Citiraj:
Autor Drug Brko
Mene uvijek zanima kraj igre. Zato igram. Od malena (NES, SNES, N64, PS1...) imao sam opsesiju završiti igru i vidjeti kraj.
I onda tako krenem pičiti Prey, odustanem... i potražim na YT. Ah, današnja mladež, sve je na dohvatu ruke. Prije si moro sa svim likovima preći Street Fighter na SNESu da vidiš kako koji lik ima ending. Sad samo YT bez da odigraš išta... pfffff.
Još negdje imam 2 VHS kazete od 240 minuta gdje sam snimao sve igre koje sam prelazio tj sve endinge + credits, jer sam SNES, N64 i PS1 spajao preko AV SCART ulaza na videorekorderu jer je na TVu bio zdrkan  ako je nađem u ropotariji, ide odma u obradu pa na komp to 
Sent from Mobara |
Ja kad pređem ove igre što imaju "alternativne završetke", te alternativne potražim na youtubeu i to je to. Kod mene nema nekog replay valuea.
Inače vodim listu pređenih igara (samo sa pc) tamo negdje od 2007
Ali baš pređenih, znači na listi nisu igre tipa Silent Hill 4 čiji mi je dvd na bratićevom ps2 zaglavio kad sam bio na 99% igre
, zatim jebeni cod black ops koji mi se zbugirao na cca 60% igre, caesar 4 kojeg nakon 11 godina nisam skroz prešao itd.
Na listi su trenutno 75 igara (nekoliko ih je "in progres"), a kad bih nadodao sa konzola, te pc igre što sam prešao prije 2007 imam sigurno 100 pređenih igara
Neke su toliko dugačke da sam mogao odigrati do nekoliko desetaka singleplayer igara od 10-ak sati (npr. oblivion sa ekspanzijama i modovima - 170h sejvanog gameplaya itd.)