OK, ja ću sada napisati nešto što nikako ne iznosim kao obranu nečijeg ponašanja već čisto da shvatite kako neke stvari funkcioniraju.
Dakle, ovdje je u igri klasična preprodaja informatičke opreme.
Ovlašteni distributer A uzme 300 komada određenih kartica i ima za tu količinu određenu ulaznu cijenu prema kojoj definira svoju prodajnu cijenu koju ćemo nazvati C.
Preprodavač B, veliki igrač, uzme 2.000 kartica i računa da ih prodaje na području cijele Europe i ima nižu ulaznu cijenu te time i nižu prodajnu cijenu D koja je barem 20-30% niža od C. Trgovac uzme robu od preprodavača B i ima cca 10% nižu cijenu nego ostale trgovine koje uzimaju od distributera. Mana cijele ove priče je da trgovac na reklamaciju sve proizvode šalje onome od koga je roba kupljena, u ovom slučaju preprodavaču B koji reklamaciju treba riješiti povratom robe ako je ispravna/popravljena, zamjenom za drugi proizvod ili povratom novca. Tu ni Asus niti bilo koji drugi proizvođač na žalost ne igraju nikakvu ulogu. Putanja pokvarene kartice je na žalost takva da ona mora proći cijeli lanac dobave natrag do tvornice da bi se poštovala procedura povrata novca ili zamjene robe. I to ne ovisi o ničijoj dobroj volji već je jednostavno stvar papirologije koja se mora ispoštovati da bi sve bilo po propisu, pogotovo ako se radi o robi koja je izvan EU, dakle treba riješiti papirologiju za zamijenjenu robu ili pravdati povrat novca da se ne pojavi novi porez.