiti pozornost na to da SDHC format kartice nije unazad kompatibilan, pa ukoliko tablet podržava samo SD kartice, osuđeni ste samo na njih zauvijek.
Vrlo su rijetki tableti koji dolaze s ugrađenim minijaturnim hard diskom, što osigurava veliku storage memoriju ali se odražava i na cijenu.
Povezivost:
WI-fi, dakle 812/11b,g protokol bežičnog povezivanja. Kvalitetniji imaju ugrađenu i 802/11n komunikaciju koja je brža. No ne nužno i neophodna. Ukoliko vam bežični router (kućni ili na poslu) ne podržava "n" protokol, onda nažalost imate fičr viška na tabletu koji ne možete iskoristiti. Nadalje, mrežni RJ45 konektor za 100mbps ili 1gbps žičnu mrežu, USB ili mini USB port ili portovi, Bluetooth do verzije 2.1+EDR koja je trenutno najbrža. Samo najopremljeniji (čitaj: najskuplji) tableti će imati sve, pa pri kupovini obratite pozornost na to koje ćete načine spajanja trebati.
Tableti koji vuku porijeklo iz smartphoneova će imati, naravno ugrađenu GPRS i/ili 2G/3G komunikaciju, kao i mjesto za ugradnju SIM kartice.
Mikrofon, kamera/e, zvučnici:
Zvučnike, kao i izlaz za slušalice ima svaki tablet. Mikrofon, kao i kameru - ne mora imati. Tableti koji vuku porijeklo iz smartphoneova nerijetko imaju kvalitetnije pozadinske kamere (veće rezolucije) a ponekad i prednje CIF kamere koje služe videosastančenju ili videopozivima. A najnoviji gadget je - stereoskopska kamera. Za sada samo fora neupotrebljivi gadget, no, tko zna što budućnost nosi....
Nadogradnja:
Isključivo nadogradnja softvera, dakle operativnog sustava i korisničkog sučelja. Hardverska nadogradnja nije moguća. Ovdje treba pripaziti pa provjeriti kakva je podrška koju pruža proizvođač i koliko možemo računati na službenu podršku. Također, ako se odlučimo za neki "poznatiji" model tableta, veće su mogućnosti da ćemo naletjeti na kvalitetnu neformalnu podršku na stranim forumima gdje postoje ekipe koje rade kvalitetan modding popularnijih uređaja.
Valja napomenuti kako je pametnije koristiti samo službenu podršku i novije verzije firmwarea i sučelja i to najbolje sa site-a samog proizvođača, jer time ne gubimo jamstvo i servisnu podršku. No, ukoliko takve službene podrške nema, tada ćemo biti prisiljeni potražiti i onu drugu, neslužbenu podršku.
Kako je Android operativni sustav temeljen na Linuxu koji krajnjem korisniku uskraćuje pristup esencijalnim dijelovima OS-a (sigurnosti radi), tako ćemo za svaki "nelegitimni" upgrade prvo morati na neki način otključati uređaj i pristupiti tzv.
SU (Superuser) ovlastima - nešto slično Administratorskim ovlastima u Windowsima. Taj postupak se zove
root ili
rootanje uređaja, kriptično, jer označava mogućnost pristupa root direktoriju (mapi) linux sustava u kojoj se nalaze postavke OS-a i SU ovlastima kojima se one mogu mijenjati.
Postupak rootanja slijedi postupak
flashanja (reprogramiranja ROM (flash) memorije u kojoj se nalaze OS i korisničko sučelje) i taj postupak najčešće nije baš previše "user friendly" i zahtijeva malo osnovnog znanja o operativnim sustavima i njihovoj strukturi, kao i zadavanje naredbi iz naredbenog retka (
cmd) pa nije baš za svakoga. Ukoliko se prihvatite tako nečega, budite svjesni da gubite jamstvo i oficijelnu servisnu podršku (ako ste sretne ruke
) ali također i činjenice da svoj uređaj možete pretvoriti u "ciglu" (žargonski, iz svijeta mobitela:
bricking,
brickanje = pretvaranje skupog visokotehnološkog uređaja u ciglu) nakon čega najčešće slijedi i nezaustavljivo pridruživanje nove cigle već postojećima u najbližem zidu. Pa dobro razmislite ...
Market (aplikacije):
Android MarketPlace je centralno mjesto za nabavku bilo besplatnih bilo aplikacija koje se kupuju. I ima ubjedljivo najveći izbor svega i svačega za Android uređaje. No u startu je dostupan samo smartphoneovima. Tabletima nije. Ukoliko vozite Android 2.2 (Froyo) tada najvjerojatnije instalacijom "3rd party" softvera možete ostvariti pristup Android Marketu. Ako ste na 2.1 (Eclair) onda je tu mogućnost teže ostvariti i ovisi od uređaja do uređaja.
Osim Marketa, gotovo svaki proizvođač smartphonea ili brand tableta ima i neku svoju trgovinu kroz koju prodaje ili dijeli aplikacije, pa tako Apple ima Apple Store, Nokia ima OVI Store, Prestigio ima Prestigio Plaza-u, itd...
Android OS, Android Market, Google tražilica, Gmail i Google Maps su u vlasništu Googlea i potrebno ih je (naravno) licencirati za svaki uređaj. A Google smatra da bi verzije Androida Eclair, Froyo pa čak i Gingerbread mogle imati problema s nekim aplikacijama kao što su Android Market i Google Maps (zbog nestandardiziranih hardverskih zahtjeva) pa ih ne želi licencirati proizvođačima tableta. No, obećavaju da će izlaskom Androida 3.0 Honeycomb, koji smatraju i prvom "pravom" verzijom Androida za tablete, sve aplikacije biti dostupne.
A za uređaje koji rade pod Windowsima sve već znate...
Flash:
Ne flash-light već Adobe Flash podrška. Stari problem. Dosta internet stranica ima flash bannere ili aplikacije te zahtijeva flash plugin. A Adobe osim što traži tantijeme za korištenje zna svojim Flashom zbrljati ili usporiti stranicu jer je njegov engine zahtjevan i za stolne procesore a ne za ove jadničke koji pogone tablete. I zato većina uređaja ne podržava Flash, što i nije neki veliki nedostatak jer ga, recimo, Apple nikad nije ni podržavao, nijednim svojim računalom, pa ni iPhoneom niti iPadom. Jednostavno smatraju da je Flash loš i ne žele ga. No, skuplji, jači i tableti s ugrađenom grafičkom akceleracijom će vjerojatni imati ugrađenu i podršku za Flash. A ako ste vlasnik manje skupog tableta i nemate ugrađenu podršku za Flash, nemate što žaliti, ništa bitno ne propuštate.
G-senzor, žiroskop, navigacija:
Također stvari koje tablet može i ne mora imati ugrađene. I također je vjerojatnije da će ih imati ugrađene ukoliko vuče podrijetlo iz smartphone uređaja. G-senzor ima svojih prednosti, osim njih i neke super igrice se temelje na G-senzoru i žiroskopu. A navigacija (GPS) vam ili treba ili ne treba, pa prema vlastitim potrebama birajte i tablet...
Veličina i težina:
Što se tiče veličine, ona je ograničena veličinom ekrana. Nijedan uređaj nije nezgrapan i nezgodan za nošenje, jedino što su neki tableti dizajnirani malo ljepše od drugih. Neki će biti vrlo tanki i elegantni a drugi bucmasti. Stvar ukusa. Što se težine tiče, ona naravno ovisi o opremljenosti, što je tablet više nakrcan kojekakvim dodacima, bit će i teži. No, opet, 400njak grama - do malo preko pola kilograma, svi redom, pa i najveći i najnakrcaniji su bitno lakši i od najlakšeg nettopa. Prenosivost ovdje stvarno ne predstavlja problem.
Baterija i autonomija:
Skuplji uređaji imaju kvalitetniju i dugotrajniju bateriju. Obično se u tablete stavlja baterija kapaciteta 4000mAh koja u ovisnosti o uključenim komunikacijskim protokolima i poslovima koje tablet radi traje kraće ili dulje. Nekakav minimum bi morao biti da uz isključen BT i wifi možete u miru pogledati dva sata filma bez beda. Što se tiče čitanja, isto bez uključene komunikacije, tu nijedan ne bi smio biti ispod 4-5 sati... To su nekakve okvirne vrijednosti a dalje, kako rekoh, sve ovisi o tome što je proizvođač ugradio. A osim toga, tržište baterija i akumulatora je jedno od najdinamičnijih tržišta danas, pa su iznenađenja novih tehnologija moguća preko noći.